Niti mjesec dana nakon što je u pokušaju pravdanja sebe i sebi podređenih zbog procurjele WhatsApp prepiske pred kamerama ispalio da Hrvatska poštuje sva ljudska prava i da domaća policija ne provodi pushbackove, prvog čovjeka MUP-a Davora Božinovića ponovno je demantirala stvarnost. Ovog puta u vidu iscrpnog izvještaja međunarodne organizacije Human Rights Watch (HRW) u kojem su na 94 stranice dokumentirani iskazi izbjeglica i drugih migranata u proteklom razdoblju protjeranih iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu.

Izvještaj pod naslovom "Kao da smo samo životinje: pushbackovi ljudi u potrazi za zaštitom" objavljen u srijedu 3. svibnja potvrđuje da je Hrvatska sudjelovala i u nasilnom protjerivanju djece bez pratnje te čitavih obitelji s malom djecom. Unatoč negiranju takvih svjedočanstava od strane visokorangiranih dužnosnika i opetovanim neispunjenim obećanjima da će RH omogućiti pristup sustavu azila, radi se o praksi koja se i dalje provodi. Hrvatska granična policija pritom, ističu iz HRW-a, često krade ili uništava mobitele, novac, osobne dokumente i drugu imovinu ljudi u pokretu, a djecu i odrasle ponižava, ponekad na načine koji su eksplicitno rasistički.

- Pushbackovi su već dugo vremena standardna praksa hrvatske granične policije, a hrvatska vlada je skrećući pažnju s tog problema i nudeći prazna obećanja prevarila europske institucije. Takva gnjusna zlostavljanja i službena dvoličnost koja ih omogućuje trebaju prestati - kaže Michael Garcia Bochenek, viši savjetnik za prava djece pri HRW-u i autor izvještaja.

Istraživači su tokom 2021., 2022. i 2023. godine intervjuirali preko stotinu izbjeglica i tražitelja azila, dominantno porijeklom iz Afganistana, Irana, Iraka i Pakistana. Većina ispitanih tvrdi da su ih hrvatski policajci nasilno protjerali i po desetak puta, ignorirajući njihove zahtjeve za azilom. Primjerice, Rozad N., 17-godišnji Kurd iz Iraka, posvjedočio je da su njegovu obitelj, uključujući 7-godišnjeg brata i 9-godišnju sestru, u prethodne dvije godine protjerali između 45 i 50 puta. Darius M., danas 18-godišnji Iranac, rekao je da je tokom 2020. i 2021., kada je bio maloljetan, iz Hrvatske u BiH pushbackan 33 puta, a Farhad K. (21) iz Irana da je hrvatska policija njega, njegove roditelje i 14-godišnju sestru protjerala više od dvadeset puta.

Kad je policija uhvatila moju obitelj u prvom pokušaju prelaska granice, napali su mene i oca. Pretukli su nas. Rekao sam im da je moja majka jako bolesna i da mora ići u bolnicu. Jedan mi je oštro odgovorio: "Mi smo policija, a ne doktori. Idi u Bosnu, majku ti jebem", svjedoči Zafran J.

Samo od siječnja 2020. do prosinca 2022. Dansko vijeće za izbjeglice evidentiralo je gotovo 30 tisuća pushbackova iz Hrvatske u BiH, od čega je njih 12 posto zabilježenih u 2021. i oko 13 posto u 2022. podrazumijevalo prisutnost djece. Realan broj protjeranih je sigurno daleko veći, stoji u izvještaju HRW-a, pri čemu je ovdašnja policija u suradnji s Frontexom, Agencijom za europsku graničnu i obalnu stražu, aktivna i na granicama sa Srbijom i Crnom Gorom.

Scenarij je gotovo uvijek isti: jednom kad ih uhvate, hrvatski policajci izbjeglice prevezu do nepristupačnih, zelenih graničnih točaka i narede im da gaze preko rijeka i potoka, penju se preko litica, probijaju kroz guste šume i tako napuste teritorij Hrvatske. Većina intervjuiranih usto je potvrdila da su osobe koje su ih protjerale nosile službene uniforme, vozile policijske kombije i predstavljale se kao policajci, ne ostavljajući nikakvu sumnju da su djelovali u službenom svojstvu. Muškarci i tinejdžeri ispričali su kako ih je hrvatska policija natjerala da se bosi vrate u BiH, a u nekim slučajevima da se skinu do donjeg rublja ili do gola.

Gotovo svi intervjuirani koji su rekli da su bili protjerani, bilo da je riječ o djeci ili odraslima, također su potvrdili da su barem u jednom slučaju bili pretučeni ili su svjedočili fizičkom nasilju od strane hrvatske policije. "Gledaju te kao da nisi čovjek, a batinanje je naprosto dio procesa", rekao je Zafran R. (28), opisujući ozljede koje su mu nanijeli službenici Božinovićevog MUP-a. "Kad je policija uhvatila moju obitelj u prvom pokušaju prelaska granice u listopadu 2020., napali su mene i oca. Pretukli su nas. Rekao sam im da je moja majka jako bolesna i da mora ići u bolnicu. Jedan mi je oštro odgovorio: 'Mi smo policija, a ne doktori. Idi u Bosnu, majku ti jebem. Zašto ste uopće dolazili u Hrvatsku'", dodao je drugi, također mlađi muškarac. Prisjećajući se pak pushbacka iz studenog 2021., Laila R., 16-godišnja djevojka iz Afganistana, ispričala je: "Neki su ljudi bili teško pretučeni. Hrvatska policija je svima uzela telefone i razbila ih. Palili su naše stvari pred nama. Vikali su na nas 'Ne želimo vas u našoj zemlji, vratite se u Bosnu!'"

