Obraćajući se javnosti u srijedu u Hrvatskom saboru, predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac još je jednom pozvao da se prestane s revizijom povijesti kako bi se raskinule sve veze današnje Hrvatske s NDH. Učinimo li to raskinut ćemo svaku vezu s tim nečasnim vremenom i još nečasnijim režimom pa nitko neće moći ni iz iskrenih ni iz manipulativnih pobuda vrijeđati ničiji moralni osjećaj nas kao članova političke zajednice kojoj pripadamo, čime bi se otklonili i izvori nasilja prema Srbima i drugima zbog kojih smo sljedeći isti moralni osjećaj morali javno reagirati kako smo reagirali, rekao je Pupovac.
‘Također bih rekao i to da od mene može svatko tražiti da se distanciram od osuda NDH i vidljivih pokušaja obnove ili relativizacije ideologije ustaštva u današnjem hrvatskom društvu, ali nitko ne treba očekivati da ću to učiniti’, naglasio je Pupovac.
Na zahtjeve da se ispriča zbog izjave od prije dva tjedna, kada je kazao da u Hrvatskoj postoje pokušaji rehabilitacije NDH, Pupovac je rekao da je prethodne tri decenije bio nazivan raznim imenima pa da nikada nije tražio ispriku od onih koji su to radili.
‘Nazivali su me četnikom, a ja nisam četnik, pa ratnim zločincem i tajnim suradnikom vlasti u Beogradu stavljajući me tako u znatno teže rizike od gubitka ugleda i rejtinga, pa nisam tražio ispriku, nego sam na to gledao kao na dio političke borbe kroz koju moramo proći’, istaknuo je Pupovac.
Novinari su željeli i da se ogradi od političkih poruka iz Beograda koje su stizale zadnjih dana, na što je kazao da on nije dežuran krivac za loše odnose između Hrvatske i Srbije, te da je SDSS možda i jedini koji se trudi da takvih poruka nema s nijedne strane. Također je kazao da Hrvatska nije prvi faktor nestabilnosti u regiji, da druge države imaju svoje ozbiljne probleme s mržnjom i nasiljem, ali da u Hrvatskoj posljedice revizionizma snose prije svega Srbi. Govoreći o napadima na građane srpske nacionalnosti kazao je da se oni ne mogu svesti na huliganizam, što je bila novinarska teza. Rekao je da su pravi krivci oni koji su posijali sjeme netrpeljivosti koje se primilo među tim mladim ljudima, kao žrtvama okolnosti i obezvrijeđenim dijelom društva, s kojima on i SDSS nisu u svađi, ali su zato u svađi s onima koji to sjeme siju.
Nije želio komentirati prijetnje koje su mu upućene u njegovom rodnom selu Ceranje Donje, a koje je sinoć osudila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, kada je poručila: ‘Osuđujem svaki govor mržnje, a od policije tražim da istraži i utvrdi tko i zašto stoji iza posljednjih incidenata’.
Odgovarajući na novinarsko pitanje o ostanku SDSS-a u vladajućoj koaliciji, rekao je da će se u srijedu sastati prošireno Predsjedništvo stranke, s predsjednicima županijskih organizacija, na kojem će se razgovarati o tom pitanju nakon čega će ponovno biti održan sastanak s koalicijskim partnerima i premijerom Andrejom Plenkovićem.
Donosimo u cijelosti izjavu koju je Milorad Pupovac pročitao na početku tiskovne konferencije u Saboru.
‘Od 23. augusta, kad smo zastupnica Jeckov i zastupnik Milošević i ja ovdje održali press konferenciju povodom serije fizičkih napada na pripadnike srpske zajednice, do danas, mnoge i razne je zasmetala moja iskazana briga o nastavku porasta mržnje prema Srbima. Mnoge je posebno zasmetala moja bojazan da njezin daljnji rast i njezino pretvaranje u fizičko nasilje današnju Hrvatsku može dovesti u stanje te mržnje karakteristično samo za razdoblje kvislinške NDH.
