Može li razjedinjena oporba na čelu sa SDP-om pobijediti na izborima HDZ i kako u tom slučaju nastaviti dalje sa centraliziranim HDZ-ovim aparatom u demografski opustošenoj državi i sa neoustaškim pojavama u društvu, na početku izborne godine razgovarali smo sa vođom oporbe i predsjednikom SDP-a Peđom Grbinom.

Jedno od glavnih obećanja sa kojima izlazite na izbore su veće plaće i mirovine. Populistička, općenita tema sa kojom će sve političke stranke bombardirati građane sljedećih mjeseci. Plenković se hvali da nitko nije povisio plaće i mirovine koliko on. U čemu je razlika između vašeg i Plenkovićevog prijedloga za veće plaće i mirovine?

Osnovno je pitanje vjeruju li građani više onome što vide u svojem novčaniku ili Plenkoviću. Hrvatska ima uvjerljivo najveći proračun do sada, preko 32 milijarde eura, otprilike duplo veći nego s početka Plenkovićevog mandata, ali taj se novac ne distribuira na pravedan, socijalan, sustavan ili svrhovit način. Osnovna razlika je ta što SDP želi da se hrvatski problemi, a to su prvenstveno mala plaća i mala mirovina, riješe sustavno i trajno, da njihova visina ne ovisi o Peđi ili Andreju, već da građani imaju primanja s kojima mogu dostojanstveno živjeti. Da ne ovise o dobroj volji Vlade ili datumima izbora kako bi im se isplatio nekakav "izvanredni" dodatak. Plenković dijeli mrvice koje su ostale nakon što su se njegovi pajdaši namirili i to predstavlja kao velike uspjehe, dok su SDP-ova rješenja za mirovine i plaće sustavna, dugoročna, pravedna i oblikovana s iskrenom namjerom da našim građanima vrate pogaženo i od HDZ-a ukradeno dostojanstvo.

U Plenkovićevom mandatu proračun je rastao dva i pol puta brže od mirovina koje se iz tog proračuna isplaćuju. Umirovljenici većinu svoje mirovine troše na hranu, gdje je inflacija najveća, pa oni stoga i najviše trpe posljedice inflacije. Nema nikakve dvojbe da je kvaliteta života naših umirovljenika danas po svakom mogućem kriteriju lošija nego na početku vladavine HDZ-a. Zato predlažemo promjenu načina izračuna mirovina, ali i uvođenje dodatka kojim bismo trajno nadoknadili ono što su umirovljenici izgubili u Plenkovićevom mandatu. Također, u Hrvatskoj 50 posto građana prima plaću manju od 1.000 eura, a i tih 1.000 eura danas vrijedi za trećinu manje nego što je vrijedilo prije tri godine. Dakle, većina naših građana danas živi lošije, to je činjenica. Zato nam je posebno važno osigurati i rast plaća, a to je moguće kroz suradnju s poslodavcima i stimulaciju putem vezivanja stopa poreza na dobit uz visinu plaća kod pojedinog poslodavca, ili pojednostavljeno: veće plaće, manji porez. Sukus je da moramo stvoriti mehanizme koji će našim građanima osigurati dostojanstven život od vlastitih primanja, a ne da čekaju izbornu godinu da Vlada dijeli šakom i kapom i to novac koji im je prethodno oduzela.

Mogu li građani vjerovati u te priče o povećanju plaća?

Ne dajemo nerealna obećanja, dapače, čujem kritike da smo suviše skromni u određenim segmentima. Povećanje mirovina je stvar političke odluke u što investirati novac kojeg ima u proračunu. Upravo zato taj novac želimo što je više moguće preusmjeriti u plaće i mirovine naših građana, kako bismo osigurali da ljudi mogu normalno i dostojanstveno živjeti. To je realno i ostvarivo i pravo je pitanje zašto to HDZ i partneri ne žele napraviti. Plenković svoju vladavinu temelji na redistribuciji novca, ali ako malo bolje pogledate npr. mirovinski ili zdravstveni sustav, vidjet ćete da nijedan strukturni problem u tim sustavima nisu ni pokušali riješiti, štoviše, možemo reći da su ih samo produbili, a nepravde i nejednakost između građana samo povećali.

