Banja Luka je prošle subote, 7. svibnja, makar i na nekoliko časova, bila glavni grad Bosne i Hercegovine. Svečano je otvorena Ferhadija, arhitektonski i kulturni biser, simbol prijeratne Banje Luke i zaštićeni spomenik UNESCO-a nulte kategorije, koja je krasila centar grada 414 godina, dok je 7. svibnja 1993. i do dan-danas nepoznati počinitelji nisu napunili eksplozivom i iz drugog pokušaja poravnali sa zemljom.
Ostaci neprocjenjivog kulturnog bogatstva odvezeni su na gradsku deponiju smeća, a samo mjesto na kojem se nalazila džamija pretvoreno je u parking. Proces rekonstrukcije trajao je punih 15 godina, otkako je Islamska zajednica u BiH 2001. dobila dozvolu za ponovnu izgradnju. Te iste godine je pri pokušaju postavljanja kamena temeljca bijesna rulja kamenovala posjetitelje, usmrtivši pritom građanina Cazina Murata Badića.
Atmosfera u Banjoj Luci na dan otvaranja Ferhadije nije ni izbliza sličila na pakao koji se na istom mjestu otvorio petnaest godina ranije, naprotiv, grad je bio miran, a čak je i vrijeme išlo naruku hiljadama posjetitelja koji su organiziranim prijevozom došli iz svih krajeva BiH. Dan uoči ceremonije u press centru medžlisa Islamske zajednice u Banjoj Luci rečeno nam je da je za praćenje događaja akreditirano 286 novinara iz zemlje, regije i svijeta, te da na sam dan otvaranja dolazi ‘još sto novinara iz Turske’. Lokalne vlasti dale su sve od sebe da ne dođe ni do najmanjeg incidenta, o čemu je vodilo računa preko tisuću uniformiranih policajaca i još neutvrđen broj pripadnika sigurnosnih agencija, koji su se među posjetiteljima šetali u civilnoj odjeći. Direktor policije Republike Srpske Gojko Vasić rekao nam je da je traženi stupanj sigurnosti apsolutno zahtijevao toliki broj policajaca na ulicama. ‘U tu svrhu’, rekao nam je Vasić, ‘već nekoliko dana prije otvaranja pojačali smo kontrolu u okolini svih džamija u Banjoj Luci, groblja i uopće svih vjerskih objekata.’ Policajci na ulicama otkrivaju nam da je pojačanje u ljudstvu došlo sa svih strana. ‘Sinoć smo stigli iz Bijeljine’, rekao nam je jedan, ‘cijelu noć nismo oka sklopili.’
Nasuprot njima, grupe posjetitelja razbacane u hladovini parkova u centru grada tvrde kako se sjajno osjećaju. ‘Došao sam s obitelji iz Zenice. Nismo imali nikakvih problema, a ne vidim ni zašto bismo. Svukuda ja hodam, od Prnjavora i Dervente, do Foče i Mostara, pa zašto ne bi tako bilo i ovdje?’ priča vidno raspoložen stariji gospodin. Kaže da će nakon svečanosti iskoristiti priliku da prošeta Gospodskom ulicom, prije nego što se vrati u Zenicu.
Očigledno, vlastima Republike Srpske je bilo itekako stalo da tijekom svečanosti ne bude zabilježen ni najmanji incident. Desetak dana prije otvaranja predsjednik RS-a Milorad Dodik obišao je Ferhat-pašinu džamiju, zajedno s predstavnicima Islamske zajednice, poklonivši tom prilikom ćilime za džamiju. ‘Ovdje sam da izrazim veliko zadovoljstvo što je Ferhadija završena i što smo uoči njenog otvaranja’, rekao je tada Dodik, napomenuvši kako je veoma zadovoljan što je entitetska vlada ‘podržala i pomogla izgradnju ovog objekta’.
‘Dodik je jasno stavio do znanja da je sigurnost na otvaranju Ferhadije apsolutni prioritet’, priča nam Kemal Gunić, jedan od prvih povratnika u Banju Luku. ‘Pokazao je poštovanje, izuo je cipele prilikom ulaska u džamiju, donio je ćilime na poklon. Čak se na ulazu šalio kako se ne boji da će mu neko ukrasti cipele jer su zbog veličine većini ljudi beskorisne. Stvarno, k’o dva čamca’, kaže ovaj povratnik.
