- Ako za nekoga možemo reći da je velikan, a da to ne zvuči otrcano, to je Marinko. Novinar koji nije bio sluga nijednog režima, novinar koji je bio sluga istine - kazao je Hrvoje Zovko, predsjednik HND-a, na početku jučerašnje komemoracije za našeg kolegu, dugogodišnjeg kolumnistu Novosti Marinka Čulića.

Čulić se rodio u Šibeniku 1951., a preminuo je 31. januara 2023. u Zagrebu. Godine 1980. počeo je pisati u Večernjem listu, kasnije u Danasu, Nedjeljnoj Dalmaciji, Feral Tribuneu i Novostima. Godine 2003. za kolumne u Feralu nagrađen je HND-ovim priznanjem "Marija Jurić Zagorka", prošle godine dobio je nagradu HND-a "Otokar Keršovani" za životno djelo, a prije mjesec dana i SNV-ovo priznanje "Svetozar Pribićević" za unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa. Video prilog napravljen povodom dodjeljivanja HND-ove nagrade za životno djelo prikazan je i na jučerašnjoj komemoraciji, a možete ga pogledati ovdje.

Nakon filma, Zovko je pročitao pismo novinara Mirka Galića, koji je poručio kako se od Čulića oprašta prvo kao čitatelj. “Nije prepisivao nikoga, pa ni sebe. Upamtio sam da ima rečenicu, misao i stav. Tražio je redakcije u kojima neće napuštati sebe, svoj integritet”, napisao je Galić.

Glavna urednica Novosti Andrea Radak prvo je pročitala pismo kolege Viktora Ivančića. “Zatekneš li se na optuženičkoj klupi, najbolja stvar koja ti se može desiti je da kraj tebe sjedi Marinko Čulić. To je kao da te nevolja zadesi u društvu starijega brata, koji onda po defaultu preuzima dio tvojih nemira i strahova, lišava te dvojbi, pazi da ne napraviš kakvu glupost, brine da te svojim držanjem stabilizira i očvrsne, ukratko, čini te otpornijim nego što uistinu jesi. Tako sam se osjećao kada smo se, silom prilika, te 1996. godine Marinko i ja, uz pomoć naših odvjetnika, u sudnici potukli s Franjom Tuđmanom”, napisao je Ivančić.

Čulića je nazvao i našim čovjekom na osmatračnici i hodajućom legendom. “Na nama je da ne zaboravimo, ni njega, ni novinarstvo kakvo je stvarao. Inače nam nema spasa”, poručio je Ivančić.

U svom se govoru Radak prisjetila Čulićeva dolaska u redakciju Novosti, u kojoj je te 2009. godine bio prvo veliko kolumnističko pojačanje. U 14 je godina Čulić napisao više od 600 kolumni za Novosti, a u tjednom je ritmu nastavio pisati i nakon odlaska u mirovinu početkom 2021. godine. Pisao je praktički sve do smrti, a zbog bolesti je posljednjih mjeseci kolumne diktirao supruzi Nevenki.

- Kao kolega, Marinko je volio sudjelovati u redakcijskom radu i na kolegijima, na kasnijim kavama raspravljati o političkoj situaciji. Oštar i precizan u tekstu, Marinko je u komunikaciji bio blag čovjek. Nije bio razmetljiv govornik, nego pažljiv slušač i promatrač. Nikada se nije pozivao na seniorstvo, već je mlađe kolegice i kolege uvažavao kao ravnopravne. To je još jedan od razloga zašto će Marinkova ‘sijeda glava’ svima nedostajati. A da je više ljudi svoje sjedine i svoja uvjerenja u turbulentnim godinama nosilo onako kao što ih je nosio on, ovo društvo danas bi sigurno bilo bolje - kazala je Radak.

Posljednji je govor na komemoraciji održao bivši glavni urednik Novosti Nikola Bajto, koji je istaknuo da se Čulić nije volio isticati pa je dugo i uporno odbijao kandidature za strukovne nagrade.

- Istakao se kao glas razuma u zla vremena. Lakoćom je prokazivao sve moguće opačine i hrvatske i srpske politike, razračunavajući se s njima kroz svoje vrijednosti. Te su vrijednosti bile jednostavne i dostupne svima poput njegovog načina izlaganja. Mržnja je zlo. Nacionalizam je zlo. Rat, ubojstva, progoni i razaranja su zlo. Uništavanje pravne države, bezakonje, korupcija i diskriminacija su zlo. Uništavanje industrije, privrede, privatizacijska pljačka i degradacija radničke klase su zlo. Laž, manipulacija i nesuočavanje s vlastitom odgovornošću su zlo - rekao je Bajto.

Dodao je kako Čulić u svojem zagovoru dobra nije bio nimalo naivan. Otpor je pružao svakom destruktivnom procesu, ma koliko njihovi akteri znali biti opasni i ma koliko ga je to nekad stajalo, ne samo borbe, nego i kaznenog progona, uhođenja i gubitka posla, više puta.

- Nije pritom od sebe pravio žrtvu, iako je to bio, a ni moralnu vertikalu. Tim više je bio ovo drugo. Bio je vrlo oštar kritičar, ali nije bio samo kritičar. Ono što je tako ustrajno zagovarao bilo je jednostavno dobro, jednostavno da ne može jednostavnije dobro, jer takav je, jednostavno, bio Marinko - zaključio je Bajto.

Video sa komemoracije možete pogledati ovdje ili klikom na fotografiju iznad teksta.