Ja sam bog u Sarajevu – rekao je, ima tome godina, Fahrudin Radončić direktoru bosanskohercegovačke ispostave jedne velike, komercijalne banke. Tih pet riječi nije trebalo zvučati kao upozorenje – one jesu bile upozorenje menadžeru koji baš nije pokazivao oduševljenje prijedlogom da u novoj poslovnoj zgradi tvrtke Avaz po prilično visokoj cijeni zakupi nekoliko stotina četvornih metara za urede.
Fahrudin Radončić, nekadašnji bog, bošnjački Donald Trump, Silvio Berlusconi, Gazi Husrev-beg modernoga doba, kako je već sam sebe znao nazivati, uhapšen je u ponedjeljak, 25. siječnja, na cesti kod Sarajeva u koje se vraćao sa službenog puta. Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu BiH – čija je skraćenica, SIPA, izvedena iz službenog naziva na engleskom jeziku: State Investigation and Protection Agency – priveli su predsjednika Saveza za bolju budućnost, druge bošnjačke stranke po snazi, nekoliko sati nakon što je u njegovim, formalno bivšim novinama, ‘Dnevnom avazu’, objavljen tekst pod naslovom ‘Ko provocira tihi državni udar u BiH?’ Na neobično velikom broju kartica za ovaj tabloid posljednja zbivanja oko Radončića upoređena su sa nizom događaja koji su u Srbiji prethodili ubojstvu Zorana Đinđića. Nigdje, naravno, nije navedeno kako se lidera SBB-a odavno, još iz vremena u kojem se osjećao božanski, dovodi u vezu sa Naserom Keljmendijem, kosovskim narkobosom, osobom sa takozvane crne liste State Departmenta i američke agencije DEA, uhapšenog pod nikada do kraja razjašnjenim okolnostima i dovedenog pred prištinski sud, gdje mu se upravo sudi zbog vođenja balkanskog kartela.
E, Radončić je uhićen zbog onoga što se naziva ometanjem pravde, odnosno pritiska na svjedoke bitne upravo na suđenju Keljmendiju, za što je već ranije pritvoreno dvoje visokopozicioniranih članova SBB-a: stranački kandidat za ministra prometa u Vijeću ministra i (suspendirani) tajnik Ministarstva sigurnosti Bakir Dautbašić i njegova partnerica Bilsena Šahman. Drugačije, razumljivije i preciznije rečeno: bivši medijski magnat je završio u lisicama zbog posrednog nagovaranja Azre Sarić – ljubavnice likvidiranog mafijaškog dona i ratnog zapovjednika jedne od sarajevskih brigada, Ramiza Delalića Ćele – da u svom svjedočenju ne dovodi u vezu Keljmendija i Delalića, čime bi, eventualno, mogla potvrditi i navode da je od kosovskog Escobara smrt sarajevskog gangstera naručio upravo Radončić.
‘Azra Sarić u iskazu potvrđuje da se po pozivu Bakira Dautbašića dogovorila da održe sastanak u restoranu na Grbavici. Onda je osumnjičeni Dautbašić putem osumnjičene Bilsene Šahman naknadno odlučio da taj sastanak zbog tajnosti bude održan u stanu Bilsene Šahman u Sarajevu. Prilikom ovog sastanka, Šahman i Dautbašić su zatražili od svjedokinje da u svom svjedočenju na Sudu BiH provodom predmeta protiv Nasera Keljmendija zaštiti njihovog šefa Fahrudina Radončića. Dana 17. decembra u 17:20 sati osumnjičena Bilsena Šahman ponovo poziva svjedokinju Azru Sarić… Tom prilikom Šahman je Sarić saopštila da je njen šef Fahrudin Radončić zatražio da u svjedočenju zaštiti ne samo njega već i Nasera Keljmendija’, rekao je tužitelj Božo Mihajlović na ročištu na kojem je određen jednomjesečni pritvor Dautbašiću i Bilseni Šahman.
