Premda smo još prošloga petka poslali mejlom upit Ministarstvu hrvatskih branitelja u kojem smo zatražili da iznesu svoj stav o ustaškom pozdravu "Za dom spremni", kojeg je prošloga tjedna izvikivao u Saboru zastupnik Mosta Miro Bulj za vrijeme rasprave o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odgovor u trenutku zaključenja ovog teksta u utorak poslijepodne, nismo još uvijek zaprimili.

Također resorno Ministarstvo vezano uz naš upit nije našlo za shodno reagirati na činjenicu da su pojedini zastupnici taj krajnje proskribiran pozdrav pokušali u Saboru dovesti u vezu s Domovinskim ratom u cjelini s kojim se navodno poistovjećuju "svi branitelji".

Tako je već spomenuti Bulj kazao: "Hrvatskim braniteljima onemogućujete njihov legitiman pozdrav, ja ga ponavljam - Za dom spremni".

No pravna je šteta, a vrijeme bi to moglo nanovo pokazati, što u izglasanim (77 za i 50 protiv) izmjenama navedenog Zakona o prekršajima, i dalje neće biti eksplicitno navedeno da je "Za dom spremni" (ZDS) nedvojbeno ustaški pozdrav, nastao u vrijeme nacifašističke NDH koji se nalazio na smrtnim presudama i potjernicama, na potpisanim rasnim zakonima i da će se njegovo promoviranje na bilo koji način ubuduće kažnjavati.

Kukavički je to, ali i politički kalkulantski potez HDZ-ove vlasti. Primjerice zastupnik SDP-a Arsen Bauk kazao je da su zakonska rješenja "domobranski pristup", za koji "mi kojima teče partizanska krv nikada nismo bili".

Ovako ostaje minimalna utjeha da su kazne za najteže prekršaje, koje uključuju i isticanje simbola i pozdrava čiji sadržaj izražava ili potiče mržnju, povećane i iznose od 700 do 4 tisuće eura. No takvi će prekršaji, odnosno korištenje potonjih simbola i pozdrava i njihovo sankcioniranje, ovisiti kao i dosad o sudačkim procjenama da li potiču na mržnju ili diskriminaciju ili pak nešto drugo, zahvaljujući najviše dvostrukoj konotaciji odnosno preporukama oko pravnog reguliranja uporabe i isticanja obilježja, znamenja i simbola nedemokratskih režima, koju je onomad uvelo Plenkovićevo čuveno Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću.

Podigla se na noge radikalna desnica, aktivirale su se njezine medijske huškačke bulumente, pa rigaju vatru na sve što je po njima "nehrvatsko", uz alibi da su izmjene spomenutog Zakona, napad na veterane Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), koji su se borili i ginuli pod tim pozdravom. Osim višekratno spomenutog narodnog tribuna Bulja, Stipo Mlinarić iz Domovinskog pokreta, kazao je "kako zakonske izmjene nisu dobre za 'njegove dečke' koji su se borili u ratu s insignijom koju su nosili na rukavu".

Dakle, iako ga zakon ponaosob ne kriminalizira, brojni su razumni i objektivni povjesničari, prikupljajući i sortirajući dostupnu građu, ugrađujući je u činjenice došli odavno do spoznaje o tome da "nema ZDS-a u kontekstu Domovinskog rata", kako je to u jeku pokušaja ponovne desničarske rehabilitacije istoga, ponovio nedavno povjesničar Hrvoje Klasić: "To tipično rade hrvatski nacionalisti, kukavički govore da je ZDS stari hrvatski pozdrav", kazao je pritom Klasić.

Analizirajući s druge strane historijat nastanka HOS -a, Novosti su još 2017. nedvojbeno zaključile da iako dakle, reprezentanti HOS-ovih veterana tvrde da njihov ZDS nema veze s ustaštvom, istina jest da su ustaše iz Hrvatske stranke prava (HSP) početkom 1990-ih osnovali HOS iz ustaških pobuda, dali su im ustaške insignije s ciljem da se poistovjete s Pavelićevim ustašama i da ostvare njegove ustaške programe o Velikoj Hrvatskoj.

Na krilima obrane notornog pozdrava osnovana je upravo i takozvana Građanska inicijativa za zaštitu vrijednosti Domovinskoga rata. Među inicijatorima su dobro nam poznata lica: spiritus moves u toj revizionističkoj močvari je povjesničar s Hrvatskih studija i član Domovinskog pokreta Josip Jurčević, koji se inače proslavio istraživanjima komunističkih zločina, zatim bivši hosovac Damir Markuš o čijoj "tvornici mržnje" smo također argumentirano pisali na ovim stranicama, i pravnik Davorin Karačić. Potonji su oglasili i potpisivanje peticije u svrhu zaštite "Za dom spremni", koji nazivaju domoljubnim hrvatskim pozdravom, kojeg su, kako sugeriraju, koristile gotovo sve postrojbe Oružanih snaga RH.

