Ustavni sud usvojio je ustavnu tužbu Mirka Norca Keve i poništio pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zadru kojim mu je bilo dosuđeno da državi mora nadoknaditi iznos od 156.030 kuna odštete, piše Jutarnji list.
Riječ je o odšteti koju je država isplatila petorici potomaka ubijenih civila, žrtava ratnoga zločina koje su po Norčevoj zapovijedi dovedene i strijeljane 18. ožujka 1991. na Lipovoj Glavici kod Perušića.
Za te i još niz drugih likvidacija srpskih civila iz Gospića Mirko Norac, Tihomir Orešković i Stjepan Grandić pravomoćno su osuđeni 2004. godine nakon čega su potomci žrtava ratnog zločina stekli pravo na odštetu koju im je isplatila država. Nakon toga država regresnom tužbom taj novac potražuje od krivaca za ratne zločine, u ovom slučaju od Mirka Norca. Podsjetimo da je zbog odvođenja i ubojstava civila Orešković, koji je tada bio tajnik Operativnog štaba u Gospiću, kažnjen s 15 godina zatvora, Norac je kao zapovjednik 118. brigade dobio 12 godina, a Grandić, zapovjednik II. bojne smještene u vojarni Perušić, kažnjen je s deset godina zatvora. Mediji su pisali da od "Gospićke skupine" država ukupno potražuje 2,3 milijuna kuna.
Država je Norcu, piše Jutarnji, ponudila mirno rješenje spora u kojem je tražila da u državnu blagajnu uplati iznos od 156.030 kuna isplaćenih obiteljima žrtava, ali je on to odbio, pa je protiv njega pokrenut sudski spor kako bi taj novac nadoknadio državi. Sud ga je pozvao da u roku od 30 dana od dostave tužbe sudu dostavi odgovor na tužbu. Sudu se vratila povratnica prema kojoj je Norcu 27. kolovoza 2018. uredno dostavljena, ali u jednomjesečnom roku nije sudu poslao odgovor na tužbu. Stoga je prvostupanjski sud u Zagrebu 2019. donio presudu zbog ogluhe kojom Norcu nalaže da državi nadoknadi iznos od 156.030 kuna i obrazlaže kako ga nikakvi opravdani razlozi nisu spriječili da sudu odgovori na tužbu.
Međutim, Norac je na prvostupanjsku presudu uložio žalbu u kojoj je izjavio dva pravna lijeka - tražio je povrat predmeta u prijašnje stanje jer kako je tvrdio, u kolovozu 2018. nije primio nikakvu tužbu, a na dostavnici koja je vraćena sudu nije njegov potpis. Predložio je da sud, "ako je potrebno", provede i grafološko vještačenje njegova potpisa. Norac se žalio i na samu presudu, tj. na meritum, i tražio njezino ukidanje. Županijski sud u Zadru je, međutim, u svibnju 2020. njegovu žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
Norac je uložio ustavnu tužbu i na sjednici Ustavnog suda održanoj 23. veljače ove godine većina ustavnih sudaca je njegovu žalbu usvojila i ukinula pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zadru. Ustavni suci su zauzeli stav da je Norcu u ovom postupku povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje jer je Županijski sud u Zadru bio dužan temeljito ispitati njegov prigovor da nije primio tužbu, tj. da potpis na dostavnici suda nije njegov. Ustavni sud u svojoj odluci konstatira kako Norčeva tvrdnja da nije primio tužbu pa da na nju nije ni mogao odgovoriti "nije u potpunosti nerealna i zanemariva".
Međutim, troje ustavnih sudaca, Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec glasali su suprotno većini i napisali iznimno oštro izdvojeno mišljenje. U njemu ističu da je većina ustavnih sudaca "falsificirala činjenice" i "konstruirala razloge" kako bi Norčevu ustavnu tužbu usvojila. Troje sudaca upozoravaju da je tvrdnja većine u Ustavnom sudu kako u svojoj odluci nisu mogli razdvojiti dva različita Norčeva zahtjeva - onaj za ukidanjem presude i onaj za povratom postupka u prvotno stanje zbog navodnih bitnih povreda postupka - pogrešna. Ta dva Norčeva zahtjeva Ustavni je sud, ističu Abramović, Kušan i Selanec, morao razdvojiti jer je riječ o dvjema različitim pravnim stvarima.
"Većina je spojila argumentaciju iz jednog procesnog sredstva sa zahtjevom iz drugog procesnog sredstva kako bi konstruirala razloge za usvajanje ustavne tužbe. O razlozima za falsificiranje činjenica ne želimo nagađati...", navodi troje sudaca u izdvojenom mišljenju.
Usporedili su i Norčev potpis sa sudske dostavnice čiju vjerodostojnost on negira, s njegovim potpisom ispod punomoći odvjetniku koji je napisao njegovu ustavnu tužbu.
"Taj potpis je uistinu karakterističan i jasno je da ga je bilo teško imitirati", ističe troje ustavnih sudaca izdvojenom mišljenju.
Norčev potpis na punomoći odvjetniku koji je napisao njegovu ustavnu tužbu sliči potpisu na sudskoj dostavnici koji Norac osporava "kao jaje jajetu", tvrde suci u izdvojenom mišljenju i zaključuju:
"Ta su dva potpisa naprosto identična do te mjere da ni jedan sud u njihovu autentičnost ne bi imao razloga sumnjati".
Nakon ove odluke Ustavnog suda, Županijski sud u Zadru morat će ponovo suditi o zahtjevu države da joj Norac nadoknadi iznos ispaćen žrtvama ratnog zločina.
Potpise možete usporediti na stranicama Jutarnjeg lista.
Podsjetimo da je Norac prije šest godina osnovao zaštitarsku tvrtku Noky Security čiji je prokurist bio do 2020. godine. Tvrtka iz godine u godinu bilježi sve bolje rezultate poslovanja pa je tako od početnih 5,7 milijuna kuna prihoda s 90 zaposlenih 2016. godine, Noky Security 2019. – kada su objavljeni zadnji podaci na stranici Poslovna Hrvatska – došao do 36,4 milijuna kuna prihoda i 476 zaposlenih, uz 690,9 tisuća kuna dobiti. Za to su, zanimljivo, zaslužni i poslovi s istom ovom državom koja sada velikodušno Norčev predmet vraća na niži sud. Noky je, naime, radio u tom razdoblju s HZZO-om, Zračnom lukom Split, HBOR-om, Hrvatskim cestama, pa i Javnom ustanovom Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar…
