Tri mjeseca uoči (samo)ubilačkog pohoda Danijela Bezuka na Banske dvore, 13. srpnja 2020. godine njegov kućni prijatelj, tadašnji zamjenik gradonačelnika Kutine Damir Markuš na Facebooku je objavio poruku o Borisu Miloševiću. U komentaru koji se referirao na Miloševićev posjet Varivodama 2019. godine u svojstvu predsjednika SNV-a, gdje je pričao o postolujnim zločinima nad srpskim civilima, Markuš – danas vijećnik Županijske skupštine Sisačko-moslavačke županije iz redova Domovinskog pokreta – napisao je: "Četnički spomenici po Hrvatskoj, sve je to ok, ajmo ih 'nagradit', budi ti Miloševiću potpredsjednik vlade. Mrtvi nam se okreću u grobu", referirajući se na najave da će Milošević postati potpredsjednik Vlade, što se desetak dana poslije i dogodilo.
Pratitelji su ispod komentara pojačali Markuševe inicijalne antisrpske sentimente. "Ovo su nam vječiti neprijatelji, to je sve javno i dokumentirano. I sad da naši neprijatelji obnašaju bilo što u našoj državi?" skanjivao se Ivan Marić. "Sramota! Da nam mladi izdanci četnika sudjeluju u vladi. I još potpredsjednik. Dno smo dna", složio se Zoran Matanović. Tugomil Mataković dao je presjek mišljenja većine sugovornika – da krivnju za izdajničku koaliciju treba tražiti u premijeru Andreju Plenkoviću: "Hrvatski narod prebrzo zaboravlja, pored toga vjeruje Plenkoviću koji je u više navrata izigrao hrvatski narod." "Užas, četnik", užasnuta je nastavila raspravu Nina Martinović. "Smrade velikosrpski", prijezirno je dometnuo Ante Balić. "Sve vrijeme gledamo a ništa ne poduzimamo", iskreno je poručio Ivica Vrvilo. "Navijam da još malo provociraju. Onako kuha se kuha se, dok narod ne iskipi. Treba nam puno do vrenja. Zato, hajde nek govore i nek se bahate i srbuju. Narod će puknuti. Imam osjećaj sa smo na skali od 1 do 10 na 8", prognozirala je Helena Sučić Galjer. "Nećeš dugo, rasu ti jebem", zaprijetio je Miloševiću Mijo Mijatović. "Noć je duga", produbio je njegovu najavu Ilija Grgić.
U posve logičnom raspletu rasprave, Sanjin Piškić obratio se potom Markušu nacističkom pitalicom: "Damir Markuš, šta se čeka? Ako ti ne možeš skupiti ljude, ne znam tko može, takva ti je sudbina. Srbe na vrbe. Za dom spremni, 1987." Markuš mu nije odgovorio. Nije bilo ni potrebe. Njegov inicijalni post na ovaj je način ostvario svoju svrhu. Po običaju, do krajnjih je granica animirao netrpeljivost prema predstavnicima srpske manjine, a posredno i prema onima koje smatraju odgovornima za njihovo postojanje u Vladi.
Više od godinu dana od pucnjave Danijela Bezuka po policajcima i Banskima dvorima, poruka o vješanju Srba na vrbe, eksplicitno poticanje na nasilje, govor mržnje i brojne druge prijetnje smrću i dalje stoje na Markuševom Facebook profilu. Izostanak bilo kakvog kaznenog ili prekršajnog progona autora ovih napisa nevjerojatan je i skandalozan zato što je, prema tvrdnjama iz zadnjeg broja Nacionala, poseban fokus istražitelja oko terorističkog napada na Banske dvore bio upravo na Markuševim vezama s Bezukom.
Novosti su, podsjećamo, prve ukazale na povezanost dvojca: uz ekstenzivnu biografsku isprepletenost, tri dana nakon njegovog samoubojstva napravili smo i temeljitu analizu Markuševog Facebook profila s više od devet tisuća pratitelja, kojem je pristup imao i Bezuk. Na stranu činjenica da istraga nije dovela do dokaza o Bezukovim pomagačima, no postavlja se pitanje zašto nisu sankcionirali impozantnu količinu antisrpskih mrzilačkih napisa i prijetnji smrću članovima Vlade te korištenje fašističke krilatice "Za dom spremni" u tisućama primjeraka, koja se u kontekstu opetovanog poticanja na nasilje neupitno mora goniti i po prekršajnim odredbama i po Kaznenom zakonu. Unatoč svemu, SOA je u najnovijem izvješću za minule dvije godine tek navela opasnost od "(samo)radikaliziranih pojedinaca ekstremno desne nacionalne ideologije", misleći pritom na Bezuka, čiji su čin potom objasnili njegovim "poremećajem disocijativne/bipolaritetne osobnosti".
