Što se tiče svih onih koji se bave kulturom sjećanja i bore se za očuvanje tekovina antifašističke borbe, jul je jedan od najbitnijih mjeseci, ne samo u Hrvatskoj. Tokom jula 1941. pod vodstvom KPJ podignuti su masovni ustanci u svim okupiranim područjima Jugoslavije, pa tako na Kordunu i Baniji.
Na inicijativu CK KPH, 19. jula u šumi Abez kod Vrginmosta, održano je savjetovanje sekretara kotarskih komiteta KPH Vojnića, Vrginmosta i Gline. Osim Rade Končara i Josipa Kraša, delegata CK KPH, tamo su bili članovi i sekretari kotarskih komiteta KPH, iz Gline, Vojnića i Vrginmosta. Delegati iz Vrginmosta izvijestili su o ukupno sedam jedinica sa 165 boraca naoružanih uglavnom puškama, spremnih da krenu u borbu, te o 87 članova KPJ i 30 članova SKOJ-a u tom kotaru.
- Uz utvrđenu spremnost Srba i komunista Banije i Korduna za podizanje općenarodnog ustanka, donijete su odluke da se ustanak podigne u noći sa 23. na 24. jula, da se organizacija ustanka povjeri kotarskim komitetima dok se ne formiraju jedinice i štabovi koji bi onda preuzeli vojnu komponentu, kao i da centri vođenja ustanka budu Šamarica na Baniji i Petrova gora na Kordunu, priča nam veteran NOB-a Mile Knežević (1926.) koji je nekoliko mjeseci nakon početka ustanka postao partizan.
Dok su ustanici pod vodstvom Vasilja Gaćeše napali Banski Grabovac i razoružali žandarsku stanicu, dotle su Nikola Vidović i Mile Kličković ispalili prve metke na domobransku patrolu.
- Ustanak je jačao. Već u oktobru 1941. na Kordunu je djelovalo 60 gerilskih i partizanskih odreda, u svakom od njih bilo je 15 do 60 boraca. Ti su odredi do kraja 1941. prerasli u krupnije jedinice, pa je Prvi kordunaški partizanski odred imao četiri bataljona - podsjeća Knežević, ukazujući na velike masakre koje su ustaše i okupatorske snage počinile na Kordunu.
- Dok je u nekim drugim dijelovima zemlje ustaški teror bio svakodnevan, mi smo ispočetka imali sreće jer su u Vojniću i Vrginmostu bili stacionirani talijanski bersaljeri. Oni su nam, onako neinformiranima, tumačili da su tu da nas štite od ustaša. Međutim, oni su dogovorom vlasti Italije i NDH trebali otići, a na njihovo mjesto doći ustaše. I tog 27. jula mi smo u koloni ispratili Talijane, a s druge strane iz Vrginmosta dolazio je konvoj kamiona s ustašama. Pucali su u zrak pa su se ljudi razbježali. Bježao sam i ja, ali sam se vratio i predao ustašama koji su me strpali na jedan od kamiona koji su, kako smo poslije saznali, išli u Ivanović Jarak gdje je na zvjerski način pobijeno oko 380 ljudi, Naime, šef ustaškog redarstva Božidar Cerovac održao je sastanak sa šefom karlovačke policije Karlovca i povjerenicima vojnićkog kotara i općine Krnjak Mijom Žuncem i Draganom Mujićem na kojem je odlučeno o hapšenjima Srba i njihovoj likvidaciji u Ivanović jarku.
- U kamionu me jedan od ustaša pitao koliko imam godina; iako sam imao skoro 16 rekao sam da imam 13, na što je ustaša odmahnuo rukom, što sam shvatio kao znak da mogu otići - sjeća se Mile koji je otišao na Petrovu goru na kojoj je bilo više odreda. Pošto nije bilo dovoljno oružja, kuhar ga je zadržao kao pomoćnika, da bi kasnije bio kod jednog obućara gdje je učio osnove tog zanata.
- Nas mlade su imali na spiskovima kao rezervne borce jer oružja nije bilo, kaže Mile koji je, tad još bez oružja, preživio i ofenzivu početkom aprila 1942. u kojoj su poginula 22 partizana i 50 "roguljaša", a njihovi ostaci sahranjeni u označenoj kosturnici ispred Bakićevog spomenika gdje im se svake godine odaje počast.