Peđa Grbin (Foto: Sandro Lendler)

 

Promjena je moguća

U borbi za pokrivanje osnovne potrošačke košarice sve većem broju građana ugroženo je i pravo na dom zbog visokih cijena stanovanja.

Država se mora jače uključiti u rješavanje stambenih problema građana. Danas najam garsonijere iznosi 500 eura, a prosječna plaća 1.150 eura, problem je evidentan! POS, koji je uveden prije 20 godina za vrijeme SDP-ove vlade Ivice Račana, i danas je dobra, ali više ne i dovoljna mjera. S druge strane, HDZ-ova umotvorina, APN-ovi krediti, samo su dolili ulje na vatru i podigli cijene stanova. Subvencija je umjesto korisnicima APN-ovih kredita otišla u džepove građevinara i "developera", a svima ostalima digla cijene. Zato nam je potrebna sustavna stambena politika koja uz zadržavanje POS-a uvodi i dodatne modele javne stanogradnje, prvenstveno kroz izgradnju stanova za najam po pristojnoj, prihvatljivoj i dostupnoj cijeni. Računica pokazuje da izdvajanjem niti jedan posto iz državnog proračuna, znači za nešto manje od 300 milijuna eura godišnje, možemo za pet do šest godina izgraditi 15.000 novih stanova koje ćemo pod povoljnim uvjetima osigurati našim građanima. To je politika kakvu npr. provode u Austriji, u Beču, gdje je za stanove građene putem javnog sustava cijena najma manja nego u Zagrebu, a standard je osjetno veći. Naš plan je utemeljen na desetljećima pozitivnih iskustva javne stanogradnje socijalno osjetljivih zemalja zapadne Europe.

Za vrijeme SDP-ove vlade 2011. – 2015. pokušali ste uvesti porez na nekretnine. Odustali ste zbog tadašnjeg koalicionog partnera HNS-a. Poslije HDZ-u taj porez nije padao na pamet. Ako formirate vladu, hoćete li ovog puta imati snage za porez na nekretnine?

Da, vrijeme je. Porez na nekretnine je snažan alat, između ostalog i za uređenje pitanja cijene stanova, ali ne ako ga gledamo kao još jedno sredstvo za ubiranje novca hrvatskih građana, nego ako shvatimo da samo tako možemo uvesti reda i konačno aktivirati ogroman nekretninski fond koji postoji u Hrvatskoj. Popis stanovništva govori o više od 600 tisuća stanova u kojima nitko ne živi, podaci HEP-a i lokalnih vodovoda govore da u 200 do 300 tisuća nekretnina nema potrošnje struje i vode. Istovremeno je prošle godine oko 60–70 posto kupljenih nekretnina plaćeno gotovinom. I to u vrijeme kad naši građani ne mogu sebi osigurati adekvatan unajmljen stan. Porez na nekretnine je mjera kojom ćemo osigurati aktivaciju praznih nekretnina, prelazak velikog broja nekretnina iz sive, špekulativne zone u legalnu, smanjiti cijene nekretnina na tržištu i osigurati dodatna sredstva za javne projekte, poput poticane stanogradnje.