Pitali smo DORH i MUP jesu li u istrazi analizirali izrazito posjećen Markušev Facebook profil. Odgovori do zaključenja teksta nisu stigli. No i bez njih jasno je da ništa u tom smjeru nije poduzeto. Da jest, informacije bi već bile podijeljene s javnosti.
Ako je suzbijanje radikalizacije bilo ključna Plenkovićeva najava nakon prošlogodišnjeg napada, onda je još bizarnija činjenica da je nakon istrage DORH-a, MUP i SOA-e fejsbučko gnijezdo desnog radikalizma – čiji je vlasnik bio značajan interes njihovih izvida – ostalo intaktno. To znamo jer smo, umjesto tijela državnog progona, nanovo analizirali Markušev profil. Ništa se tamo nije promijenilo. Dapače, u prethodnoj godini Markuš i njegovi pratitelji nastavili su po starom.
Izostanak bilo kakvog kaznenog ili prekršajnog progona autora ovih napisa skandalozan je zato što je, prema tvrdnjama iz zadnjeg broja Nacionala, poseban fokus istražitelja oko terorističkog napada bio upravo na Markuševim vezama s Bezukom
Mi ćemo se u nastavku još detaljnije fokusirati na tromjesečno razdoblje koje je prethodilo Bezukovom napadu. U tom su periodu Markuš i njegovi pratitelji s opsesivnom pozornošću pratili formiranje i rad nove izvršne vlasti od početka srpnja 2020. godine, u kojoj je SDSS dobio mjesto potpredsjednika Vlade. Iako se tada – kao i prije i poslije – pozivalo i na vješanje Olivera Frljića, spaljivanje Marijane Puljak i Katarine Peović, likvidaciju Stjepana Mesića i rušenje petokrake na riječkom neboderu uz pomoć zolje, Bezukovom oružanom pohodu prvenstveno je prethodila tromjesečna kampanja protiv netom uspostavljene koalicije hrvatskih "izdajnika" i "četnika". Fokus na ovo razdoblje je opravdan: toj je vlasti Bezuk uz rafalnu paljbu odaslao i poruku da je "dosta prijevara i bezobzirnog gaženja ljudskih vrijednosti bez odgovornosti".
Po najavi dolaska potpredsjednika Vlade Miloševića u Knin, Markuš je kao član Domovinskog pokreta 30. srpnja 2020. objavio obiman post u kojem ga naziva "smradom malim" i huškački optužuje za neprijateljsko djelovanje. "Kad će politiku srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj voditi Srbi lojalni Hrvatskoj? Nikad", odgovorio je Markuš, odaslavši prijeteću poruku i onima koji su ga izabrali, dakle Plenkoviću. "A vi izdajice, kako se osjećate? Spavate li mirno? Da? Nemojte." Posve očekivano, Markuševe riječi naišle su na odobravanje i prijetnje smrću članovima Vlade. "Iskreno, ne mogu zamjeriti ni Pupovcu ni Miloševiću. Oni žele dobiti u miru što nisu u ratu, ali ove izdajice, vojvoda Plenković i njegov sluga Tomo Medved, kad-tad će im se suditi za izdaju." "Doći će i taj dan, ne brinite", odgovorio je Božo Boško Franić. "Pusti kad-tad, bandi treba odmah suditi pod hitno, i to zna se kako, jer izdaja nije mala stvar", bio je nestrpljiv Tihomir Župarić. Njegov prijedlog hitnog suđenja, eufemistički maglovito opisan kao "zna se kako" – poprilično je jasno – podrazumijeva prijeki sud, odnosno likvidaciju.
