Predstavite nam ukratko aktualni saziv VSNM-a u Krnjaku, pa nam recite kakvi su odnosi između starosjedilačkog stanovništva, uglavnom građana srpske nacionalnosti, i doseljenika, mahom Hrvata iz susjedne BiH?
Ovo je peti saziv Vijeća, konstituiran 12. juna prošle godine: prosječna starost desetero vijećnika – po dvoje iz postojećih pet mjesnih odbora – iznosi 50 godina, a vodilo se računa i o rodnoj ravnopravnosti, pa imamo čak četiri članice, na koje smo ponosni. Što se spomenutih odnosa tiče, oni su ovdje na više-manje zadovoljavajućem nivou, ali tenzija uvijek ima, pogotovu što se i na nas, kao u svim lokalnim sredinama, preslikava opća atmosfera u društvu. Nasreću, to su sve izolirani incidenti, poput onog blažeg, vezanog uz obnovu spomenika u općinskom središtu: mislimo da bi dio spomeničkog teksta koji se odnosi na Srbe trebao biti izmijenjen za dobro svih građana, bez obzira na njihovo nacionalno porijeklo, ideološko opredjeljenje ili svjetonazor, no to nekima – uvjerili smo se više puta – predstavlja problem. S tim u vezi, održali smo dva sastanka s predstavnicima hrvatske zajednice, ali još nema pomaka, pa je do postizanja kompromisa obnova odgođena. Razlog tomu vidim i u činjenici da mnogi mladi ljudi 'normalnih' stavova ne vide prosperitet u društvu zarobljenom u prošlosti, pa napuštanjem svoje zemlju mjesto prepuštaju onima koji politiku temelje na razračunavanju s manjinama, posebno našom. To, dakako, ne izaziva ugodne osjećaje, posebno kada vidimo da metama postaju i službene državne institucije, zadužene i za naša prava. Sigurno će se mnogi složiti s mišljenjem da sve učestalije falsificiranje prošlosti, posebice relativizacija ustaških zločina, daje vjetar u leđa kojekakvim lokalnim 'jastrebovima' koji iz vlastitih interesa i ambicija remete potencijalno dobre odnose većine i manjina.
Kako stojite s financiranjem?
S 28.100 kuna godišnje iz općinskog budžeta i uz pomoć SNV-a bez problema uspijevamo realizirati planirane aktivnosti. Tako smo, pored redovitih programa, u proteklih dvanaest mjeseci organizirali tribinu "Kordun van Korduna", promociju knjige "Bol u prsima" Mile Dakića te obilježavanje 250 godina krnjačkog školstva i 800 godina autokefalnosti SPC-a. Folklornoj sekciji pododbora Prosvjete pomogli smo u nabavi tradicionalnih opanaka, a sudjelujemo uvelike i u svetosavskim svečanostima.
Kakva su demografska kretanja u općini? Po kojem se modelu odvija nastava srpskog jezika i kulture?
Od ukupno 77 osnovnoškolaca, devetero manje nego lanjske školske godine, 28 ih je srpske nacionalnosti, dakle 36 posto: većina ili 24-oro njih pohađa nastavu srpskog i pravoslavni vjeronauk, unatoč tome što je u ovdašnjoj OŠ među sveukupno 34 djelatnika zaposleno samo troje pripadnika naše zajednice. Demografski podaci unatrag tri godine govore da se 2018. ovdje rodilo osam beba a umrla je 31 osoba srpske nacionalnosti, 2019. bilo je pet novorođenih a umrle su 32 osobe. Do sada u 2020. imamo devet novih, ali i, unatoč aktualnoj pandemiji, svega 13 preminulih pripadnika zajednice. Trend iseljavanja u druge članice EU-a nije nas zaobišao, premda ovdje nije toliko uočljiv. Ali nema ni povratničkog, u posljednje vrijeme takvi se mogu izbrojati na prste jedne ruke. Ipak, ohrabruje to što je sve više povremenih dolazaka u zavičaj.
Na što će se vijećnici fokusirati u predstojećem razdoblju?
Lokalna samouprava nastoji našim ljudima osigurati kakve-takve prihode, ponajprije kroz javne radove ili program Zaželi!, u sklopu kojeg je privremeni posao pronašlo zamalo 40 osoba, uglavnom gerontodomaćica. Nažalost, neznatan broj njih zaposlen je u Osnovnoj školi, Šumariji ili Pošti, pa nade polažemo u proširenje pogona Keltexa i Poslovnu zonu u centru mjesta. Naravno, i dalje činimo sve da se oživotvore naša prava po Ustavu i drugim zakonima. Budući da je sljedećeg proljeća popis stanovništva, važno je da se po pitanju nacionalnosti, materinskog jezika i vjeroispovijesti izjasne svi pripadnici zajednice, pa i oni na privremenom boravku ili radu u inozemstvu.