Taj porez bi izgledao ovako: prva nekretnina u kojoj se živi ostaje u sustavu komunalne naknade, za daljnje nekretnine plaća se porez. Ako je druga nekretnina primjerice legalno iznajmljena, porez koji se na to plaća obračunava se kao rabat, čime i tu porez na nekretnine ne prelazi bitno iznos komunalne naknade. Ali oni koji su špekulanti, koji mešetare, koji su odlučili, poput dijela banaka ili agencija za utjerivanje dugova, desetine a ponekad i stotine stambenih prostora koristiti kao neki zalog za veću zaradu, plaćat će puni iznos. Ne zaboravimo ni strance, vlasnike nekretnina u Hrvatskoj koji u njima ljetuju samo dva-tri tjedna, a plaćaju minimalni iznos komunalne naknade kao i domaći ljudi. Oni će morati plaćati porez na nekretnine, kao što ga, uostalom, plaćaju i u svojim zemljama. Brojni građani ne znaju da je mešetarenje nekretninama na današnji dan praktički neoporezovano. Usporedbe radi, jedan obrtnik vodoinstalater u Osijeku će na 100.000 eura dohotka u konačnici platiti tridesetak posto poreza i doprinosa. Istovremeno, mešetar će prodati nekretninu, na to neće platiti nikakav porez, a onih tri posto poreza na promet nekretnina plaća kupac. Gdje je tu pravednost?

Prezentirali smo Možemo da bi predizborna koalicija bila korisna zbog ideološke bliskosti, sličnosti u programima i činjenice da hrvatski izborni sustav honorira koalicije, oni to nisu htjeli, njihova odluka. Ostala je otvorena priča o tzv. točkastoj koaliciji

Ako osvojite vlast, opet ćete zateći devastiranu državu. Kako nastaviti poslije HDZ-a?

U pravu ste, HDZ je uvelike devastirao državu, ali neće nam biti prvi put, iako je Hrvatska danas u težoj situaciji nego što je to bila 2000. ili 2011. godine. Pogotovo demografski. Danas se na godišnjoj razini rađa 10.000 djece manje nego što je to bio slučaj prije desetak godina. Stoga je, uz borbu za veći standard i borbu protiv korupcije, jako važno voditi računa i o demografiji Hrvatske. Nije demografska mjera primjerice tisuću eura koje je obećavao Karamarko, već su to mjesto u vrtiću, radno mjesto za roditelje, pogotovo majke, i za život dostojanstvena plaća. Zato važno mjesto u našem programu zauzimaju besplatni vrtići za svu djecu, uz povećanje plaća radnicima u tim vrtićima, povećanje sredstava za izgradnju novih vrtića i obnovu postojećih. Sve to na godišnjoj razini državu bi koštalo svega 300 milijuna eura, opet tek jedan posto državnog proračuna. Nevjerojatno da to već nije napravljeno! Demografija nije jedina stvar koja je otišla k vragu. Hrvatska je zemlja koja ima sve preduvjete razvoja, samo što se to ne događa zbog nesposobnosti i lopovluka vladajućih. Da bismo dostigli standard zemalja kojima težimo, moramo inteligentnije koristiti EU fondove. U prvi plan se guraju javne investicije.

Mi želimo da se europski novac ne slijeva u beton i asfalt, već i da se značajan dio fondova usmjeri u gospodarstvo. Većinu naših EU sredstava doslovno zabetoniramo u infrastrukturu koja će tu investiciju vraćati sporo, mjereno desetljećima, umjesto da ih iskoristimo za stvaranje novih proizvodnih pogona koji će stvarati novu vrijednost i radna mjesta brzo, odmah i trajno. A HDZ umjesto toga kasni s raspisivanjem javnih poziva ili se raspišu, a na njih se gospodarstvenici ne jave jer su kriteriji odabira i pravila natječaja nejasni, s prekratkim rokovima, neprilagođenim uvjetima i potrebama stvarnog života, ali zato laserski precizno podešeni za unaprijed odabrane dobavljače. Nismo u stanju europskim novcem sagraditi prugu od Rijeke do mađarske granice. Prugu Dugo Selo – Križevci počeo je prije deset godina pripremati kolega Hajdaš Dončić, trebali su samo realizirati projekt do kraja, a probijeni su svi rokovi. Pogledajte prugu Zagreb – Karlovac, projekt vrijednosti u rangu Pelješkog mosta. Odluka za gradnju donesena, projekt rentabilan, osigurano financiranje. Izvođaču radova dokumenti za gradnju nisu predani ni godinu dana nakon što je uveden u posao. To je skandal prve klase, za koji nitko ne odgovara, ali štetu svi mi trpimo!