Međutim, ima Banjalučana koji ne misle da je idila između vlasti u RS-u i Islamske zajednice više od površnog pokušaja da se u izbornoj godini na brzinu zadobije povjerenje Bošnjaka. ‘Nisam čuo da se bilo što loše sprema’, kaže Srđan Šušnica, banjalučki sportist, aktivist i kulturolog. ‘Mene brine samo da li su ćilimi koje je Dodik donio u Ferhadiju isti oni koji su opljačkani 1993. godine ili su to sada neki novi’, kaže on. ‘Uostalom, animozitet prema Bošnjačkoj zajednici u Banjoj Luci pojačava se samo kada oni zatraže nešto aktivniju ulogu u procesu odlučivanja. Dokle god se sve to svodi na obnavljanje vjerskih objekata ili na neke ikebane u Vladi, dotle je sve uredu. Bošnjaci se u ovaj grad vraćaju samo da umru, za njih ovdje mjesta nema.’
Šušnica se sjeća rušenja Ferhadije, kao i organiziranog i sistematskog uklanjanja svih tragova da je na tom mjestu postojao objekat unikatne kulturne, estetske i arhitektonske vrijednosti. Ogromna većina Bošnjaka – izvori udruženja povratnika u Banju Luku bilježe preko 40.000 – do tada je već bila prisilno iseljena i bilo je potrebno ukloniti i sva druga obilježja njihovog postojanja u gradu, pa je srušena svaka džamija na teritoriju općine. Njih šesnaest, uključujući i znameniti Ferhat-pašin vakuf iz 1579., Ferhadiju.
‘Nakon tog varvarstva na lice mjesta je došao inspektor Dragomir Jovičić, nekadašnji ministar policije RS-a, sadašnji profesor i neostvareni političar, koji je sačinio fingirani i nemušti zapisnik sa uviđaja o rušenju i konstatovao da su NN lica srušila džamiju i da su sve dragocjenosti unutar Ferhadije uništene prilikom eksplozije. I on i cijeli MUP dobro su znali da je srpska vrhuška te noći naredila povlačenje svih pozornika koji su do tada čuvali džamije, da su cijelu noć srpski kriminalci i policajci iznosili i tovarili tepihe i druge dragocjenosti koje su našli u džamijama, a unosili eksploziv i postavljali ga prema uputama stručnjaka, te da su na zgradi banjalučkog SUP-a te noći svi prozori bili brižno otvoreni, kako ne bi popucali od eksplozije…’, napisao je Šušnica u svom posljednjem tekstu o Ferhadiji.
Ceremoniju otvaranja pratio je uobičajeni vjerski program, prisustvovali su predstavnici svih razina vlasti u BiH, a okupljenima se obratio i premijer Turske u ostavci Ahmet Davutoglu, koji je rekao da otvorenje Ferhadije ima značaj veći od simboličkog, moleći boga da ‘ne dozvoli da ponovno dođe do sukoba koji će uništiti ovakva sveta mjesta’. ‘No neka se zna da ako do toga dođe, za razliku od 1990-ih, iza Bosne i Hercegovine će kao planina uvijek stajati Republika Turska, sa svih njenih 78 miliona stanovnika čija srca kucaju kao jedno’, poentirao je Davutoglu.
Na ovu doista huškačku konstrukciju reagirao je šampion politički nekorektnog govora Milorad Dodik, rekavši kako bi bilo bolje da političari nisu govorili na svečanosti, dok bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović u Davutogluovoj izjavi, očekivano, nije pronašao ništa sporno. ‘Bilo bi bolje da je Davutoglu zakasnio i da nije ni došao. Ko ga je slušao, mogao je osjetiti jed zbog toga što je dao ostavku. To nam je donio ovdje u Banja Luku. Htio je svom govoru dati političko-ideološku notu’, komentirao je dugogodišnji diplomata i izvrsni poznavalac prilika u Turskoj Hajrudin Somun.
Usput rečeno, Davutoglu i jest zakasnio na otvaranje, jer ga se čekalo 45 minuta. Na kraju je svoje rekao i vratio se u Ankaru, a Bosanci i Hercegovci su opet ostali sami sa sobom, da i dalje probleme guraju pod tepih. Možda isti onaj koji je Dodik donio u Ferhadiju.
