Lokalitet Brubno poznat je po srednjovjekovnoj utvrdi koja je pripadala obitelji Babonić do 1577., kada ju osvajaju Osmanlije, kao i čitavo područje Zrinske gore, sve do Kupe. Međutim, nakon Velikog Bečkog rata i potpisivanja mira u Srijemskim Karlovcima 1699., habsburške vlasti formiraju Bansku Krajinu između Une i Kupe, i ondje počinju naseljavati srpsko pravoslavno stanovništvo iz Bosne u Žirovac, Brezovo Polje, Brubno, Klasnić i druga mjesta, tako da je prema službenom izvještaju iz 1701. u Donjoj Baniji bilo oko 11.000 duša.
"Popis sviju mjesta, sela i zaselaka i u Karlovačkom đeneralatu i u Baniji, gdje su sve pravoslavni Srblji naseljeni, zajedno sa brojem kuća, po zvaničnom popisu od god. 1768." govori da Brubno ima 25 kuća. U crkvenom pogledu, važna prekretnica u životu pravoslavnih vjernika bilo je osnivanje parohije Brezovo Polje 1777., pod koju spada i Brubno. U vojnom pogledu, Brubno spada pod Klasnićku satniju i Prvu bansku pukovniju sa sjedištem u Glini. Prema prvom popisu stanovništva Habsburške monarhije 1857., Brubno ima 466 stanovnika.
Spomen ploča na pročelju Janusove kuće u Brubnju iz 1930., uništena nakon 1995.
Nakon razvojačenja Vojne krajine 1881., formiran je kotar Glina s devet upravnih općina. Tako je formirana općina Klasnić pod koju spada i selo Brubno, kojeg žitelji zovu Brubanj. Međutim, kako je većina muških žitelja Brubnja tada ostala bez vojne službe i prihoda, a svaka porodica imala po petoro-šestoro djece, krajem 19. i početkom 20. stoljeća gotovo iz svake kuće počinje iseljavati u Ameriku najmanje jedan, a često dvojica ili trojica braće. Tako je u Ameriku 1912. otišao i Damjan Janus, koji se u saveznoj državi Ohio počeo baviti poduzetništvom.
Raspad Austro-Ugarske monarhije i stvaranje Kraljevine SHS mještani Brubnja dočekali su s velikim nadama. Prema popisu 1921., Brubanj ima 655 stanovnika. Zatim se 1930. iz Amerike vratio Damjan Janus, koji je u međuvremenu postao bogat poduzetnik. Dopremio je brodom građevinske mašine i u svom rodnom selu sazidao najmoderniju kuću na kat od betonskih blokova (kvadra), koja je izgledom i komforom bila vjerna kopija tadašnjih američkih kuća. Izgrađena na proplanku, ova kuća s ravnim krovom i deset prostorija imala je centralno grijanje, električno osvjetljenje i vodovod, uključujući kupaonicu i sanitarni čvor, i bila prva zidana kuća u ovom kraju.
Spomen ploča iznad vrata Janusove kuće u Brubnju iz 1951., uništena nakon 1995.
Prema popisu 1931., Brubanj ima 712 stanovnika koji se uglavnom bave poljoprivredom. Nakon što je prošla Velika ekonomska kriza koja je tada zahvatila Evropu i gotovo cijeli svijet, godišnji izvještaj Ministarstva industrije i trgovine Kraljevine Jugoslavije iz 1933., govori kako u kotaru Glina u Brezovu Polju ima kamenog uglja, a u Brubnju grafita. Zbog toga bi trebalo vezati Glinu sa Bosanskim Novim željeznicom, jer bi se time otvorila mogućnost eksploatacije rudnih bogatstava i potaknuo privredni razvoj ovih siromašnih sela glinskog kotara.
Međutim, Drugi svjetski rat i splet povijesnih okolnosti doveli su do sloma Kraljevine Jugoslavije i stvaranja zločinačke NDH. Eskalacija i kulminacija ustaškog terora i genocida u Glini i glinskom kotaru 1941. potakla je otpor, a onda i oružani ustanak pod vodstvom komunista. Tako je u borbi protiv ustaša stradao vođa ustanka i prvi komandant Banijskog partizanskog odreda Vasilj Gaćeša, koji se po nevremenu sa svojim suborcima sklonio u Brubanj u Janusovu kuću, gdje je bio opkoljen i pred kojom je poginuo 29. travnja 1942.