Foto: Border Violence Monitoring Network

Njihovi iskazi potkrepljeni su izjavama medicinskih radnika. Volonter talijanske humanitarne organizacije Strada SiCura ispričao je da je tokom posjeta BiH u proljeće 2022. vidio brojne ozljede koje su odgovarale pričama koje je ranije čuo: "Vidio sam slomljena rebra, puno ozljeda po nogama, modrice na licu i drugdje na glavi koje odgovaraju izjavama žrtava. Jedna osoba imala je opeklinu na prsima koja je izgledala kao da ju je uzrokovao električni uređaj." Istraživači Human Rights Watcha također su čuli priče o ljudima kojima je bila potrebna hospitalizacija i kojima je trebalo dugo vremena da se oporave nakon premlaćivanja. U jednom takvom slučaju, 19-godišnji Ibrahim F. iz Kameruna ispričao je da ga je krajem 2021. hrvatska policija toliko pretukla da nije mogao hodati dva mjeseca.

Vidio sam slomljena rebra, puno ozljeda po nogama, modrice na licu i drugdje na glavi koje odgovaraju izjavama žrtava. Jedna osoba imala je opeklinu na prsima koja je izgledala kao da ju je uzrokovao električni uređaj, prepričava talijanski humanitarist

"Također smo čuli neke da je hrvatska policija seksualno uznemiravala ili zlostavljala žene. Na primjer, Emmanuel J. iz Gane rekao je da je, kada je hrvatska policija u svibnju 2022. uhitila veliku grupu s kojom je putovao, uključujući osam žena, nekoliko policajaca 'uznemiravalo dame' tako što su dirali njihove intimne dijelove tijela", pišu istraživači HRW-a i dodaju da su izbjeglice ranije prijavile silovanje granama i tjeranje od strane policije da se skinu do gola i potom legnu jedni na druge.

Istraživači su došli do saznanja da su policijskom nasilju bila izložena i djeca. "Mlađa djeca su vidjela kako im očeve, stariju braća i rođake odguruju te udaraju šakama, palicama i nogama. Hrvatska granična policija također je pucala iz vatrenog oružja u blizini djece ili ga uperila u njih. Bilo je i slučajeva u kojima je hrvatska policija također gurala ili udarala djecu staru oko šest godina", navodi se u izvještaju uz svjedočanstvo žene iz Afganistana, čija je obitelj u veljači 2021. protjerana s teritorija RH.

"Počeli su šamarati i udarati djecu. Zatim su im naredili da odšetaju u šumu. Kad sam sljedeći put vidjela djecu, ležala su na zemlji. Policajac im je rekao da ustanu i skinu se goli. Udarali su ih pendrecima dok su se skidali", rekla je. Policija je grupi nakon toga naredila da pješači u BiH. "Cijelo vrijeme dok smo hodale udarali su nas palicama po leđima i nogama. Najgore su prošla djeca", dodala je.

Lorena Fornasir, umirovljena liječnica i jedna od osnivačica humanitarne organizacije Linea d'Ombra iz Trsta, kroz svoj rad potvrđuje da sve to ostavlja nesagledive psihičke posljedice na žrtve, najčešće u vidu posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Njezina zapažanja poklapaju se s nalazima studije o izbjeglicama u Srbiji iz 2023., u kojoj se zaključuje da su oni koji su bili protjerani iz Hrvatske "pokazali sveukupno veće razine depresije, anksioznosti i PTSP-a".

Za to vrijeme, ističe Michael Garcia Bochenek, hrvatske vlasti sustavno negiraju svoju odgovornost za pushbackove. Pritom redovno poriču neupitne dokaze da je policija prilikom protjerivanja ponekad nanosila ozbiljne fizičke ozljede, često oduzimala ili uništavala mobitele izbjeglica i gotovo uvijek ponižavala unesrećene u potrazi za zaštitom. Bochenek je Novostima potvrdio da Vlada Andreja Plenkovića nije odgovorila na zahtjev Human Rights Watcha za sastankom ili komentarom na najnoviji izvještaj, a u kojem, među ostalim, kritiziraju i rad Nezavisnog mehanizma nadzora postupanja policijskih službenika.

Riječ je o tijelu uspostavljenom na inzistiranje Europske komisije, u skladu s Paktom o migracijama i azilu. Kako smo već pisali, MUP je taj koji je odlučio o načinu nadzora nad samim sobom, a i samostalno je odabrao aktere koji će ga nadzirati. Prvi godišnji Mehanizma nadzora objavljen 2022. potvrdio je ranije sumnje u neovisnost toga tijela – ispostavilo se da mu je jedina svrha opravdanje postojećeg stanja na vanjskoj granici Unije, uz gotovo apsolutno prešućivanje nasilja nad izbjeglicama. Usto je financiran europskim sredstvima.

Uostalom, dodaju iz HRW-a, institucije Europske unije uporno zanemaruju kršenja ljudskih prava na svojoj vanjskoj granici, pa su tako u prosincu 2022. dopustile Hrvatskoj da se pridruži Schengenu, čime su poslale "snažnu poruku da toleriraju pushbackove i druge zlouporabe". No iz te međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava sa sjedištem u New Yorku svejedno smatraju da si Europska komisija trebala od hrvatskih vlasti zahtijevati da prestanu s protjerivanjima te da dostave informacije o dosad poduzetim koracima u istrazi kršenja prava izbjeglica, tražitelja azila i drugih migranata.

- Pushbackove ne smijemo tretirati kao business as usual. Europske institucije moraju djelovati odlučno i Hrvatsku pozvati na odgovornost zbog kršenja prava EU-a i drugih međunarodnih normi – poručuje Michael Garcia Bochenek.