Banda
Na pogrešnog su se namjerili, poručio je Tomislav Tolušić, ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade, nakon što je tradicionalno predobro informirani Nacional objavio kako mu je obavještajno podzemlje smještalo aferu s drogom i prostitutkom. Tjednik je objavio i fotografije s navodnim Tolušićem zavaljenim u fotelji. Na njemu je prostitutka, a on se sprema ušmrkati kokain. No, čitamo po portalima, ‘do fotografija je u međuvremenu došla i SOA koja je ustanovila da je riječ o montaži. Doduše, vrlo kvalitetnoj i sofisticiranoj montaži, ali ipak samo montaži’. Vrijedni agenti SOA-e čak su stigli analizirati snimku i utvrditi da je na njoj ‘apartman u Srbiji. Riječ je o apartmanu koji nosi naziv Central Business Apartmani u Zemunu’. Zašto baš Tolušić? ‘Uvodim red u svoj sektor, čistim kriminal u svom sektoru dvije godine, dirnuo sam u niz osinjih gnijezda i drago mi je zbog toga’, ponudio je objašnjenje novinarima pa dodao da se ‘banda koja se malo zaigrala namjerila na krivog’ i poručio im ‘neka počnu pakirati kofere’. Odakle, ne znamo. O slučaju su se hitro očitovali i Vlada, glavni državni odvjetnik, SOA, čuli smo i iritantno-uspavljujući vokal ministra unutarnjih poslova…
Zašto je Nacional objavio laž iako je znao da je riječ o laži? Ne znamo. I ne pamtimo ovakvu brzinu i usklađenost medija, obavještajnog sistema i tijela progona. Da smo zlobni, posumnjali bismo kako je riječ o medijsko-obavještajnoj operaciji poduzetoj s ciljem odvlačenja pažnje od pravih neugodnih afera i promašaja aktualne Vlade i vlasti – Krstičević, Penava, Bandić… Ovako, bez dokaza, možemo samo sretno zapljeskati ručicama našim hrabrim obavještajcima i ministrima što su se spasili od obavještajnog podzemlja.
Odličja
Kolinda Grabar-Kitarović nije odlikovala samo Tanju Belobrajdić, o kojoj je više puta pisano u ovom tjedniku, nego i Zvonimira Šeparovića, profesora emeritusa, bivšeg šefa hrvatske diplomacije, s dugom političkom putanjom – od oduševljenosti Franjom Tuđmanom, preko opozicijske epizode, do aktualne desničarske role. Tako je primjerice Istanbulsku konvenciju nazvao opasnim smećem ‘neoliberalnih zagovornika, globalista, radikalnih feministica i drugih krugova koji našem narodu ne žele dobro’. Predsjeda i Hrvatskim nacionalnim etičkim sudištem, okupljalištem raritetnih umova koji su organizirali javna suđenja – zbog veleizdaje, dakako – Ivi Josipoviću, Zoranu Milanoviću, Budimiru Lončaru, Vesni Teršelič, Carlu Bildtu, Josipu Brozu Titu… Kolinda GK odlikovala ga je Redom Ante Starčevića zbog iznimnog doprinosa ‘održanju i razvitku hrvatske državotvorne ideje te neovisnosti, cjelovitosti i međunarodnom ugledu Republike Hrvatske’. Premda jedan prijestolnički portal opaža da je Šeparoviću navedeno priznanje dodijeljeno 7. prosinca, ‘prije nego je radikalno promijenila smjer i posve se odmakla od Velimira Bujanca i njegove struje’, ne bismo se zakleli da bi predsjednica sada odustala od odlikovanja. Bliže se izbori, neophodno joj je očuvati vezu s desnicom na koju se potpuno oslonila u dosadašnjem mandatu. Taj nježni odnos pogoršala je otpuštanjem savjetnika Mate Radeljića, glavne desničarske uzdanice u svojim redovima, što je pak bio uvjet da na predsjedničkim izborima dobije podršku Andreja Plenkovića i HDZ-a. I sada počinje drama, muka teška, kako se istodobno približiti krajnjoj desnici, a ne uzrujati Plenkovića. Stoga, predsjedničke izbore treba promatrati kao sjajnu priliku da se predsjednicu trajno udalji od Pantovčaka i spasi od sličnih nedaća ubuduće.
Sud
Za antimanjinske inicijative Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj Ustavni je sud nesavladiva prepreka. Odbio je njihove tužbe s obrazloženjem koje, ukratko, izgleda ovako: nije vam povrijeđeno pravo da nadzirete brojanje referendumskih potpisa jer ono uopće nije predviđeno Zakonom o referendumu. Na potezu je Gordan Jandroković Njonjo, predsjednik Sabora. Može odbaciti inicijative ili još jednom konzultirati sud. Tipujemo na prvu soluciju. Ustavni sud, dakako, nije uputno idealizirati, dapače. Uglavnom postupa kao ispomoć državnoj vlasti, naročito HDZ-ovoj. Ponekad, kao u ovom slučaju, to rezultira dobrim, što je kratkoročno dobro. Dugoročno, loše zakonsko reguliranje referenduma, uz izostanak volje kod vladajućih i opozicije da ga bolje skroje, ponovno će kad-tad stvoriti probleme. Istina, ministar uprave Lovro Kuščević osnovao je radnu skupinu za novi Zakon o referendumu, ali ne očekujemo ni puno, a ni brzo.
Zločinac
Bliski suradnik bivšeg visokopozicioniranog pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova – vjerojatno postoje zemlje gdje ovakav opis podrazumijeva ugledan svijet, a mi u Hrvatskoj govorimo o ratnim zločincima Igoru Mikoli i Tomislavu Merčepu. Mikolu, svojedobno osuđenog na pet godina zatvora zbog zločina u Pakračkoj Poljani, kazneno je prijavila pulska knjigovotkinja i financijska savjetnica Karin Peruško. Vodila je knjige nekom Talijanu s velikim planovima u Istri, ali i sklonom, po svemu sudeći, neobičnoj poslovnoj praksi. Kada mu je otkazala, nezadovoljna smjerom razvoja njihove suradnje, on je, čini se, postao vrlo nervozan, žalio se da je zbog nje izgubio milijune eura. Jednog joj se prošlogodišnjeg lipanjskog dana u uredu pojavio neki tip, predstavio se kao Željko, rekao da se pripazi i pokazao joj spisak osoba koje, navodno, treba ubiti. Željko je, naknadno će se pokazati, Igor Mikola. I što sada? Cijeneći tradicionalnu naklonost hrvatskog pravosuđa prema merčepovcima – ništa. Baš ništa. Ili, preciznije, baš ništa primjereno, dugogodišnje.
Lista
Tri sata trajala je sjednica Predsjedništva SDP-a sa spektakularnim epilogom – utvrdili su listu s 12 kandidata za europarlamentarne izbore. Davor Bernardić, predsjednik stranke, odbio je prijedloge većine članova Predsjedništva da bude na njoj. Nećemo nabrajati imena, politički tajnik stranke Davorko Vidović ionako je rekao da možda još bude promjena. Nećemo detaljnije ni o tome kako se Bernardić opet pokazao nedoraslim za vođenje stranke. Tko nije shvatio i neće.