Evo tek jednog primjera kako priču možemo okrenuti u svoju korist: EU fondovi imaju snažan ekološki segment, usmjeren ka dekarbonizaciji. Ali to nije samo energetska obnova zgrada ili izgradnja solara, to može biti i program investicija u dotrajalu i zastarjelu proizvodnu opremu. Kroz ta sredstva možemo osigurati hrvatskom gospodarstvu nabavku novih strojeva, koji nisu samo ekološki prihvatljivi, već su i daleko produktivniji, pa ako hoćete i sigurniji za radnike. Ironično, ali umjesto odrasta, mi kroz zelenu tranziciju možemo utjecati na pozitivan rast i povećanje produktivnosti hrvatskog gospodarstva, a to zbog nesposobnosti vladajućih ne činimo. Nadalje, u potpunosti smo se vezali za uspjeh turizma, koji je u osnovi i naš blagoslov i naše prokletstvo. I to turizma koji se koncentrirao samo na dva-tri ljetna mjeseca i, što je najgore, betoniranje obale bez kriterija i sadržaja. Turizam treba predstavljati oslonac i sigurnost za održavanje razine državnog proračuna, ali idemo taj novac investirati u projekte od kojih će društvo u cjelini imati koristi. Zapitajmo se zašto Slovenija ne gubi stanovništvo nego ono raste, a i Hrvatska i Slovenija izašle su iz istog jata, Austro-Ugarske i Jugoslavije. Ne može danas, nakon 28 godina, biti isprika "da, ali mi smo imali rat". Ne može više, dosta je. Ja znam da je promjena u Hrvatskoj moguća i SDP ju je spreman ostvariti.

Govor mržnje je korak do nasilja, ustaški uzvik "Za dom spremni" na korak je do toga da stotinu ljudi ode u Grčku da bi se tuklo, na korak do toga da u Vukovaru skupina huligana prebije nekoga jer im se nije svidio njegov naglasak

Da, ali promjena dođe epizodno i traje četiri...

Da, imali smo dvije epizode. Ono što sam naučio u te dvije epizode je da treba raditi kao da drugog mandata neće biti, više hrabrosti i odlučnosti, a manje kalkuliranja. U te četiri godine moramo sprovesti sve promjene i projekte koje se više neće moći mijenjati, niti će se u njih moći zadirati. Primjera radi, za vrijeme vlade Ivice Račana 2002. donesen je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina koji je danas praktički uklesan u kamen i važan je dio prihvaćanja hrvatske kao demokratske zemlje koja uvažava svoje različitosti. To su dokumenti, prava i dokumenti koji ostaju za generacije. Za vrijeme druge SDP-ove vlade, one Zorana Milanovića, donijeli smo porez na kapitalnu dobit koji je naišao na oštre reakcije da ćemo uništiti tržište kapitala. Danas taj zakon nitko ne dovodi u pitanje, nikom ne pada na pamet da ga mijenja. Ako se oporezuje rad, zašto ne bi i trgovanje vrijednosnim papirima i ostvareni dohodak od kapitala?

