U moru raznolikih persona koje su, komentirajući napad Rusije na Ukrajinu, proteklih dana prodefilirale hrvatskim medijima, našlo se i nekoliko bivših ratnika s ukrajinskog bojišta. Bilo da je riječ o notornoj "Bujici" ili srednjostrujaškim televizijama i dnevnim listovima, Denis Šeler, Ivo Dumančić i Bruno Zorica zvani Zulu nemali komad etera zaposjeli su u funkciji hrvatskih domoljuba i nekadašnjih boraca protiv ruskih separatista. Pritom trojac, kao ni žurnalisti koji su ih ugostili, nije zatajio svoju nekadašnju pripadnost Azovu, ali su naprosto prešutjeli što se krije iza naziva te ukrajinske postrojbe, koju su FBI i međunarodni mediji okrstili kao zloglasnu. Drugim riječima, radi se o neonacističkoj paravojsci utemeljenoj na ideologiji bijelog supremacizma, koja je odgovorna za popriličan broj ratnih zločina.
Svoje simpatije prema nacizmu osnivači Azova otvoreno iskazuju od samih začetaka, pa su za grb postrojbe odabrali Wolfsangel, nacistički znak koji je koristila SS divizija Das Reich te crno sunce, simbol Heinricha Himmlera. Ubrzo po osnivanju 2014. Azov je zaradio reputaciju nemilosrdne jedinice koja u svoje redove prima istomišljenike iz različitih država, a ispostavilo se da su ih novačili i preko međunarodne nacističke mreže Misanthropic Division. Paralelno s paravojskom rasla je i njihova politička organizacija, stranka Nacionalnog korpusa pod vodstvom Andreja Bileckog, koji je svojedobno izjavio da je svrha Ukrajine da "povede bijelu rasu u završni križarski rat protiv Untermenschena (podljudi) koje predvode Semiti".
Kako bi formalizirala zapovjednu odgovornost i financiranje različitih paravojnih jedinica koje se od 2014. bore protiv proruskih separatista, piše Radio Slobodna Evropa (RSE), ukrajinska vlada je u međuvremenu Azov inkorporirala u Nacionalnu gardu pod vodstvom MUP-a, a istodobno ju je nastojala očistiti od ratnika koji ne posjeduju ukrajinsko državljanstvo. Prema posljednjim dostupnim informacijama, njihovi pripadnici trenutno se bore u Mariupolju, koji je pod stalnim udarima ruske vojske. Pretpostavlja se da je tamo nastao video nedavno objavljen na službenom Twitter-profilu Nacionalne garde, koji prikazuje jednog pripadnika Azova kako metke, navodno namijenjene čečenskim muslimanskim vojnicima, podmazuje svinjskom mašću.
Ruski predsjednik Putin sve to je iskoristio kao jedno od opravdanja za pokretanje invazije na Ukrajinu koju, tobože, "kroz specijalnu vojnu operaciju želi denacificirati". Michael Colborne, kanadski novinar i autor knjige "Iz požara rata: ukrajinski pokret Azov i globalna krajnja desnica", u razgovoru za Novosti ističe da su takve tvrdnje lažne i da ih ne bi trebao shvaćati ozbiljno nitko tko se smatra antifašistom ili protivnikom radikalnih desnih ideologija.
- Da, ukrajinska krajnja desnica postoji i kao što moj rad svjedoči, jača je nego što mnogi u ukrajinskom mainstreamu to žele priznati te joj se treba suprotstaviti. Međutim, Putinove tvrdnje ukorijenjene su u zastarjeloj propagandi iz sovjetskog doba kojom sve Ukrajince i svaki oblik ukrajinskog identiteta prikazuje kao naciste i učenike Stepana Bandere, što, naravno, nije točno. Za Putina i sve one koji nasjedaju na njegovu retoriku, nacisti ili fašisti su svi oni za koje se smatra da su protiv Rusije. Zato svjedočimo apsurdnoj situaciji – ruska država u borbama koristi plaćenike iz Wagner grupe, koju predvodi Dimitri Utkin, čovjek sa SS tetovažama, i srodnih kontingenata poput otvoreno neonacističke Operativne grupe Rusich. Dakle, radi se o borbi protiv "denacifikacije" sa stvarnim nacistima - govori on.
Kroz ranije istraživanja Colborne je otkrio da se tokom 2014. i 2015. protiv proruskih pobunjenika u istočnoj Ukrajini borilo 20-ak hrvatskih državljana. Mahom je riječ o bivšim pripadnicima HV-a i navijačima iz Bad Blue Boysa, poput spomenutih. Šeler, koji je 2014. rat u Ukrajini opisao kao dio "borbe za bijelu europsku rasu, njenu kulturu i povijest", polovicom 2020. se pridružio Hrvatskim suverenistima, čiji je kandidat bio na lanjskim lokalnim izborima. Sada svoju medijsku vidljivost koristi za poziv na mobilizaciju. "Pozivam gospodu veterane i vojnike s vojnim iskustvom u zbor! Idem na čelu grupe koja je spremna i u rat, a sve ostale molim da kupuju i doniraju svu mogu opremu koju mogu dati, od odora, pancirki, kaciga pa do prve pomoći", poručio je Šeler ovih dana putem Facebooka.
Michael Colborne vjeruje da će se barem nekolicina Hrvata vratiti na ukrajinsko bojište. No smatra da aktualna mobilizacija, barem zasad, neće rezultirati ogromnim priljevom ekstremno desnih boraca.
- Ovaj rat je tako nasilan, brutalan i riskantan da mislim da čak i neki od najotpornijih ekstremno desnih aktivista diljem svijeta ne žele sudjelovati u njemu, izuzev onih koji već imaju značajno vojno iskustvo - kaže on.
Indikativno je da je Šeler uz svoju objavu dodao napomenu da za sudjelovanja u ratu "plaće nema". Hrvatskim zakonom novačenje i odlazak na strano bojište kažnjivi su isključivo u slučaju plaćeništva. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku od 2009. do 2020. nitko nije odgovarao za to djelo.
Zbog sve većeg broja Srba koji odlaze na strana ratišta, a procjenjuje se da ih se na proruskoj strani u Ukrajini borilo više od 300, parlament Srbije je 2014. dopunio Krivični zakon, pa je za sudjelovanje u sukobu u drugoj državi zaprijećena kazna od dvije do deset godina zatvora. Kako piše RSE, u periodu od 2015. d 2018. donesene su 32 osuđujuće presude, a nedavno je za organiziranje učešća u ratu u Ukrajini osuđena i prva osoba. Većina okrivljenih, koji su u nemalom broju slučajeva također povezani s ekstremno desnim pokretima i njihovom domaćom, pročetničkom inačicom, osuđeni su na uvjetne kazne. "Posle takvih presuda imali smo slučajeve da su se pojedinci vraćali na front u Donbas, dok su neki čak učestvovali i u sukobu u Siriji u okviru ruske privatne vojne kompanije Wagner", rekao je za RSE Predrag Petrović iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku.
