Novosti

Kronika

Пoбиjeни нoгoмeтaши кao тaбу тeмa

Aктуaлнa упрaвa НK Бaнoвцa нe спoмињe трaгичну судбину дeвeтoрицe глинских нoгoмeтaшa, жртaвa устaшкoг тeрoрa из 1941. Дaнaшњи клуб свjeснo тajи, прeшућуje и нeгирa влaститу прoшлoст. Дoкaз тoмe je прeглeд нeгдaшњeг гoдишњaкa oвoгa спoртскoг клубa

U razdoblju od 1955. do 1966. godine, u Glini je izlazio sportski list Banovac, što je malo poznata i danas gotovo zaboravljena činjenica. List je izlazio kao godišnjak i donosio vijesti iz istoimenog sportskog društva i njegovih raznih sekcija. U zaglavlju lista nalazio se grb društva, koji je preuzet od predratnog Glinskog športskog kluba (GŠK). List je brojio od 8 do 12 stranica i također pratio društvena, politička i kulturna zbivanja u Glini tog vremena. Financirao se iz oglasa lokalnih privrednih subjekata, koji su u pravilu objavljivani na zadnjim stranicama lista. Tiskan je u štampariji Odgojno-popravnog doma u Glini, u nakladi od 300 primjeraka velikog formata. Redakcijski kolegij činili su poznati glinski društveno-politički, privredni i prosvjetni radnici Branko Matijašević, Bogdan Obradović, Milan Davidović i Niko Žinić, dok je glavni i odgovorni urednik bio prof. Dragan Štefančić. Fenomen je to vrijedan pažnje, da mala i siromašna sredina poput Gline izdaje sportski list, pogotovo imajući u vidu ogromne ljudske i materijalne gubitke koje su Glina i glinski kraj imali u Drugom svjetskom ratu.

Prvi broj Banovca izišao je 6. i 7. kolovoza 1955. godine u čast 35. godišnjice postojanja Sportskog društva, kako piše u zaglavlju lista. Već u samom uvodniku najavljena je buduća uređivačka politika lista: promoviranje ugleda društva i pravilnog odgoja omladine, što ‘nam mora biti glavni cilj našeg sportskog djelovanja’. Na naslovnoj stranici objavljen je program proslave, kao i raspored dvodnevnog turnira na kojem će sudjelovati nogometni klubovi Trešnjevka iz Zagreba, Siscia iz Siska, Mladost iz Petrinje i domaći Banovac. Zatim je slijedio opširan povijesni pregled glinskog nogometa od 1920. do 1955. Tu su istaknute trajne zasluge Josipa Mrgana i braće Zinaja, Dušana i Branka, za razvoj nogometa u Glini. Potom se navodi da je klub obnovljen 1933. godine, a također su spomenuta i gostovanja velikih zagrebačkih klubova HAŠK-a i Građanskog u Glini 1939. Potom je dan tužni podsjetnik na tragičnu sudbinu devetorice nogometaša GŠK-a, žrtava ustaškog terora iz 1941. godine, među kojima se nalazio i Božo Metikoš, ponajbolji igrač i jedan od osnivača obnovljenog kluba, koji je predložio klupsku crveno-plavu boju i grb po uzoru na beogradsku Jugoslaviju. Pažnja je također posvećena zaslužnom i prerano preminulom Hinku Kraüsselu, koji je bio jedan od osnivača i tajnika kako predratnog GŠK-a, tako i poratnog Banovca.