Fahrudinu Radončiću, inače, iza rešetaka nije skroz neobično: zatvoren je i 1993. zbog odavanja službene tajne. U to je vrijeme bio šef Kabineta načelnika Glavnog štaba Armije BiH, a oslobođen je tako što je po njega osobno došao Bakir Izetbegović, današnji bošnjački član Predsjedništva i predsjednik Stranke demokratske akcije, čiju jednu frakciju Radončićevi suradnici optužuju zbog privođenja partijskog lidera. Da u SDA-u postoji nimalo kratka lista nezadovoljnih pomirenjem dvaju čelnika i koalicijom dojučerašnjih smrtnih neprijatelja nije tajna, kao što nije nepoznato da mlađi Izetbegović sa neprijateljima iz vlastitih redova trenutno ima više problema nego sa posmrtnim ostacima oporbe. Zato se, između ostalog, SDA o akciji SIPA-e oglasio nakon skoro dvadeset i četiri sata, ponavljajući isto što je već jednom saopćeno, samo drugim povodom i nakon određivanja pritvora potencijalnom ministru prometa. U najkraćem: nitko nije kriv dok mu se ne dokaže suprotno, a državni Sud i Tužiteljstvo svakako olako i hapse i isto tako oslobađaju.
Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić ponovno su, kao i ranije, ovisni jedan o drugome. Nikada, naime, Radončićeve medijske imperije ne bi bilo bez, prvo, izdašne financijske potpore SDA-a, stranke za koju je po narudžbi vršio odstrel stranačkih disidenata, oporbe i javnih ličnosti, njegujući kult Bakirovog oca Alije i kreirajući društvenu klimu po mjeri muslimanskih konzervativaca. Zapravo, za sve što je ‘Avazu’ trebalo tu su bili SDA i Izetbegović, kojem se kasnije moralo crtati da Radončićev ulazak u politiku ne znači da će time dobiti vječno odanog koalicijskog partnera, već ljutog neprijatelja, spremnog da u borbi za prijestolje koristi iste one metode kojima se služio dok je ljubav sa SDA-om cvjetala.
Život je, znamo, čudo, politika kurva, a interes uvijek jači od principa, pa su se nakon višemjesečne krize vlasti u Federaciji i višegodišnjih otvorenih međusobnih sukoba, prošle godine pomirili bivši prijatelji. Spojili su ih, sa jedne, Izetbegovićeve strane, strah od gubitka vlasti i problema koji bi mogli proizaći bude li parlamentarnu većinu sklapao sa bezbroj malih, ali skupih stranaka, i sa druge, Radončićeve, vjera kako će ga akumulacija političke moći zaštititi od dekonstruiranja Keljmendijeve sheme i posljedičnog razotkrivanja kako njegove pozicije, tako i nalogodavaca Delalićeve likvidacije, izvedene slično jednoj ranijoj. Onoj u kojoj je usmrćen obavještajac Nedžad Ugljen. U njega je, navodno, pucao upravo Delalić, uz znanje odabranih iz tadašnjeg režima Izetbegovića starijeg.
Pravosuđe u BiH, valja priznati, upitne odluke donosi udarnički. Ipak, od njega takvog kakvo već je ovisi daljnja politička sudbina predsjednika SDA-a i, pogotovo, ali i ne samo politička, Fahrudina Radončića. Izgubi li drugog, prvi teško da će zadržati parlamentarnu većinu i sigurno će biti još ranjiviji pred oponentima. Radončiću se na sudu neće rješavati pitanje života i smrti, ali kao da hoće: moguća kazna od jedne do čak deset godina zatvora, koliko je zakonom predviđeno, označit će kraj vrtoglavog uspona nastavnika likovnog odgoja i ozvaničiti jednako strmoglav pad oligarha čiji je imetak nastao, uz ostalo, i odstrelom svih koje je smatrao smetnjom ili prijetnjom. Medijskim odstrelom, da ne bude zabune.
