Okrepljujuće je prošli vikend djelovala spoznaja da epohalni projekt inovacije robotaksija pod ravnanjem Mate Rimca konačno odaje visok intenzitet aktivnosti. Nešto manje impresionirani, pak, ostali smo shvativši da je ipak posrijedi isključivo marketinška burna djelatnost. Jutarnji list, naime, u petak navečer objavio je subotnje izdanje s ekskluzivnom temom preko većeg dijela naslovnice toga broja, a naslovljeno: "Prototip robotaksija kreće 2024." Tema je opremljena fotosom Rimca koji ozaren diže palac dok sjedi za volanom kojeg u robotaksiju doduše neće biti, ali to sad i nije tako važno.
Pažljivijim pratiteljima domaćih medija nije moglo promaknuti da je otprilike u isto vrijeme na portalu Index objavljen članak pod naslovom: "Na robotaksijima se dvije godine nije radilo ništa, nema ni prototipa". Paralelnim čitanjem tih objava pokazuje se i da je Indexov novinar Ilko Ćimić krenuo redom pa stisnuo Rimčeve ljude u poduzeću za robotaksije Project 3 Mobility, dok Goran Penić iz Jutarnjeg tek posredno stavlja na znanje da je uopće komunicirao s njima. Prvi se uvjerio da od prototipa još nema ništa, a drugi nas uvjerava da će ga biti dogodine, ali ključnima ostaju one dvije godine koliko projekt dosad traje, i koje su proćerdane u totalnoj pasivi. Razlika između pristupa u dvama člancima svodi se na tretman te činjenice, tj. na novinarski odnos prema kontaktu s nadležnim personama iz Project 3 Mobilityja.
Nije potrebno biti sudski vještak za medije ili forenzičar za žurnalističku patologiju da bi se zaključilo kako je članak u Jutarnjem listu vjerojatno naručen s funkcijom kontrole štete koju će izazvati onaj na Indexu. Potonji je očito rađen prije, odnosno kontakt sa Rimčevim pulenima je poduzet ranije, dok bitne informacije u onome prvom ustvari potječu od četvrtka, tek dan uoči objavljivanja. Zato naposljetku raspolažemo dvjema bizarno različitim perspektivama koje inače prikazuju jedan te isti fakat, to da prototipa robotaksija nema iako ga je moralo biti, pa u jednom slučaju imamo kritiku toga, a u drugom slavlje zbog vijesti da prototip navodno samo što nije.
I sve bi to još bilo dosta zabavno, taj simultani breaking news o hrvatskom vunderkind-developeru, da nije onih gotovo 179,5 (stosedamdesetdevetkomapet) milijuna eura što ih je dobio iz Nacionalnog programa oporavka i otpornosti da nas provoza u taksiju bez šofera. Urnebesno pritom zvuči podatak da je prezentacijsko vozilo na osnovu kojeg je Vladi uvalio taj projekt imalo svog vozača, ali distanciranog, s uređajem za daljinsko upravljanje u šakama. Vlada se sad vadi – to nam već otkriva i Jutarnji, nije potreban Index čiji vlasnik u novije doba nije više naklon Rimcu. Štoviše, upravo se na Vladin iskaz u novom izvješću o provedbi Nacionalnog programa reformi poziva ghost writer iz članka Hanza medije.
Project 3 Mobility nepobitno kasni, i nema suvislog opravdanja za taj fijasko, kao što nam je Ćimić zorno predočio, a nimalo se ugodno ne doima slutnja da bi čitav posao na koncu mogao neslavno propasti. Marketinška dovitljivost tad neće dostajati za kontrolu štete, a onaj basnoslovni iznos nestat će kao da ga nikad nije bilo. Razvijat će to bezvolansko vozilo, utrošit će se mnogo para na testove i ljude i softver, recimo, pa će neki poluproizvod i ostati, ali netko će morati nadoknaditi tu uplatu javnog novca, odobrenu od također hiperoptimističnog EU-a. Ne treba nimalo sumnjati da će nas Jutarnji i slični u tom slučaju uvjeravati kako nije pošteno da to platimo svi mi.
