Od petka do ponedjeljka objavljivat ćemo izjave nekadašnjih urednika, novinarki i novinara s kojima je Marinko Čulić dijelio redakcije, borce za ljudska prava, kao i one političara i odvjetnika. Komemoracija za Marinka Čulića održat će se u ponedjeljak, u 18 sati, u Novinarskom domu u Zagrebu.
Anto Nobilo: Obranu smo pretvorili u napad
Čulića sam upoznao kao njegov odvjetnik u sudskom procesu zbog teksta u Feralu "Kosti u mikseru" i navodnih uvreda upućenih Tuđmanu i Šušku. Poslije ga nisam kontaktirao. Na privatnoj razini ga nisam poznavao. Na novinarskoj razini mogu reći da je on faktički bio jedna od perjanica opozicijskog novinarstva devedesetih. To opozicijsko novinarstvo bilo je daleko jače, žešće i prodornije nego što je danas. Pisalo se poštenije, otvorenije, hrabrije i beskompromisno, mada je situacija bila opasnija nego danas. Čulić je bio izuzetno dosljedan i žestok kritičar Tuđmanovog režima i svih negativnosti koje je taj režim vukao sa sobom. Bio je beskompromisan, dobar analitičar, precizan i jasan u izričaju. Na našem prvom sastanku povodom suđenja, u nekakvom podrumu na Zelenom valu, rekao sam "hajmo napasti Tuđmana". I to mu se svidjelo. Obranu smo pretvorili u napad, u suđenje Tuđmanu, Šušku i fašističkim idejama. Mi smo sudili njima, i to je bilo u skladu s pogledima Čulića i Ivančića. Po meni, to je suđenje bilo povijesno. Bilo je to u godinama kad je završio rat, Tuđman je bio pobjednik, izuzetno jak, nikad prije i nikad poslije nije bio tako jak. Ali to suđenje, prkos i žestoka obrana Čulića i Ivančića pretvorili su taj proces u prvi značajniji, žešći i organiziraniji otpor Tuđmanu. Čulić nije šutio, aktivno je sudjelovao u obrani, imao žestoke, optužujuće i jasne stavove, bez kajanja i blagih tonova. Postupao je tako iako je znao da mu se to može obiti o glavu, da može završiti u zatvoru. Imao je daleko veći rizik nego mi odvjetnici koji smo ipak zaštićeni. Bilo je ili – ili. Ili će završiti u zatvoru ili pobijediti. Tada je i međunarodna zajednica izvanredno reagirala, najvažniji diplomatski zbor je pratio suđenja, a samim time i stajao iza stavova Čulića i Ivančića. I pobijedili smo, proces je završio oslobađajućom presudom, što je u to doba bilo nezamislivo. Poslije toga Tuđman više nije bio tako jak.
Mladen Maloča: Nikada nije pokleknuo
O Marinku mogu reći samo sve najbolje. Došao je u Danas iz Večernjeg lista, gdje se najviše bavio religijskim temama i položajem Crkve u društvu. Pišući u unutarnjopolitičkoj rubrici istaknuo se britkim razmišljanjem i perom. Kako je bio izuzetno analitičan i kritičan, brzo je postao prepoznatljiv. Kad je intervencijom države Danas eutanaziran, otišao je u freelancere, počeo raditi za francuski RFI, a kasnije i za Feral, gdje je nastavio pisati svojim prepoznatljivim stilom. Ono što ga je obilježilo jest da nikada nije pokleknuo pred nametanjem tuđeg mišljenja. Bio je vrstan novinar i poznavalac političkih zbivanja. Ustrajno je promicao demokratske vrijednosti i svaki nacionalizam mu je bio stran. Krajem 1980-ih godina žestoko je kritizirao politiku Slobodana Miloševića, a kasnije i rastući hrvatski nacionalizam. Osim toga, bio je dobar prijatelj i drug. S osobitim zadovoljstvom pamtim druženja naše uigrane ekipe u njegovim Brckovljanima.
Branko Mijić: Otvarao je vidike drugima
Malo je među novinarima onih koje možemo nazvati smjerokazima, onima u čijim tekstovima možeš naći smjer kojim treba krenuti. Upravo takav je bio Marinko, on bi uvijek među prvima razgrtao činjenice, utabao stazu, otvorio vidike i pokazao put koji vodi do zaključka. Kako u Danasu, tako u Feralu i sada na koncu u Novostima, Marinko Čulić je bio ta ralica, taj buldožer koji je čistio lavine, probijao barijere i rušio labirinte u potrazi za istinom. Pritom, u toj političkoj baruštini punoj krokodila kojoj je pola stoljeća svjedočio, Marinko nikada i ni prema kome nije bio ostrašćen, nikada se nije u svojim tekstovima ravnao prema simpatijama ili bliskosti nečijih političkih stavova s njegovim osobnim preferencijama, već je pokušao precizno i hladno analizirati činjenice, staviti ih u kontekst stvarnosti i tek onda donositi sudove o tome što one znače za društvo u kojem živimo i kako utječu na naše pojedinačne živote. Novinarstvo Marinka Čulića temeljilo se na njegovim dubokim moralnim vrijednostima kao čovjeka i vrsnom i prepoznatljivom autorskom stilu. Čast svakome, veresija nikome, to je bio Marinko Čulić.
Alemka Lisinski: Divan kolega
Kad pomislim na Marinka, odmah pomislim i na vlastitu mladost. U redakciju Danasa došla sam kao mlada žena, a bila sam i tipični izdanak generacije osamdesetih. "Čista" politika, odnos prema Partiji bile su nam dosadne teme – zanimali su nas društveni pokreti, ekologija, feminizam, prelazak na višestranački sustav, sukob umjetnosti i politike, trendovi u tzv. zapadnom svijetu... Marinko je bio strastven i tvrd politički novinar, ali istovremeno blag čovjek i divan kolega, sa smislom za humor i blagonaklonim stavom prema danasovskim pridošlicama. Novinarke je iskreno i bez napora smatrao ravnopravnim kolegicama. Pisao je ubojito, to the point, nisu to bile stilske čipke nego stilski marš – uvijek s uvjerenjem, nikada s kalkulacijom. Silno sam ga cijenila, ali to ne znači da sam se uvijek s njim i slagala. Bio je izuzetno hrabar novinar i pojedinac, ali nikada nije imao potrebu sebe isticati kao moralnu vertikalu niti se proglašavati žrtvom sustava. Ovo potonje smatram istinskom finoćom i autentičnim građanskim ponašanjem. Neizmjerno mi je žao da Marinka nema više među nama; njegovo će ime uvijek ostati časni dio povijesti hrvatskog novinarstva.
Ranko Ostojić: Novinarska veličina
Puno toga bih mogao ispričati o Marinku. Izuzetan novinar, prije svega zato što je pisao kao čovjek. Nikada nije prodao dušu i zato je bio i ostaje novinarska i ljudska veličina.
Treći dio izjava o Marinku Čuliću pročitajte na ovom linku.