Drugi broj lista pojavio se ‘u čast 1. maja 1957.’ Naslovna stranica najavila je Slet mladosti – smotru djece i omladine, koja će se održati na igralištu Banovca 18. i 19. svibnja 1957. Zatim je u članku ‘Sportski tereni’ otvoreno pitanje novog stadiona, jer je postojeća Oberstarija postala tijesna, zbog čega se razmišljalo o tri nove lokacije na samoj periferiji Gline (pod Pogledićem, iza Ciglane, u Jukincu). U listu je objavljen i razgovor s Pejom Martinovićem, kapetanom nogometne momčadi, nakon čega je slijedio povijesni osvrt na nogometno rivalstvo petrinjske Mladosti i glinskog Banovca. Također je prikazana aktivnost kuglačke, odbojkaške i stolnoteniske sekcije Društva, da bi se u listu po prvi put pojavila rubrika ‘Da li znate?’, sa dvadeset pitanja i odgovora iz lokalne povijesti (primjerice ‘Tko je vozio prvi bicikl u Glini? Odgovor: Svetozar Breberin 1902. godine’). U listu je objavljeno i par lucidnih karikatura na račun glinskih nogometaša, poput one ‘Kada bi igrači Banovca igrali tako dobro nogomet, kao što igraju bridž, ni Crvena zvezda im ne bi bila ravna’.

Treći broj Banovca izišao je za Novu godinu, 1. siječnja 1958. Uvodnik je bio posvećen socijalističkoj izgradnji i daljnjim perspektivama privrednog razvitka Gline. Zatim je prikazana skica budućeg ulaza na nogometno igralište, gdje će se podići spomen-portal i spomen-ploča tragično stradalim nogometašima predratnog GŠK-a, čiju tradiciju nastavlja poratni Banovac. U članku ‘Da li je nogometna sekcija postigla očekivani uspjeh?’ dan je kritički osvrt na prvi dio prvenstva u kojem je Banovac zauzeo drugo mjesto. Također je objavljena tablica golgetera Banovca u 1957. godini, koju predvodi Idžaković Ivan sa 11 postignutih golova, a kojeg slijede Lončar Gojko sa 8 i Madžarac Vlado sa 5 postignutih golova. U rubrici ‘Predstavljamo vam…’ prikazana je sportska biografija Josipa Jole Bakšića, standardne spojke i jednog od ponajboljih igrača Banovca, kojem je teška ozljeda noge na prvenstvenoj utakmici sa Slogom iz Kostajnice prekinula nogometnu karijeru.

Prvog siječnja 1959. pojavio se četvrti broj Banovca, koji je na naslovnoj stranici donio vijest o prvom jugoslavenskom Kongresu fizičke kulture u Beogradu, kojem je prisustvovao i delegat iz Gline, Branko Matijašević. Zatim je u članku ‘Da ih ne zaboravimo’ list obavijestio prijatelje i članove Društva o aktivnostima Odbora za podizanje spomen-ploče, koji je ukupno prikupio 240.000 dinara, a da je pojedinačni broj darovatelja bio 508. Od lokalnih kolektiva najviše su dali Odgojno-popravni dom i Narodni odbor općine Glina. Banovac je primio i više priloga od sportskih organizacija van Gline, među kojima se najviše ističu oni od FK-a Crvena zvezda iz Beograda (10.000 dinara) i NK-a Dinamo iz Zagreba (5.000 dinara).

Peti broj lista izišao je tradicionalno 1. siječnja 1960. Na prvoj stranici predstavljen je godišnji izvještaj ‘Banovac kroz 1959…’, kojeg potpisuje Niko Žinić, tajnik kluba. Također, objavljena je i vijest da je Ladislav Luzar, talentirani centarhalf i ponajbolji igrač kluba, otišao u vojsku u Foču, čime je momčad bila značajno oslabljena uoči početka prvenstva. Potom je u članku ‘Naš doktor’ prikazana biografija dr. Georgija Pelova iz Bugarske, koji se nakon diplomiranja na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1950. zaposlio u bolnici u Glini i bio dugogodišnjim liječnikom sportskog društva. Također su objavljeni razgovori s Lončar Gojkom, poznatim prvotimcem koji je otišao u nogometnu mirovinu, i Milčić Matijom, jednim od najstarijih i najvjernijih navijača Banovca. Posebno je zanimljivo pismo zahvalnosti Meandžija Stanka, đaka Osnovne škole Glina, koji je besplatno na teret Banovca, i u pratnji svog učitelja, prisustvovao utakmici Dinama i Crvene zvezde u Zagrebu, gdje je imao priliku da na Maksimiru uživo gleda svoje ljubimce, Šekularca i Kostića.

