Maja Đerek, koja je do rujna 2020. bila direktorica Sektora za poslovne prostore u firmi Državne nekretnine, proteklih je tjedana iznijela pred javnost i USKOK-ove tužitelje veliku količinu insajderskih podataka i dokumenata o aktivnoj uključenosti nekolicine najmoćnijih ljudi u državi i nekih od najbližih suradnika i prijatelja premijera Andreja Plenkovića, listom pripadnika vladajućeg HDZ-a, u različite oblike marifetluka i pogodovanja u vezi s državnim stambenim i poslovnim kvadratima u Zagrebu. Među prozvanima, i to vrlo argumentirano prozvanima, vidimo Zvonimira Frku-Petešića, predstojnika Ureda predsjednika Vlade, Krunoslava Katičića, saborskog zastupnika, glavnog tajnika HDZ-a i nekadašnjeg državnog tajnika u nekoć samostalnom Ministarstvu državne imovine, Gordana Jandrokovića, predsjednika Sabora, Marija Banožića, sadašnjeg ministra obrane i bivšeg ministra državne imovine, te Darka Horvata, aktualnog ministra prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Vidimo, naravno, i Renatu Sabo, vršiteljicu dužnosti direktorice Državnih nekretnina od 2017. godine, blisku HDZ-u, imenovanu za vršiteljicu dužnosti zbog toga što nije udovoljavala uvjetima javnog natječaja za direktorski položaj, a tadašnji ministar državne imovine Goran Marić i HDZ nisu htjeli čuti da se na tako važnu funkciju izabere bilo koga mimo gospođe Sabo. Vidjet će se i zašto.
U povijesti ovdašnjeg "zviždanja" bilo je svega i svačega – od hrabrih i iskrenih do ekshibicionista i politički zainteresiranih – ali pravnica Maja Đerek definitivno se izdvaja kao najozbiljnija, najhladnokrvnija i najpripremljenija za bitku u koju se upustila, bitku protiv itekako nadmoćnijeg suparnika. U njezinoj biografiji i karijeri nema ničega čime bi ju se moglo kompromitirati i diskreditirati, njezini poslovni rezultati u zapuštenim Državnim nekretninama bili su prilično impresivni kad je riječ o uvođenju reda i naplati najamnina, u njezinim dosadašnjim javnim istupima, koji se broje u desecima, nije bilo ni jednog podatka koji je potom argumentirano i uvjerljivo opovrgnut, sve što je napisala na četrdesetak stranice kaznene prijave, koju je podnijela Državnom odvjetništvu u prosincu prošle godine, potkrijepljeno je dokumentima, pri čemu nije nevažno to što ju je Državno odvjetništvo pozvalo na davanje izjave tek nakon što je počela istupati u medijima. Da, već više od godinu dana traje sudski spor zbog otkaza koji je Renata Sabo uručila Maji Đerek i taj spor može se donekle tumačiti kao motiv gospođe Đerek da počne istupati u medijima, ali izlazak u medije bio je jedini način za izbjegavanje klopke koju joj je postavio HDZ-ov sistem. Premda joj je u obrazloženju napisano da je sama skrivila otkaz neprimjerenim ponašanjem prema klijentima i zlostavljanjem kolega, otkaz je, zapravo, dobila zbog toga što je mjesecima pismeno upozoravala nadređene na nezakonitosti, korupciju i pogodovanje u pogledu raspolaganja poslovnim prostorima u vlasništvu države, a sudski postupak zbog otkaza zatvoren je za javnost na zahtjev Državnih nekretnina, što je skandal samo po sebi. Javno iznošenje dijela onoga na što je ranije uzaludno upozoravala i što je napisala u kaznenoj prijavi bilo je čista samoobrana, jedino što je mogla poduzeti da eskivira tihu neutralizaciju te nesmetano blaćenje iz redova vladajuće strukture i od svojih ucijenjenih nekadašnjih radnih kolega.
Dakle, ovako. Krunoslav Katičić nekoliko je puta, u svojstvu drugog čovjeka tada postojećeg Ministarstva državne imovine, intervenirao u korist odabranih zakupaca državnih poslovnih prostora. Katičić je odbacio optužbe i odgovorio tako što je pozvao Maju Đerek da se poligrafski testiraju: kad je Đerek javno pristala na poligrafsko testiranje, i usput izrazila spremnost za televizijsko sučeljavanje, Katičić je naprasno zašutio. Dio Katičićevih intervencija odnosio se na ispunjavanje želja Gordana Jandrokovića koji je urgirao da se iziđe u susret njegovom dobrom znancu ili prijatelju Vedranu Gajskom, najmoprimcu državnog lokala u Teslinoj ulici u centru Zagreba, koji nije ispunjavao ugovorne obaveze. Jandroković je priznao da je alarmirao tadašnjeg državnog tajnika Katičića zbog problema u koje je upao njegov znanac, ali objasnio je da u tome nema ništa sporno jer je njegov posao da reagira na pritužbe građana i da pomogne građanima ako naiđu na probleme s administracijom. Nije kazao za koga se još založio, osim za čovjeka s kojim je privatno povezan i koji je pritom svjesno bio u prekršaju prema najmodavcu, to jest državi. Mario Banožić, pak, osobno je, kao ondašnji ministar državne imovine, bjesnio na Maju Đerek zbog toga što je dala zapečatiti lokale na ekskluzivnim adresama, lokale koje su koristile jednokratne tvrtke poznatog prevarantskog bračnog para Rodić iz visokog zagrebačkog društva. Dugovanja tvrtki tog bračnog para prema Državnim nekretninama bila su dosegla više milijuna kuna, no Banožić se žestoko usprotivio pečaćenju s tezom da će to naštetiti sudskom postupku koji je država pokrenula protiv uglednih neplatiša: to je, naravno, neodrživa konstrukcija, ali Banožić, koji nije pravnik, zna bolje i više od izvrsne pravnice Đerek. Osim toga, Banožić je, zapravo, sam sebi dodijelio na korištenje preuređeni i opremljeni državni stan od stotinjak kvadrata u Gundulićevoj ulici, u strogom centru Zagreba, mada toliki stan nikako ne može biti primjeren za čovjeka koji živi sam, jer mu je obitelj ostala živjeti u Vinkovcima.