U sklopu njemačke ofenzive na Baniji krajem siječnja 1943., Brubanj je zapaljen, a na kućnom pragu ubijeno 14 žitelja. Zatim je u sastavu Sedme banijske divizije u teškim bitkama na Neretvi i Sutjesci poginuo 21 borac iz Brubnja. Nakon oslobođenja Gline 1944., Brubanj je prvi put dobio školu, koja je smještena u Janusovu kuću. Prva učiteljica bila je židovska izbjeglica iz Sarajeva i partizanka Sedme banijske divizije, 19-godišnja Sida Danon.
Brubanjski spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora, podignut 1959.
Nakon konačnog oslobođenja zemlje 1945., život u spaljenom selu bio je težak, pun neimaštine, siromaštva i gladi. Međutim, "drug Damjan Janus, seljak iz sela Brubnja, koji se nalazi sada u Americi, poslao je narodu svoga sela Brubnja 1.000 dolara", piše Srpska riječ iz Zagreba 7. veljače 1947. "U svom pismu naglasio je da taj novac daruje porodicama koje su ostale bez svojih kuća, tako da bi lakše mogli obnoviti svoje selo. Narod sela Brubnja mnogo je zahvalan svome seljaninu, drugu Janusu, na tom poklonu." Osim novčanog doprinosa, Janus je u okviru UNRRA-ine pomoći Jugoslaviji u više navrata slao po vagon brašna i vagon "Trumanovih jaja" u prahu da se podijeli svakoj porodici u selu.
Prema popisu 1948., Brubanj ima 477 stanovnika. Zatim je u znak sjećanja na Gaćešinu pogibiju, iznad vrata Janusove kuće a tadašnje škole, svečano otkrivena spomen-ploča na kojoj je uklesan ćirilični tekst koji glasi: "Na ovom mjestu, u borbi protiv fašističkih razbojnika poginuše 25. travnja 1942. godine narodni heroj Vasilj Gaćeša prvi komandant partizanskog odreda Banije sa drugovima", nakon čega su navedena imena još osmorice poginulih boraca. Na kraju teksta piše: "Neka je vječna slava borcima koji dadoše svoje živote za slobodu i bolji život svoga naroda. Kotarski odbor Saveza boraca Glina – Brubanj, 23. VII 1951."
Značajan događaj tog vremena bila je prva proslava državnog praznika Dana borca u Brubnju 4. srpnja 1956., na kojoj su pred oko 2.000 okupljenih ljudi govorili istaknuti prvoborci i narodni heroji, bivši politički komesar Sedme banijske divizije general Đuro Kladarin i general Ivan Šibl. Zatim je krajem te iste godine Brubanj posjetio Damjan Janus iz Amerike. On je došao s namjerom da prepravi svoju zidanicu, da joj napravi kosi krov umjesto ravnog sa ogradom, a umjesto škole koja je radila u njegovoj kući, započne izgradnju nove škole.
Prema pisanju sisačkog Jedinstva, Janus je za gradnju škole dao vlastito zemljište i 10 milijuna dinara, dok će ostatak od 6 milijuna dinara snositi Narodni odbor općine Glina. Tako je u Brubnju izgrađena nova škola, koja je uz učionice, veliku salu, zbornicu, kancelarije i ostale prateće prostorije imala dva stana za prosvjetne radnike. Na školi je svečano otkrivena spomen ploča na kojoj je uklesan tekst: "Inicijativom i znatnim materijalnim ulogom iseljenika iz Brubnja Damjana Janusa podignuta je ova škola 1957. godine. Narodni odbor općine Glina". Ovaj istaknuti iseljenik tada je poklonio NO općine Glina i luksuzni automobil marke Oldsmobile, koji je zamijenjen sa Izvršnim vijećem Sabora NRH za Mercedes i džip. Nedugo nakon povratka u Ameriku, najpoznatiji Brubnjanin Damjan Janus iznenada se razbolio i umro (Brubanj, 1892. – Warren, Ohio, SAD, 1957.).