Na Dan ustanka Hrvatske, 27. srpnja 1960., objavljen je šesti broj Banovca. Naslovna stranica posvećena je značajnim događajima iz lokalne povijesti (ustanak na Baniji 1941. i oslobođenje Gline 1944.), nakon čega su slijedila dva važna povijesna priloga. Prvi, pod naslovom ‘Hapšenje glinskih Srba’, u kojem je prikazana sudbina Nikice Samardžije, poznatog nogometaša predratnog GŠK-a i jedinog preživjelog iz masovnog ustaškog zločina u Prekopi, kada je u noći s 12. na 13. svibnja 1941. pobijeno oko 400 glinskih Srba, među kojima su bila i devetorica njegovih suigrača. I drugi prilog, pod naslovom ‘Ljuban je ipak ostao živ’, u kojem je prikazana sudbina Ljubana Jednaka, jedinog preživjelog iz masovnog ustaškog zločina u glinskoj pravoslavnoj crkvi u noći s 29. na 30. srpnja 1941. Osim povijesnih priloga, list je donio analizu rada nogometnog kluba u sezoni 1959–60, pri čemu su pohvaljeni igrači Dušan Arbutina i Aleksandar Baćo Milošević. Ujedno je ukazano na nedostatak sportskih rekvizita i potrebu stručnog kadra, kao i na financijske probleme društva.

Sedmi broj Banovca pojavio se 1. siječnja 1962. Na naslovnoj stranici objavljene su tri fotografije spomen-ploče tragično stradalim nogometašima predratnog GŠK-a, koja je svečano otkrivena 20. kolovoza 1961. Istog dana održano je finale dvodnevnog turnira na kojem su sudjelovali klubovi Duga Resa, Borac iz Siska, Slavija iz Petrinje i domaći Banovac; u finalu je Duga Resa pobijedila Banovac sa 2:1. List je također izvijestio da je zahvaljujući agilnosti članova uprave Banovca, u rujnu 1961. u Glini otvoreno zastupništvo Sportske prognoze, i da sve tikete prima blagajnik kluba, Rudi Šooš. Među brojnim tekstovima još se ističu zanimljiva sjećanja koja je napisao Franjo Gorupec, nekadašnji igrač, trener i sudac iz Siska, koji je u sezonama 1955–56. i 1960–61. bio trener nogometaša Banovca.

Na Dan ustanka, 27. srpnja 1963., izišao je osmi broj Banovca. Središnja tema broja bila je izgradnja Pamučne predionice u Glini, koja je za njezin industrijski, a i ukupni društveni razvoj, značila pun pogodak. U listu je objavljena vijest da je Skupština općine Glina osnovala Fond za unapređenje fizičke kulture, što je bio značajan korak za daljnji razvoj glinskog sporta. Od ostalih vijesti pažnju čitatelja privukla je tablica na kraju sezone 1962–63, u kojoj su nogometaši Banovca uvjerljivo osvojili prvo mjesto i plasman u najviši rang Sisačkog nogometnog podsaveza. List je također objavio sportske portrete dvojice glinskih nogometaša, iskusnog Mile Zibara i talentiranog Živka Suzića. U listu su objavljene i spektakularne fotografije sa ekshibicijske utakmice Debeli – Mršavi, koja je završena rezultatom 3:4. Pa ipak, najveću pažnju privukao je članak ‘U očekivanju Crvene zvijezde’, koja je u samoj Glini, tako i u bližoj okolini, imala najviše pristalica. U članku je objavljen odgovor beogradskog kluba od 3. listopada 1962., koji zbog teškog rasporeda prvenstva trenutno nije bio u mogućnosti da prihvati poziv za gostovanje i odigravanje prijateljske utakmice u Glini.

