Prva stvar koju je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava napravio nakon objave rezultata prošlogodišnjeg popisa stanovništva bilo je sazivanje sjednice Gradskog vijeća s prve dvije točke dnevnog reda posvećene ukidanju prava srpskoj nacionalnoj zajednici.
Od svega što muči taj grad, koji je od 2001. godine izgubio više od četvrtine stanovništva i gubi ga sve više, Penavi su najveći problem Srbi i njihova prava koja, važno je još jednom posebno napomenuti, nisu niti ostvarivali. Gradsko vijeće, pod kontrolom Penavinog Domovinskog pokreta, uporno je iz godine u godinu donosilo odluku po kojoj nisu ostvareni preduvjeti za poštivanje odredbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina po kojima se u onim jedinicama lokalne samouprave, u kojima pojedina manjina ima više od 33 posto, uvodi ravnopravno korištenje manjinskog jezika i pisma. Što misli o ravnopravnosti, sam je Penava najbolje ilustrirao prije nekoliko godina kada je gradski Statut, pisan na srpskom jeziku i na ćirilici, demonstrativno bacio na pod.
Dokaz da je lišen bilo kakvog političkog sadržaja, osim usmjerenosti na Srbe, su i prve dvije točke dnevnog reda Gradskog vijeća održanog u ponedjeljak. Prva je donošenje Zaključka o dostignutom stupnju razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijalogu među građanima Grada Vukovara pripadnicima hrvatskog naroda i pripadnicima srpske nacionalne manjine te Odluka o pristupanju promjeni Statuta Grada Vukovara.
Već tradicionalno iz godine u godinu njegovo Vijeće usvaja zaključak po kojem su odnosi između Hrvata i Srba u tom gradu "na razini koja omogućava suradnju i suživot", ali i da "nisu stvoreni preduvjeti za proširivanje opsega individualnih prava te propisivanje kolektivnih prava pripadnicima srpske nacionalne manjine koja živi u gradu Vukovaru". Ovo je šesta godina zaredom da Vijeće donosi istu odluku.
Podsjetimo da je Vlada Zorana Milanovića prije točno deset godina krenula u postavljanje dvojezičnih i dvopismenih ploča, što su spriječile desne stranke u tom gradu organizirajući njihovo "spontano" razbijanje na što je Vlada reagirala odustajanjem od primjene Ustavnog zakona po kojem su Srbi, s obzirom da ih je bilo više od trećine, imali pravo na ravnopravno korištenje srpskoj jezika i ćiriličnog pisma. Ustavni sud je dvije godine kasnije, 2014., donio pitijsko rješenje prema kojem je obavezao Gradsko vijeće da jednom godišnje procijeni jesu li se stekli uvjeti za uvođenje dvojezičnosti. To su lokalne vlasti u početku zanemarivale, da bi prije šest godina donijele prvu odluku po kojoj ti uvjeti nisu ostvareni, što svih ovih godina prepisuju i po modelu copy/paste u listopadu većinski izglasaju. Ove godine su u obrazloženju dodali da je Srba, prema popisu iz 2021. godine, 29,73 posto, što znači da ne ostvaruju zakonska prava koja – važno je još jednom reći – nisu ostvarivali niti kada ih je bio potreban broj, jer isto to Gradsko vijeće nije dopuštalo. S donošenjem takvog zaključka i ove godine složilo se Vijeće mađarske nacionalne manjine.
Ono što je novo u odnosu na prethodne godine je izmjena gradskog Statuta iz kojeg je izbrisana odredba o službenoj upotrebi srpskog jezika i ćiriličnog pisma na području grada Vukovara, što se pravda usklađivanjem s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, s obzirom da je njime određeno da pripadnika određene manjine mora biti najmanje trećina. Već je prilikom donošenja tog Ustavnog zakona, koji ove godine slavi svoju 20. obljetnicu, usvojenog u Saboru dvotrećinskom većinom temeljem potpisanog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom, bilo jasno da je brojka od "najmanje trećine" previsoka i da će manjinska prava, zahvaljujući SDP-ovu Mati Arloviću, ostati "mrtvo slovo na papiru". Pokazalo se čak, evo primjer Vukovara, da i tamo gdje Srba ima dovoljno, vlast ne dopušta njihovo konzumiranje, kamoli sada kad je njihov broj manji.