Najvažniji događaj u selu narednih godina bila je Prvomajska proslava 1959., kada je organizacija Saveza boraca u Brubnju priredila svečano otkrivanje spomenika vojnim i civilnim žrtvama Brubnja u toku NOB-a. Usprkos kišnom vremenu, na svečanosti u Brubnju našlo se preko 1.000 ljudi, među kojima i brojni društveno-politički predstavnici Gline, Petrinje i Siska. Tom prilikom je major JNA Petar Radanović, koji je rodom iz sela Brubanj, u kratkim crtama evocirao uspomene iz NOB-a, podvukao značajnije akcije sela, te istakao zasluge palih boraca. Potom je otkriven brubanjski spomenik sa crvenom zvijezdom petokrakom ispod koje se nalazi spomen-ploča na kojoj su ćiriličnim pismom uklesana imena i prezimena kao i godine rođenja i smrti 37 palih boraca i 22 žrtve fašističkog terora, ukupno 59 osoba.
O zgradi nekadašnje škole u Brubnju pisao je Glinski vjesnik u siječnju 1979.
Jedinstvo iz Siska od 6. ožujka 1965. piše da je poduzeće Prehrana iz Gline poduzelo akciju snabdjevanja svježim kruhom i pecivom stanovništva u selima Maja, Dragotina, Mali Gradac, Klasnić, Brezovo Polje i Brubanj. Stanovništvo je pozdravilo ovu korisnu akciju, kojom se na sela počelo odvoziti 500 kilograma kruha i 2000 komada peciva, i to tri puta u tjednu, s nadom da će se kroz kratko vrijeme povećati količina kruha i peciva, a odvoz vršiti svakodnevno.
U ljeto 1969. počelo je asfaltiranje magistralne ceste Glina–Dvor, koja prolazi kroz Klasnić i Brezovo Polje, čime je i Brubanj bolje povezan s općinskim centrom. Zatim je u jesen 1969. Skupština općine Glina dala na izradu projektnu dokumentaciju za još devet sela na području glinske općine koje treba elektrificirati. Među ovim selima nalazio se i Brubanj u kojem je osnovan Odbor za elektrifikaciju. Međutim, put do elektrifikacije bio je dosta težak, jer je selo u brdu i razbacano u više zaselaka. Ipak, zajedničkim snagama mještana, Skupštine općine koja je nabavila tri transformatorska uređaja, zatim Poljoprivredne zadruge i Šumarije koje su također pružile određenu pomoć, kao i sisačke Elektre, struja je stigla i u Brubanj gdje su električne sijalice u 42 domaćinstva zasvijetlile 16. srpnja 1971.
Prema popisu 1971., Brubanj ima 335 stanovnika. Unatoč depopulaciji i demografskom padu, iduća akcija vrijednih mještana bila je gradnja vodovoda i uređenje seoskog puta prema tri kilometra udaljenom Brezovu Polju. Međutim, iz godine u godinu počeo se smanjivati broj učenika, pa je škola u Brubnju zatvorena 1973. Od tada učenici polaze nastavu u Brezovu Polju od 1. do 4. razreda, a od 5. do 8. u Klasniću. Iz Brubnja je ukupno 12 učenika u nižim, a 13 u višim razredima.
Nakon oslobođenja 1945., život u spaljenom selu bio je pun neimaštine, siromaštva i gladi. Međutim, "drug Damjan Janus, seljak iz sela Brubnja, koji se nalazi sada u Americi, poslao je narodu svoga sela Brubnja 1.000 dolara"
U selu Brubanj, čiji su domovi razbacani u zaseocima Slatina, Radanovići, Janusi i Brda, živi oko 330 žitelja, piše sisačko Jedinstvo 14. prosinca 1978. U sredini sela je lijepa zidana zgrada nekadašnje škole koja stoji neiskorištena. Veliku salu ponekad koristi omladina za zabave, ili žitelji za sastanke mjesne zajednice. Kako bi tu zgradu priveli svrsi i sačuvali ju od propadanja, predsjednik mjesne zajednice Petar Janus i odbornik u Vijeću mjesnih zajednica Skupštine općine Glina Lazo Vujasinović predlagali su da se zgrada adaptira i preuredi u rekreacioni centar Željezare Sisak, za što je potrebno uložiti oko 900.000 dinara, ali još ništa nije poduzeto. Također je predlagano da se zapuštena kuća Damjana Janusa, kao mjesto pogibije narodnog heroja Vasilja Gaćeše, uvrsti u popis povijesnih spomenika vezanih uz NOB Banije. Prijedlog je podrazumijevao da se kuća obnovi i stavi u kulturno-obrazovnu funkciju te tako spasi od daljnjeg propadanja.