Deveti broj Banovca pojavio se na Dan općine, 9. listopada 1963. Na naslovnoj stranici objavljena je vijest o svečanom puštanju u pogon Pamučne predionice u Glini, u kojoj je stalno zaposlenje našlo oko 350 radnika, uglavnom žena ovog kraja. Preostali dio lista bio je gotovo u cijelosti posvećen društveno-političkom razvoju Gline te javnoj diskusiji i donošenju Statuta općine. Ipak, zadnja stranica posvećena je nogometašima Banovca, koji su 18. kolovoza 1963. pobijedili na humanitarnom turniru u Petrinji, čiji je sav prihod išao za pomoć Skoplju, kojeg je zadesio katastrofalni potres.

Deseti broj lista objavljen je tek tri godine kasnije, 9. listopada 1966. Nakon uvodnih društveno-političkih tema, prikazano je aktualno stanje glinske privrede i dan osvrt na Radničko-sportske igre, koje tradicionalno organizira Općinsko sindikalno vijeće u Glini. Objavljen je i prigodni članak pod naslovom ‘Dvadeset godina Banovca’ (1946–1966.), kojeg potpisuje urednik Dragan Štefančić. U članku ‘Banovac u 1966. godini’ Vladimir Tomić izvijestio je da je izabrana nova uprava i da su kupljene nove kopačke, dresovi i lopte. Tako su novi sportski rekviziti pobudili još veću volju i interes kod nogometaša Banovca, kojih je u tom trenutku bilo ukupno 18 seniora i 25 juniora.

Nakon 1966. list više nije izlazio i to je bio njegov zadnji broj. Štoviše, početkom 1968. gasi se i Sportsko društvo Banovac, ali se već sredinom 1969. obnavlja pod imenom Sportsko društvo Banija. Unatoč promjeni imena, društvo i nogometni klub nastavljaju tradiciju, preuzimajući kao klupsku Banovčevu, odnosno GŠK-ovu crveno-plavu boju te ponešto izmijenjeni klupski grb. Sredinom 1970-ih i početkom 1980-ih godina prošlog stoljeća glinska Banija natječe se u Zagrebačkoj nogometnoj zoni, gdje bilježi zapažene rezultate.

Od 1996. klub se ponovo naziva Banovac i nastupa u Županijskoj nogometnoj ligi – bez nekog značajnijeg uspjeha, ali s izraženom nacionalnom notom. Preuzima tradicionalne crveno-plave boje, a s vremenom i GŠK-ov grb, na kojem sada stoji ime Banovca. Nažalost, prilikom izgradnje novih svlačionica i ostalih klupskih prostorija ne obnavlja se i spomen-ploča uništena u sukobima ljeta 1991., nego se, štoviše, ruši i spomen-portal… U povodu stote obljetnice kluba u ljeto 2013. organiziran je prigodni turnir na kojem su sudjelovali stari rivali, klubovi Karlovac, Segesta, petrinjska Mladost i Banovac, ali je obilježavanje neponovljivog jubileja na tome i stalo: nije bilo čak ni svečane klupske sjednice, a propuštena je i sjajna prilika da se izda monografija o stogodišnjoj povijesti nogometa u Glini.

Dana 3. kolovoza 2018., u tzv. Hrvatskom domu, klub je ipak održao svečanu sjednicu i tako obilježio sto petu obljetnicu postojanja. Tom prilikom klub je organizirao i prigodnu izložbu iz povijesti nogometa u Glini te izdao vanredni broj lista Banovac, čime se želio nadovezati na svijetle tradicije glinskog nogometa. Međutim, ni u listu, ni na izložbi, kao ni na svečanoj sjednici, ni jednom riječju nije spomenuta tragična sudbina devetorice glinskih nogometaša, žrtava ustaškog terora iz 1941. Također nije prikazana fotografija spomen-ploče iz 1961., koja je podignuta u znak humanosti i pijeteta prema njihovom stradanju, čime je današnji klub svjesno zatajio, prešutio i negirao vlastitu prošlost.

Ovaj tekst malo govori o povijesti nogometa u Glini, ali o upravi današnjeg Banovca govori sve.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više