U trenutku kad ovaj broj Novosti šaljemo u tiskaru, a dva su sata iza ponoći četvrtka, 18. travnja, rezultati parlamentarnih izbora zaustavili su se na ovim brojevima: HDZ-ove liste dobile su 60 mandata, uključujući i zastupnike iz Bosne i Hercegovine i dijaspore, SDP-ove 42 zastupnička mjesta, Domovinski pokret 14, Most 11, Možemo! 10, IDS je osvojio tri mandata u Saboru, nezavisna lista Matije Posavca (Sjever) dva, a Fokus jedno zastupničko mjesto. Kad budete držali u rukama štampano izdanje ovog broja Novosti, brojevi će možda biti neznatno drukčiji, no generalna slika neće biti izmijenjena.
Raspodjela mjesta u novom sazivu Hrvatskog sabora govori da je Andrej Plenković matematički puno bliže sastavljanju parlamentarne većine nego Zoran Milanović, ali to mu neće biti jednostavan zadatak, ako je uopće ostvariv. Birači su stavili na stol ove moguće opcije, pri čemu nam je ulazna pretpostavka da Možemo! i Most neće ući ni u kakav oblik postizbornog saveza koji bi rezultirao trećim uzastopnim HDZ-ovim mandatom na vlasti. Jedna mogućnost je koalicija HDZ-a (i predizbornih partnera) i najvećeg dijela zastupnika Domovinskog pokreta, uz sudjelovanje ili parlamentarnu podršku zastupnika nacionalnih manjina osim troje zastupnika SDSS-a: kako sada stoje stvari, za većinu bi im u toj varijanti nedostajala najviše tri zastupnika.
Druga opcija je savez HDZ-a, svih osam manjinskih zastupnika, IDS-a, Matije Posavca, Fokusa i par zastupnika Domovinskog pokreta ili par prebjega s nekih drugih lista. Treća: koalicija SDP-a (i predizbornih partnera) te Domovinskog pokreta i Mosta, uz sudjelovanje ili potporu iz parlamenta platforme Možemo! te IDS-a, nezavisne liste Matije Posavca i Fokusa. Četvrta solucija je manjinska vlada SDP-a, platforme Možemo!, IDS-a, Matije Posavca, Fokusa i svih osam manjinskih zastupnika, uz parlamentarnu podršku Mosta, a varijacija ove opcije jest da Možemo! i Most zamijene mjesta u ovakvoj koalicijskoj kombinaciji.
Zagovaraju manjinsku vladu – Možemo! (Foto: Sandra Šimunović/PIXSELL)
Tu je i opcija, koju zagovara Možemo!, da SDP osnuje manjinsku vladu koju bi svi ostali izuzev HDZ-a podržavali iz Sabora, što bi teško mogao prihvatiti DP. Posljednja mogućnost, ali ne i najnevjerojatnija, jest da ni HDZ ni SDP u idućih mjesec-dva-tri ne uspiju doći do 76 ruku u Saboru, pa da se krajem ljeta ide na ponovljene izbore. Pitanje je samo kako bi se birači postavili prema stranci koja dovede do toga da se opet mora na izbore, a prema sadašnjim podacima, toj stranci ime je Domovinski pokret, ali ni Možemo! nije daleko od tog statusa, premda je Sandra Benčić izjavila da je rušenje HDZ-a prvi i najvažniji cilj. Naravno, ni zastupnici nacionalnih manjina nisu izvan te zone.
Ni HDZ ni SDP ne mogu biti jako zadovoljni voljom glasača, ali sigurno nisu ni sasvim nezadovoljni. HDZ je osvojio veliki broj mandata, naročito s obzirom na relativno visoku izlaznost i na uključivanje predsjednika Republike Zorana Milanovića na konkurentskoj strani, no dobio ih je za desetinu manje nego na prošlim izborima i nema nimalo lagan put do većine, kao što je bilo 2020. godine. S druge strane, SDP je prošao mrvu bolje nego prije četiri godine i u budućem sazivu Sabora imat će barem dvostruko više poslanika nego što ih je imao u aktualnom sazivu nakon raskola sa Socijaldemokratima; prošao je puno bolje u odnosu na ono što su im davale ankete prije 15. ožujka, kad je predsjednik Milanović odbacio stranačku neutralnost. Međutim, koncept Milanovićevog sudjelovanja u kampanji ujedno je bio limitirajući faktor.
