Sve si nas višestruko zadužio. Već nam fališ. Kao usamljeni borac svojim si hrabrim akcijama bodrio stare i stjecao nove prijatelje, ne samo u Hrvatskoj nego u svim post-jugoslavenskim zemljama. Nisi gubio nadu u institucije i njihove predstavnike, mada su te više puta iznevjerili.
Izgarao si ne štedeći se u svim važnim borbama. Kao vojni snimatelj Hrvatske vojske tri puta si ranjen i iz rata izišao kao osamdesetpostotni invalid.
Život ti se izmijenio na gore nakon miniranja prostora Dalmatinske akcije 28. rujna 1993. U montiranom procesu, pokrenutom nakon što je stranka u Dalmaciji osvojila 16 posto glasova te bila odmah iza HDZ-a, jača i od SDP-a i svih njegovih koalicijskih partnera zajedno, razorili su prostorije Dalmatinske akcije i za to optužili članove stranke, tvrdeći da je to terorizam za koji je bila zapriječena kazna od 3 do 15 godina zatvora. Vi, članovi stranke, bili ste optuženi za podmetanje eksploziva u vlastiti ured. Kao tadašnji potpredsjednik Dalmatinske akcije, s kojom si se kasnije politički razišao, pred Vojnim sudom u Splitu si rekao: "Ništa ne znam o eksploziji, niti sam sudjelovao u tim radnjama", naglasivši da su akteri ovog slučaja napravili od Tebe stopostotnog invalida i dodao: "Neće mi se moći vratiti zdravlje uništeno u istražnom postupku."
Vaš tadašnji odvjetnik Slobodan Budak u završnoj riječi je istakao: "Sve je ovo bilo moguće zbog ratnih uredbi sa zakonskom snagom predsjednika Republike. One su ukinule brojna jamstva optuženicima, kao što je prigovor na optužnicu, zbog čega se i ovaj proces protegao tri godine. Da nije takvih uredbi ne bi tužilac mogao ne nudeći nikakve dokaze tražiti osudu optuženika."
Nikad se nije saznalo tko je minirao sjedište tada popularne regionalne stranke, niti tko je naložio montirani proces. No ugled i politička karijera svih aktera je uspješno uništena u višegodišnjem postupku okončanom tek u studenom 1996.
Ne mogu se pobrojati sve tvoje zapažene akcije i oglašavanja. Pamtim tvoje riječi pred šatorom u kojem su prosvjedovali branitelji u Zagrebu i obraćanje u Srbu na obilježavanju dana ustanka.
Prosvjedovao si protiv postavljanja spomenika predsjedniku Tuđmanu u Zagrebu. Gledajući posljedice odluka na ratištu i u vrijeme demokrature devedesetih, smatrao si da ga ne zaslužuje. Dana 10. prosinca 2018. iz svog Splita stigao si u Zagreb i sam prosvjedovao među njegovim poštovateljima, okupljenim prigodom otkrivanja spomenika viknuvši da je Tuđman zločinac. Nakon uzvikivanja od okupljenih si dobio nekoliko udaraca u glavu, a policajci su te prilikom odvođenja brutalno vukli. Zbog uzvika osuđen si na 15 dana zatvora, uvjetno na 12 mjeseci. Osim toga, dobio si godinu dana zabrane približavanja spomeniku u Zagrebu. Ponovo si pošao pred spomenik rekavši: "Nema te zatvorske novčane kazne, nema te represije s kojom će mene zaustaviti da kažem – Franjo Tuđman je ratni zločinac".
Pred prekršajnim sudom branila te Lina Budak koja je istakla da: "Sud nije imao hrabrosti obrazložiti svoju odluku. Time je povrijedio pravo Zorana Ercega na pravedno i pošteno suđenje i pravo javnosti da se uvjeri da ovaj sud pošteno i pravično sudi".
Kad si pokušao spriječiti HOS-ovo obilježavanje zapisao si: "Namjeravao sam danas, 10. 4. 2019.g. pokazati hrvatskim nacistima da postoje građani Splita i hrvatski ratni veterani koji su spremni i odlučni reagirati na njihovu proslavu dana nacističke tvorevine tzv. 'nezavisne države' Hrvatske ali me je policija, na moju žalost, prepoznala i spriječila." Dodao si: "Borba protiv hrvatskog nacizma se nastavlja. Ako su me danas zaustavili drugi put neće. Jako je važno da hrvatski antifašisti prestanu s djelovanjem skriveni noćnim mrakom. To je vrijeme kada djeluju nečasni ljudi, lopovi i kukavice. Treba se nacistima suprotstaviti otvoreno i po danu. Treba nacistima pokazati da ih se ne bojimo te poručiti: 'Dosta je, ja se vas ne bojim'".
Opraštam se s poštovanjem prema Tebi i svim tvojim borbama u kojima si hrabrio i ohrabrio mnoge, stvarajući prostor slobode mišljenja i djelovanja.
Tekst je objavljen na portalu organizacije Documenta
