Hrvatski ministri, s rijetkim izuzecima, ponašaju se u odnosu na golferske investitore kao da su unajmljeni caddieji – znate one dječake, makar s televizije, koji po livadama vuku torbe s palicama bogatih igrača. Tako je i Tomislav Ćorić, ministar zaštite okoliša i energetike, krajem listopada potpisao novo pozitivno mišljenje o prihvatljivosti za okoliš projekta golf-igrališta na brdu Srđ iznad Dubrovnika. Točnije, projekta kojim se predviđa čitav jedan novi, privatni grad s bezbrojnim apartmanima i vilama, nauštrb javnog prostora i javnog interesa u aspektima od ekološkog i kulturnog do ekonomskog i socijalnog.
Golf je tu, jasno, samo kulisa za prikrivanje nevjerojatnih razmjera nekretninskog biznisa, uz propagandne mantre o razvoju sporta i turizma i društvenog života i dizajna i radnih mjesta. No to s našim političarima u službi kapitalista ionako nije neka vijest, čak ni kad se radi o ministarskoj odluci koja slijedi nakon više upravno-sudski odbačenih pozitivnih rješenja za isti projekt: okolišnog, prostorno-planskog, i lokacijskog.
Vijest je ono što se dogodilo potom, kad su aktivisti Zelene akcije u Dubrovniku istaknuli plakate s antigolferskom porukom i golf-palicom s koje curi crvena boja. Mediji, naime, uzeli su u zaštitu investitora sa Srđa, izraelskog poduzetnika Aarona Frenkela, a najžešće se istaknula Slobodna Dalmacija u kojoj su plakati nazvani skandaloznima i – antisemitskim. Taj endemski rijedak idiotizam upotpunjen je zatim tvrdnjom da je riječ o krvavoj poruci o tome kakva investitorska sudbina čeka Frenkela u Hrvatskoj, premda je palica – barem to nije sporno – u njegovim rukama, ne aktivista Zelene akcije.
Prozvan je uzgred i financijer plakata, Vlada koja uz EU-fondove daje novac udrugama u okviru projekta ‘Otvoreno i uključivo upravljanje komunalnim uslugama i prostornim resursima’, iako oni ne stoje iza konkretnih poruka u pripadajućim kampanjama. Ovome treba dodati indikativnu činjenicu da je Ćorić odobrenje potpisao netom nakon Frenkelove tužbe protiv Hrvatske na sudu za investicijske sporove u Washingtonu, radi navodno pretrpljene ulagačke štete, a s odštetnim zahtjevom od nevjerojatnih i očito zastrašujućih pola milijarde eura.