Pod konceptom mislimo na odluku da bude premijerski kandidat SDP-ovih Rijeka pravde i da istovremeno ostane na dužnosti predsjednika Republike. Neovisno o političkoj opravdanosti ili neopravdanosti njegovih razloga da zadrži položaj na Pantovčaku, nema sumnje da je taj potez odvratio dio birača, jer su ga protumačili držanjem rezervne pozicije i igranjem na sigurno. Ustvari, Milanović je tim potezom samome sebi uvelike vezao ruke u vođenju kampanje: prema upozorenju Ustavnog suda, nije mogao biti kandidat na listi SDP-a i nije mogao sudjelovati u predizbornim aktivnostima, a pritom je sasvim zasjenio SDP-ovu kampanju koja je ionako bila beskrvna, nejasna i prepuštena čistoj improvizaciji te manjku političke kreativnosti. Milanović je vodio kampanju za maltene sve stranke i samo protiv HDZ-a, dakle, ne isključivo u korist SDP-a, što bi bio uobičajen i logičan način vođenja kampanje, pa je to neizbježno utjecalo na SDP-ov rezultat.
Šef SDP-a Peđa Grbin (Foto: Marko Lukunić/PIXSELL)
No dok god mu brojke budu ostavljale i teorijsku mogućnost, Milanović će – a to je potvrdio šef SDP-a Peđa Grbin u prvom postizbornom obraćanju – pokušati realizirati svoju ideju o uspostavljanju sanitarnog kordona oko korumpiranog HDZ-a, odnosno o formiranju vlade nacionalnog spasa u kojoj bi se maksimalno zatomile ideološke razlike, makar takva vlada i ne potrajala dugo: dovoljno je da potraje dok se u HDZ-u ne rasplamsaju unutarstranački sukobi i dok Plenković ne bude smijenjen. Gotovo sve što je Milanović govorio u proteklih mjesec dana, kao i nadstranačko i nadideološko nastupanje u kampanji za izbore na kojima se bore stranke, bilo je usmjereno na tu vrstu postizbornog okupljanja. On je stalno držao širom otvorena vrata savezništvu s desnicom i to je SDP koštalo dijela glasova koje je mogao dobiti, a sad ćemo vidjeti je li takva taktika bila utemeljena i u čemu mimo dobrih želja, zdravog razuma i predizbornog deklariranja šefova stranaka na koje je računao ili računa u svome ambicioznom naumu. Da je razlika u broju mandata između HDZ-a i SDP-a bila manja od deset, ta zamisao bila bi puno bliža ostvarenju. Ovako, puno toga mora se poklopiti da bi se to zaista i dogodilo, no ni Plenkoviću, osim matematike, stvari nisu bitno lakše. U svemu tome ne treba zanemariti ni činjenicu da je Milanović predsjednik Republike i da ima važnu – možda ne ključnu – ulogu u povjeravanju mandata za sastavljanje vlade.
Iz trenutne perspektive čini se da se postizborna matematika ipak svodi na to kako će se postaviti Domovinski pokret. Prvo je pitanje, naravno, hoće li izabrani zastupnici DP-a ostati na okupu ovisno o odluci Ivana Penave i Marija Radića kojem se carstvu prikloniti u formiranju parlamentarne većine i vlade. Sljedeća dva pitanja jesu može li Domovinski pokret s Plenkovićem i može li Plenković s DP-om, nakon svega što su kazali jedni o drugima. Iz Plenkovićeve perspektive, ne nužno iz perspektive HDZ-a, ulazak u koaliciju s DP-om, koaliciju koja sigurno ne bi bila jeftina ni u kojem pogledu, bilo bi svojevrsno poništavanje politike koju je vodio u proteklih gotovo osam godina. Ima li Plenković političkog i ljudskog kapaciteta i volje za upravljanje takvom vladom i takvom koalicijom? Postoji li u HDZ-u netko drugi tko bi to mogao, na primjer, Ivan Anušić, koji je, usto, dobio najveći broj preferencijalnih glasova među svim sudionicima ovih izbora?
"Sjest ćemo i razgovarati kad vidimo kakve tko karte ima, ali jasno je da SDSS i stranka Možemo! ne dolaze obzir ni u jednoj varijanti", rekao je predsjednik DP-a Ivan Penava u obraćanju javnosti nakon što su prebrojane dvije trećine glasova. "Od sutra ujutro krećemo u formiranje parlamentarne većine i formiranje vlade. Pozivam na razgovor sve one stranke koje nisu pokazale apriornu isključivost prema HDZ-u", rekao je Andrej Plenković. Nije bio naročito samouvjeren i vedar. Zoran Milanović nije se oglasio tokom izborne noći.