Kao što smo se složili, stanje u državi je doista ozbiljno. Zdravstvo je u kolapsu, liste čekanja sve su dulje, nestašice lijekova, dugovi bolnica. U prošloj godini zabilježen je najveći broj odlazaka liječnika u inozemstvo. Ne iz javnog u privatni sektor, nego iz Hrvatske. Stanovništvo u Hrvatskoj stari i samim time je potreba za zdravstvenom zaštitom i adekvatnom skrbi sve veća. Hrvatska danas u dobroj mjeri živi zahvaljujući obitelji i rodbini iz inozemstva. Iz inozemstva se u Hrvatsku godišnje slijeva tri milijarde eura, a donedavno je ta cifra iznosila manje od milijarde. Sa sindikatima Vlada vodi netransparentne i fragmentirane razgovore oko koeficijenata u državnim i javnim službama, bez logike, kriterija i elementarne transparentnosti. Takvim načinom samo će se produbiti kaos u državnim i javnim službama i potaknuti dodatni egzodus. Mi u SDP-u ne otkrivamo toplu vodu, već gledamo najbolje primjere i prakse drugih zemalja, pokušavamo ih prilagoditi hrvatskim uvjetima i ponuditi biračima. Uz kritiku, jedini nudimo konkretna rješenja, što dokazuju brojne situacije u kojima je HDZ doslovno prepisao naše prijedloge. Nije utopija kad kažemo da možemo osigurati stalna radna mjesta, a ne da kao sada 20 posto građana radi na određeno, da možemo imati redovne i adekvatne plaće, vrtiće koji su besplatni, pristojne usluge u zdravstvu, mirovine dostatne za dostojan život u trećoj dobi.

Da biste sastavili Vladu, potreban je za početak koalicioni kapacitet, 76 ruku u Saboru. Socijaldemokrati idu sa Beljakom, Možemo izlazi samostalno... Zašto SDP nije ujedinio opoziciju?

Neki koje ste spomenuli sljedeći saziv Sabora gledat će samo na televiziji. Idemo sami na izbore pojačani s istaknutim pojedincima koji do sada nisu bili stranački obojani ili se nisu u toj mjeri politički angažirali. Imat ćemo najjači tim. Posebno u najbitnijem dijelu političkog programa koji je u ovom trenutku potreban Hrvatskoj, onom ekonomskom. SDP ima snažan tim dokazanih i najboljih stručnjaka od svih političkih stranaka u Hrvatskoj. Što se tiče koalicija, ona koju smo smatrali jedinom svrhovitom ponuđena je stranci Možemo. Prezentirali smo im da bi predizborna koalicija bila korisna zbog ideološke bliskosti, sličnosti u programima i činjenice da hrvatski izborni sustav honorira koalicije, oni to nisu htjeli, njihova odluka. Ostala je otvorena priča o tzv. točkastoj koaliciji, čekamo njihov prijedlog, da vidimo što to točno znači. Dakle, idemo na izbore sa svojom vizijom, svojim programima i ljudima za koje smo sto posto sigurni da će ih provoditi, koji aktivno žive vrijednosti koje zastupa SDP. Ne prihvaćamo nikoga za koga postoji i najmanja sumnja da će pružiti ruku Plenkoviću i njegovoj bulumenti za još jedan mandat. Jasno kažemo našim građanima što od nas mogu očekivati, a drugim strankama koji su nam uvjeti za postizbornu suradnju. To je i logično jer će od svih stranaka koje danas čine oporbu SDP ostvariti daleko najbolji izborni rezultat. U postizborne koalicije ulazimo samo s onima čiji je cilj borba za bolji standard i dostojanstvo hrvatskih građana, borba protiv korupcije i ništa manje važno, borba za ljudska prava. Tko nije spreman prihvatiti ljude druge nacije, vjere, spola, spolne orijentacije, ružno je reći i boje kože, s njima ne možemo razgovarati. Tko ljude dijeli, druge i drugačije smatra manje vrijednima, njima odmah poručujem – hvala i doviđenja.

Peđa Grbin (Foto: Sandro Lendler)

 

HOS-ov grb bio je greška

Učestvovali ste u vukovarskoj Koloni sjećanja u kojoj su bila istaknuta ustaška obilježja, uzvikivalo se "Za dom spremni". Zašto se niste ogradili od tih crnih zastava i ustaštva?