Zvonimir Frka-Petešić – čovjek koji je 2017. odjavio višegodišnje prebivalište u Zagrebu baš u trenutku kad je dobio posao u Zagrebu i onda prijavio fiktivno prebivalište na Dugom otoku, e da bi mu zatim dodijelili državni stan od stotinjak kvadrata u Jurišićevoj ulici, tik do Trga bana Jelačića – sakrio je od javnosti da je stan u kojem živi ekspresno obnovljen o državnom trošku i u organizaciji Državnih nekretnina samo dva mjeseca poslije potresa u Zagrebu. Javnosti se pokušala isporučiti priča da je brza obnova cijele te zgrade rezultat ažurnosti i sposobnosti vlasnika ostalih stanova u Jurišićevoj 8 i da je zasluga Državnih nekretnina u tome što nisu smetale i usporavale, ali novinari 24sata otkrili su da je državni stan u kojem živi Frka-Petešić rekonstruiran i uređen prije nego što su vlasnici ostalih stanova uopće počeli išta da poduzimaju. "Nakon potresa, zvali su mnogi pošteni zakupci državnih prostora u centru Zagreba i molili da pokrenemo obnovu lokala u kojima oni rade, da bi mogli zarađivati za život, ali stav Državnih nekretnina bio je da se to ne može i da se mora čekati", kazala je Đerek u intervjuu za Index.hr i dodala: "Stan gospodina Frke-Petešića, eto, nije mogao čekati." Na kraju, Darko Horvat, u čiji je ministarski resor državna imovina uvrštena nakon izbora u srpnju 2020. godine: on se oglušio na sva upozorenja Maje Đerek, štoviše Đerek je u njegovom mandatu dobila otkaz, i on drži Renatu Sabo na funkciji direktorice Državnih nekretnina, usprkos njezinoj dokazanoj nekompetentnosti i nekvalificiranosti za taj posao, jer je gospođa Sabo poslušna i partijski odana, što se, između ostalog, manifestira i u bizarnom slanju državnih mandarina s Brijuna na adrese Frke-Petešića i Banožića.
Katičić je pozvao na poligraf pa ušutio, Jandroković je pokušao uvjeriti javnost da je intervencijom za svog znanca ili prijatelja samo savjesno obavljao svoju dužnost narodnog zastupnika, Banožić je izjavio da Đerek "nije zviždačica nego zviždaljka interesnih skupina" kojima se zamjerio taj hrabri i pošteni ministar, pa su istu odvratnu dosjetku kasnije počeli ponavljati i drugi HDZ-ovi funkcionari, Horvat je sigurno nešto rekao, ali to što je rekao, kao i obično, nema nikakvog smisla izuzev nastojanja da se prikrije i obmane, direktorica Sabo slala je priopćenja čiji je cilj bilo isključivo ocrnjivanje Maje Đerek, a onda se oglasio i lično premijer Plenković, vrhovni pokrovitelj ovih mufljuza, s naglaskom na pokroviteljstvu načitanog domoljuba Frke-Petešića, i obznanio naciji dubokoumni zaključak da se radi o "neviđenoj hajci i harangi", pri čemu ga ne bi nimalo iznenadilo da je organizator ili inspirator podlih rabota – predsjednik Republike Zoran Milanović. Ni zrna razumijevanja za integritet, poštenje i argumente Maje Đerek: predsjednik Vlade naprosto nema ljudskog i političkog kapaciteta da u toj ženi vidi bilo što osim neprijateljstva i zavjere. Toleriranje ili ignoriranje korupcije i sjecikesa u vlastitim redovima, uz tradicionalnu lojalnost Državnog odvjetništva, to je sama srž Plenkovićevog upravljačkog modela, jer on vjeruje da će tako sačuvati vlast u HDZ-u, a da je njegov opstanak u HDZ-u garancija umjerenog i proeuropskog HDZ-a. Na tome bismo mu trebali biti zahvalni i zauzvrat prešutjeti sve očigledne devijacije i zloupotrebe. Ništa nije naučio iz dosadašnje povijesti stranke čiji je predsjednik i povijesti države čiji je premijer. Sad je jasno da će, što god on želio i koliko god bude vladao, ostati upamćen upravo po toj benevolentnosti spram korupcije, klijentelizma i nepotizma te po bezobzirnom zagorčavanju života svakome tko se drznuo dovesti u sumnju njegovu bezgrešnost i bezgrešnost njegovih odabranika.