Iako je glinska Šumarija u selu otvorila kamenolom 1981., iz godine u godinu smanjuje se broj stanovnika Brubnja, naročito mladog i radno sposobnog te se stalno povećava broj staračkog stanovništva. Smanjuje se i broj aktivnog stanovništva, pa je pojava staračkih i zapuštenih domaćinstava česta. Tako prema popisu 1981., Brubanj ima 251 stanovnika.
Novinar Branko Karapandža iz Zagreba ispred kuće svojih predaka u Brubnju 2016.
"U povodu 40. godišnjice pogibije legendarnog narodnog heroja Vasilja Gaćeše u Brubnju je prošle nedelje održan turnir u malom nogometu", piše Glinski vjesnik u dvobroju od travnja-svibnja 1982. Na turniru su učestvovale ekipe Doma za preodgoj maloljetnika Glina, Bojna, Brestik, Brezovo Polje, Brubanj I, Brubanj II, Dragotina, Klasnić, Majske Poljane, Obljaj, Šibine, Trnovac i Žirovac. U sportskoj i fer borbi, pobjednički pehar pripao je ekipi Doma za preodgoj maloljetnika iz Gline.
Među istaknutim ličnostima tog vremena, koje su rodom iz Brubnja, vrijedi izdvojiti barem troje. Prvi je pukovnik JNA Petar Radanović, koji je bio na odgovornim dužnostima u Sarajevskoj i Zagrebačkoj vojnoj oblasti. Drugi je strojobravar Milan Janus, koji se u svojoj struci zaposlio u Gavriloviću u Petrinji, da bi uz rad završio Višu upravnu školu u Zagrebu. Biran je za sekretara Općinskog komiteta SKH Petrinja (1978 – 1982.) i potpredsjednika Skupštine općine Petrinja (1983 - 84.). Na izborima 1986., Janus je biran za zastupnika u Sabor SRH i predsjednika Vijeća udruženog rada (1986 – 1990.). Treći je Damjan Ostojić, koji je završio Ekonomski fakultet u Beogradu. Zaposlio se u Saveznom sekretarijatu za inostrane poslove SFRJ, a potom radio u Ambasadi Jugoslavije u New Delhiju u Indiji kao drugi sekretar za ekonomske poslove (1976 – 1979.). Nakon rada u Predsjedništvu CK SKJ, vratio se u jugoslavensku diplomaciju i 1988. otišao na mjesto savjetnika za političke i ekonomske poslove Ambasade Jugoslavije u Kuvajtu, gdje ga je zatekla iračka okupacija i povlačenje u Beograd 1990.
Snimak devastirane škole u Brubnju 2022.
Prema popisu 1991., Brubanj ima 175 stanovnika, međutim, daljnji razvoj sela zaustavio je ratni raspad Jugoslavije. U vrijeme reintegracije teritorija, ali ne i ljudi, u selu je izvršen zločin nad Kordunašima koji do Dvora nisu išli preko Gline i Maje, nego zaobilaznim šumskim rutama od kojih je jedna bila ruta Obljaj-Buzeta-Brubanj-Brezovo Polje. Tako je u Brubnju, u zaseoku Janusi, svega kilometar udaljenom od izlaska na glavnu cestu Glina - Dvor, mještanin Stevan Ostojić 7. kolovoza 1995. vidio zastrašujuće prizore i prebrojao 13 mrtvih tijela srpskih civila koji su ubijeni iz puščanog oružja.
Nakon 1995., državne vlasti Republike Hrvatske potpuno se zanemarile Brubanj. Prvo su namjerno spriječile povratak Srba koji su željeli da se vrate i nastave živjeti u svom selu, a zatim za preostale žitelje nisu ništa učinile da im se obnovi njihova uništena komunalna infrastruktura, prije svega električna mreža. Tako je prema popisu 2001., u ovom selu bez struje živjelo 18 stanovnika, a 2011. svega četvoro. Prema popisu 2021., u Brubnju više nitko ne živi.