Od onih koji šire ustašluk i fašizam nemam se što ograđivati, takvo ponašanje ću osuđivati, što činim, vjerojatno više od bilo koga na hrvatskoj političkoj sceni. Unuk sam partizana, sin hrvatskog branitelja, neću se ograđivati od onoga što nema veze sa mnom, mojom obitelji ili političkom strankom kojoj sam na čelu, ali ću uvijek i iznova ponavljati da nacističko, ustaško, četničko i svako drugo znakovlje koje promovira mržnju i predstavlja poziv da nekoga treba likvidirati, zatrti, satrti sa lica zemlje, treba zabraniti, oštro sankcionirati i ukloniti iz javnog prostora. Govor mržnje je korak do nasilja, ustaški uzvik "Za dom spremni" na korak je do toga da stotinu ljudi ode u Grčku da bi se tuklo, na korak do toga da u Vukovaru skupina huligana prebije nekoga jer im se nije svidio njegov naglasak. Toleriranje govora mržnje i tepanje "našim dečkima" ne dolazi od SDP-a, nego od stranaka desnice – HDZ-a, Domovinskog pokreta. Plenković je s toleriranjem ustaštva i ponašanjem da jedno govori u Briselu a drugo radi u Hrvatskoj učinio veće štete hrvatskom društvu nego Karamarko. Kod Karamarka smo barem znali na čemu smo. Društvo je u takvom stanju da bismo svakog dana mogli osuditi neku pojavu ustaštva i često to činimo. Kad bismo reagirali baš svaki put, govorili bismo, nažalost, samo o ustašizaciji i fašizaciji društva. Ja se ograđivati od fašista neću, učinit ću nešto puno važnije: kad dobijemo potporu naših građana, osigurat ću mehanizme da se fašiste i širitelje mržnje osudi za ono što rade.

Znači, dvostruke konotacije stavit ćete van snage, a ustaški uzvik u Kazneni zakon?

Valjda je do mene što ne mogu dokučiti te famozne dvostruke konotacije, tu HDZ-ovu, Plenkovićevu izmišljotinu. Ne postoji situacija u kojoj je ustaški uzvik prihvatljiv, ne smijemo učiti našu djecu da se to smije i ne smijemo prihvaćati nekakve izmišljene i nejasne dvostruke kriterije. Ustaški uzvik pravno je vrlo jasno definiran. Ustavni sud, kao i Europski sud za ljudska prava rekli su svoje, ali problem je postupanje policije, koja kao da štiti prekršitelje i ne dovodi ih pred sud i državno odvjetništvo i onda postupci staju, a često ne budu ni pokrenuti. Pa se Plenković i Božinović tobože čude kad prešutno legaliziran govor mržnje preraste u fizičko nasilje. Vladajuća većina u ovom trenutku ovisi i o pripadnicima nacionalnih manjina koji očito nisu smatrali dvostruke konotacije i izmjene Kaznenog zakona prioritetom, ali za nas će biti prioritet i ustaško znakovlje i uzvici bit će kazneno djelo.

Ali za vrijeme SDP-ove vlade registriran je grb HOS-a sa ustaškim pozdravom, SDP-ov gradonačelnik Ivo Baldasar otkrio je u Splitu spomenik 9. bojni HOS-a nazvanoj po Rafaelu Bobanu.

Prvi sam u SDP-u koji je javno rekao da Baldasar ne može biti dio ove stranke. Nakon toga on je izbačen iz SDP-a. Ne bježim od činjenice da je Baldasarovo otkrivanje spomenika bilo potpuno pogrešno, kao i registracija HOS-ovog znakovlja. Grešaka je bilo i od njih ne smijemo bježati ili ih sakrivati, odgovornost za svoje odluke treba preuzeti, pogreške moramo ispravljati i iz njih učiti kako se ne bi ponovile.