Nevjerojatnu količinu obmana izrekao je pritom Jurčević gostujući naknadno na njemu domaćinskoj i huškačkoj emisiji "Bujica". Poput one već poznate da je ZDS stari hrvatski pozdrav na čemu se već opekla, pa se kasnije ispričala bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Nadalje pozdrav pod kojim su u vrijeme marionetske NDH skončale tisuće neistomišljenika, Jurčević u istoj emisiji naziva još tradicionalnim i vrijednosnim, čak i baštinskim, ali i socijalnim hrvatskim pozdravom, koji nema nikakvu negativnu konotaciju, i koji je većina branitelja iz najistaknutijih brigada spontano koristila, čime svjesno ili ne, primijetio bi logikom vođen građanin, kriminalizira i Hrvatsku vojsku.

Drugim riječima, vrli povjesničar taj pozdrav uopće ne dovodi u izvorni kontekst ustaškog zločinačkog pokreta. A kako i bi kad se na skupu spomenute Inicijative mogla čuti i teza, da se kao referentna točka u korištenju tog pozdrava uzima Domovinski rat?!

Dakle, sve ono prije prebrisali su krpom, a povijest prema njima počinje od 1991. godine što je prilično neuvjerljiv alibi u obrani jednog, kako rekosmo, povijesno zločinačkog pozdrava.

O tom i takvom dakle pozdravu, poput ministra Tome Medveda, šute odreda braniteljske i stradalničke udruge, kojih je prema aktualnim podacima iz registra udruga Ministarstva pravosuđa i uprave u Hrvatskoj aktivno čak njih 1.357.

Sve osim splitske Udruge Veterana Domovinskog rata i antifašista VeDRA, na čijoj je Facebook stranici netom prije nego što smo ih nazvali, bio objavljen komentar, u kojem, između ostalog piše, da pozdrav "Za dom spremni" nije nikakav "stari hrvatski pozdrav" niti "pozdrav iz Domovinskog rata" (jer da jest srpski bi agresor bio u mnogočemu u pravu, srećom nije...). To je ustaški, nacistički, pozdrav iz tzv. NDH i pozdrav jedne paravojne jedinice u Domovinskom ratu“, piše na stranicama udruge.

Njezin predsjednik Ranko Britvić, podsjetio nas je na jednu anegdotu:

- Kada je general Bobetko 1992. – bez da mu ovdje dajem na važnosti – dijelio na južnom bojištu zapovjednicima samokrese, onda je jedan od i danas istaknutih hosovaca pozdravio sa "Za dom spremni", nakon čega mu je ovaj uz ozbiljnu opasku odmah oduzeo pištolj. To je pokazalo kako su se i zapovjednici tijekom rata odlučno odricali tog pozdrava koji je legalna vlast ukinula 1992. godine i na terenu zabranjivala ljudima da ga koriste – kazao je za Novosti Britvić.

Zašto, dakle, veteranske udruge ne reagiraju za izjednačavanje, što rade neki zastupnici, Domovinskog rata i pozdrava "Za dom spremni"? Zašto Ministarstvo hrvatskih branitelja ne reagira?, pitali smo Britvića.

- Postoje ljudi poput ministra Medveda koji se prikazuju kao civilizirane osobe, a istovremeno sahranjuju pripadnike ustaških snaga uz državne počasti i pod državnom zastavom, na što smo svojedobno kao udruga i upozorili Europsku komisiju. U takvom okruženju Bulj je rekao istinu. Sve te udruge su gojenci vlasti i ne samo ove, već svih dosad. Kako će jedan veteran ili bivši razvojačeni policajac koji želi da mu se dijete školuje i sutra zaposli, reći da je protiv pozdrava "Za dom spremni", kad je to prema bivšoj predsjednici stari hrvatski pozdrav i kad prije toga lijeva vlast pušta taj eksces. Pa i naš premijer pozdravlja sa sličnim - "Slava Ukrajini" – kazao je Britvić, dodavši i da je riječ o trendu, premda ono što je fašističko ne može biti ni trendovsko ni aktualno.

- Zašto u Istri, primjerice, braniteljske udruge ne izlaze s kritikom ili u krajevima gdje je drugačije političko okruženje. Doista, zašto ministar branitelja nije izašao u javnost i objasnio ljudima da je "Za dom spremni" ustaški pozdrav? – pita se i Britvić.

VeDRA stoga poziva ministra Medveda da im kaže da li su njihovi članovi, među kojima su i istaknuti visoki časnici, na pogrešnoj strani povijesti kada se zalažu za zakonsku zabranu pozdrava ZDS.

U tom smislu zanimljivo je podsjetiti da Hrvatska od 1.ožujka predsjeda Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust (IHRA) što je važnije znamo li da je 2019. godine, nakon 70 godina, iz hrvatske lektire izbačen "Dnevnik Anne Frank".

Upravo povodom Yom HaShoa - dana sjećanja na žrtve Holokausta, obilježavanja dana sjećanja na žrtve logora Jasenovac i Hrvatskog predsjedanja IHRA-om iz udruge VeDRA i Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust iz Zagreba pokrenuli su Inicijativu pod nazivom "Što hitnije vratiti u popis obvezne literature 'Dnevnik Anne Frank'". Odmah su je, istovremeno očekujući reakcije, odaslali u ured predsjednika Vlade RH, Ministarstva znanosti i obrazovanja, unutarnjih poslova, vanjskih i europskih poslova i Agenciji za odgoj i obrazovanje RH.