U baranjskom općinskom središtu Bilju održana je, na nekadašnji Dan republike, završna konferencija projekta "Ruta dunavske divljine", ostvarenog od 2019. do 2021. godine kroz program prekogranične suradnje Hrvatska – Srbija "Interreg – IPA CBC", ukupne vrijednosti 1,14 milijuna eura.
Tim povodom ravnateljica Kulturno-razvojnog centra Općine Bilje Ivana Plaščak istaknula je kako je glavni cilj projekta jačanje i širenje prekogranične turističke ponude, kao i razvijanje novih zajedničkih programa ekoturizma i fototurizma u zaštićenim područjima Hrvatske i Srbije.
- Partneri na ovom projektu bili su nam Udruga za zaštitu prirode i okoliša Zeleni Osijek, Specijalni rezervat prirode Zasavica i Općina Bilje. Projektom smo otvorili vrata novoj turističkoj ponudi, a to je fotografiranje divljih životinja, kojih u Kopačkom ritu ne nedostaje. Uspjeli smo i adaptirati zgradu Turističke zajednice Bilje, koja će zahvaljujući tome biti multimedijski centar, u kojem će biti postavljena izložba s 300 fotografija našeg sumještanina i vrsnog fotografa Marija Romulića – rekla je Ivana Plaščak.
Na teritoriju Općine Bilje nalazi se nadaleko poznati Park prirode Kopački rit, dok Specijalni rezervat prirode Zasavica gotovo da nije poznat. Zato će se precizirati da se Zasavica nalazi u Srbiji, na području južne Vojvodine i sjeverne Mačve, istočno od rijeke Drine i južno od rijeke Save, na teritoriju opština Sremska Mitrovica i Bogatić. Ukupna površina rezervata je 1825 hektara, a kičmu čine vodena površina kanalâ Jovac i Prekopac, kanalizirani i prirodni tok potoka Batar, kao i sama rječica Zasavica, koja preko kanala Bogaz ima direktnu vezu s rijekom Savom. Zasavica se podzemnim putem napaja i vodom iz Drine i gravitacijski s planine Cer. Pripada Crnomorskom slivu i jedno je od posljednjih izvorno očuvanih močvarnih područja, idući od sjevera prema jugu Srbije.
Zasavica, kao rijeka ravnice, omogućila je opstanak brojnom i raznovrsnom biljnom i životinjskom svijetu. Da bi taj svijet bio očuvan, sama Zasavica i njeno priobalje stavljeno je pod zaštitu države 1997. godine, kao prirodno dobro prve kategorije od izuzetnog značaja.