Penava je nakon donošenja izmjena Statuta kazao da ga ne raduje činjenica da je broj Srba u Vukovaru pao, ali i da je zadovoljan što je taj postotak pao ispod jedne trećine i da je sada Vukovar "kupio" barem deset godina mira, čime ponovo implicira da su za sve loše u tom gradu krivi – Srbi, jer je, kako je kazao, i za ljubav i rat potrebno dvoje, da on nikada nije gledao tko je koje nacionalnosti, da Grad financira udruge i klubove sa srpskim predznakom, da je on za Uskrs posjetio pravoslavnu crkvu Svetoga Nikolaja i da obnavlja pravoslavne križeve po gradu.
"Sada će i u Vukovaru na pročeljima državnih institucija biti postavljene natpisne ploče kojih nema ili su pak prelijepljene“, zadovoljno je ustvrdio vukovarski gradonačelnik i nastavio: "To nije problem koji mi živimo, svi smo s ovim umjetnim tenzijama završili u gubitku. Moj cilj je normalizacija uvjeta i atmosfere u našem gradu te jednake šanse za sve, bez guranja brojki baziranih na lažnim podacima u pokušaju da se dosegne nešto za što nije vrijeme. Brojke potvrđuju ono što smo govorili jedno desetljeće, a to je da je riječ o manipulaciji. Drago mi je da je došlo kraju manipulacijama brojkama, ali nije mi drago da nas je manje", kazao je Penava.
Dejan Drakulić (SDSS) ustvrdio je da činjenica što u Vukovaru više nema trećine Srba ne znači i ukidanje njihovih prava jer su ona zajamčena međunarodnim pravom i sporazumima. "Već 12 godina traje ova situacija da se nisu stekli uvjeti za proširivanje prava pripadnika srpske nacionalne manjine", rekao je, dodajući kako se Srbima u Vukovaru ništa neće promijeniti jer prava nisu ni konzumirali.
Na tvrdnju gradonačelnika Penave kako on vodi računa o svim građanima Vukovara i nikada ne gleda tko je koje nacionalnosti, Drakulić je uzvratio pitanjem zašto onda na službenoj web stranici Grada nema niti jednog podatka o građanima srpske nacionalnosti koji su kroz povijest izgrađivali grad. Drakulić je kazao kako je interesantno da uvjeti suživota ne napreduju, napominjući kako je upravo Penava na čelu grada u zadnjih osam godina i pitao tko je odgovoran za sve to što se događa. "Imali smo u gradu nerede, napade navijača, prosvjede i svašta još, a tekst zaključka je uvijek bio isti i nisu se nikada stvorili preduvjeti za proširenje prava pripadnika srpske nacionalne manjine", rekao je Drakulić.
Vijećnik Srđan Milaković (DSS) raspravu na Gradskom vijeću ocijenio je "farsom i lakrdijom" te ustvrdio da ta točka dnevnog reda cijeli niz godina služi isključivo za obračun sa srpskom zajednicom. Predsjednik Kluba vijećnika Hrvatskih suverenista Vedran Vuleta kazao je da ćirilice nikada nije trebalo biti u Vukovaru. Za Penavinu odluku glasalo je 13 od 17 nazočnih vijećnika.
Pogledajmo što kažu brojke. Prema popisu iz 2011. godine, koji Penava osporava, u Vukovaru je živjelo 9654 Srba, što je iznosilo 34,87 posto, s obzirom da je u gradu živjelo ukupno 27.683 stanovnika. Deset godina kasnije rezultati popisa – s kojim je Penava ovaj put zadovoljan i sam kaže da je sudjelovao u njegovoj izvedbi i kontroli – kažu da je Srba 6890 ili 29,73 posto od ukupno 23.175 stanovnika. Činjenica je, dakle, da je Vukovar u ovih deset godina izgubio značajan broj Srba, više od polovice u odnosu na ukupan pad broja stanovništva (2764 Srba je manje u odnosu na 4508 ukupno manje građana), što je najbolji pokazatelj kakva politika se vodi u tom gradu.
Da cijela priča bude još zanimljivija, podaci govore da je za Penavino neskriveno zadovoljstvo "zaslužna" brojka od niti 800 Srba, točnije njih 758. Toliko ih, naime, nedostaje da te nacionalne zajednice bude više od trećine. Time bi ponovo imali dobili pravo na ravnopravnu upotrebu ćirilice i srpskog jezika, koje se opet ne bi ispoštovalo.