Premda se ni nakon dva tjedna od te izjave reakcije na nju ne stišavaju, danas sam izašao pred vas i pred javnost da bih rekao sljedeće: veoma sam ohrabren tim reakcijama a moje su brige i moje bojazni danas manje nego prije više od dva tjedna, jer nikada dosada toliki broj utjecajnih glasova nije osudio dovođenje u bilo kakvu vezu današnje hrvatske Republike sa ustaškom NDH. I bez obzira na razlike koje su proizvodili odjeci tih glasova, ja želim razumjeti da su svi oni izraz dubokog moralnog osjećaja da današnja Hrvatska ne bi trebala i ne bi smjela imati ikakve veze s ideologijom mržnje i nasilja, a tamo gdje ih ima da bi te veze trebalo raskinuti.
Zato sve one koji su reagirali na osnovi takva moralnog osjećaja pozivam da zajedno uklonimo ušata, ustaška slova U s fasada zgrada naših gradova i saobraćajnih znakova naših saobraćajnica. Pozivam da odore i oznake s natpisima ustaškog pozdrava ZDS pospremimo, a njegovo uzvikivanje ili ispisivanje popraćeno prijetnjama smrću sankcioniramo. Također pozivam da prestanemo biti slijepi i gluhi na poruke koje možemo čitati ili čuti poput ‘Ubij Srbina!‘ te ih osudimo kao poticanje na nasilje. Na kraju, pozivam da prestanemo s revizijom povijesti koja će ići dotle da će se pripadnicima kvislinških ili okupacijskih vojnih formacija stradalim na kraju 2. svjetskog rata odavati državne i vjerske počasti (bez prethodne forenzike), a strašnim žrtvama ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac, logora smrt Jadovno ili glinske Crkve osporavati njihovo stradanje (zbog navodnog manjka forenzike) i vrijeđati sjećanje na njih. Učinimo li to raskinut ćemo svaku vezu s tim nečasnim vremenom i još nečasnijim režimom pa nitko neće moći ni iz iskrenih ni iz manipulativnih pobuda vrijeđati ničiji moralni osjećaj nas kao članova političke zajednice kojoj pripadamo. Otklonit ćemo i izvore nasilja prema Srbima i drugima zbog kojeg smo sljedeći isti moralni osjećaj morali javno reagirati kako smo reagirali.
Da bismo se bolje razumjeli, rekao bih još i to: nitko od mene ne treba tražiti da ne poistovjećujem demokratsku, evropsku Hrvatsku sa nedemokratskom NDH i njezinom zločinačkom ustaškom ideologijom, jer ja isuviše dobro znam tu razliku kako iz današnje tako i historijske perspektive. I ne samo da je znam, ja tu razliku živim i za nju i zbog nje tri decenije politički djelujem. Jednako kao što su je znali i živjeli mnogi od predstavnika Srba u Hrvatskoj prije mene. Također bih rekao i to da od mene može svatko tražiti da se distanciram od osuda NDH i vidljivih pokušaja obnove ili relativizacije ideologije ustaštva u današnjem hrvatskom društvu, ali nitko ne treba očekivati da ću to učiniti.
Ono što sam spreman učiniti a što sam činio i dosada jeste to da surađujem s najširim spektrom političkih i nepolitičkih aktera da od Hrvatske stvorimo zemlju mira (da završimo ratove kroz koje smo prošli) za svakog tko u njoj živi ili želi živjeti i tolerancije prema svakom, zemlju usmjerenu prema prosperitetu i boljoj budućnosti a ne prema lošoj prošlosti. U ovoj Vladi i njezinoj koaliciji, u ovom Saboru i značajnom dijelu njegovih klubova ima potencijala, a uvjeren sam da ima i spremnosti za tu vrstu suradnje i čvrstog djelovanja protiv netolerancije, nasilja i ekstremnog revizionizma.’