Dan poslije, 31. srpnja, Markuš je objavio poruku u kojoj generalni sekretar SNV-a Saša Milošević kaže da je Oluja bila "istovremeno oslobađajuća, ali i etničko čišćenje". "Smrad ostaje smrad, đubre četničko", štampanim je slovima odgovorio Zlatko Šimić. "Bagra četnička", naljutio se Dijego Ribarić. "Treba njega etnički očistiti", predložio je Marius Čador. "Etničko čišćenje tek slijedi", dodao je Frane Baković. "Jednog dana će doći i to čišćenje, ali onda ćete povesti sa sobom i te koji su vam dali udio u vlasti", složio se Vlado Antolić. "Braćo, Za dom spremni, do groba ako treba. Sutra sam spreman život dati za pravdu i Domovinu koju ne želim ovakvu. Sram me kao Hrvata domoljuba", prijeteći je pod pseudonimom Rama Crna Mamba ponudio svoj život u borbi protiv targetiranih "četnika".
Dva dana poslije obilježavanja Oluje, Markuš je citirao potpredsjednika Vlade Miloševića koji je izjavio da se nakon govora premijera u Kninu osjećao kao ravnopravan građanin Hrvatske. Nakon obilja četnolikih pridjeva i optužbi da srpska manjina u izvršnoj vlasti zapravo provodi drugi Memorandum SANU-a i da je neprijateljski infiltrirana u sve pore društva, Markuš je pitao suborce: "Nismo li dužni ne samo zbog naše braće koji su život dali u obrani od brutalne srpsko četničke agresije, nego i zbog naše djece, koja godinama odlazi van domovine, nešto poduzeti." "Ili ćemo u sramu umirati, ili napraviti suicid?" U reakciji na Markušev post, Đurđica Jurić napisala je da je njoj više dosta "pisanja, traženja mirnog izlaza iz posrbljivanja Hrvatske" te je pitala gdje je hrvatski narod kad ga treba. "Ono što san vidio u Kninu ove godine ide ka tome da se skroz zabrani sve naše. Nastave li 'naši' s ovakvom politikom bit će pizdarija! Ne daj Bože, ali nema druge! Zajedno u ratu, zajedno u miru! ZDS", poručio je Ivan Botić. "Dobit će po pički, a ne mirnim putem, i oni i domaći izdajnici. Samo strpljivo, nek se javno izjasne tko za koga radi, da kasnije ne bude zabune", poručio je Vladi i predstavnicima srpske manjine Tomislav Glavaš Vuk. "Te dolje bih ja sve rafalom, nek si jebu mamu", uslijedila je nova prijetnja smrću članovima Vlade i predstavnicima srpske manjine povodom događaja u Kninu. Ovaj puta ju je izrekao Ivica Kadić. "Respekt... Ne dižite ruke na sebe, nego rokajte po izdajicama", potaknuo je na obračun Željko Ćurić.
Tjedan poslije, 14. kolovoza, Markuš je u jednoj poruci devet puta nazvao Borisa Miloševića štakorom. Povod je bila njegova izjava da Hrvatska kakvu želimo ne predstavlja "marširanje crnokošuljaša, pjevanje ustaških pjesama i uzvikivanje ZDS". "Štakoru, zauvijek će živjeti hrvatski branitelji i Hrvatska, za razliku od tebe i tebi sličnih političara. I znam da ne spavaš mirno, ti i tebi slični, jer ne moliš se ti Bogu, već vragu. Dobro znaš što radiš, i čačkaš, čačkaš, jer ti jude to dozvoljavaju. Nije ničija do zore, a onda, nazad u rupe, štakori", zaprijetio je Markuš. "Do kada će četnički zločinci vrijeđati hrvatski narod bez sankcija?" pitanjem se osvrnuo Mirko Mihalinac.
Raspravi se pridružio Željko Sačić, saborski zastupnik Hrvatskih suverenista. "Gamad manipulatorska. No uzalud. Neće postići svoje protuhrvatske ciljeve", poručio je i dobio odgovor Željka Matkovića, u kojem je on sugerirao da posjeduje ilegalno oružje, spremno za novo korištenje. "Sve mi se više čini da ćemo morati ponovo otkopavati cijevi kako je krenulo", poručio je Matković i za ovaj komentar dobio lajk Željka Sačića. "Rekao sam ja da pseto treba zatući", izrazio je nasilničko mišljenje o Miloševiću Ratko Vukić. "Locirati, odvesti u mrak i istamburati ga dobrano. Taj idiot zagađuje hrvatski zrak", predložio je Ilija Grgić. Žarko Malčić je pak sugerirao nabijanje Plenkovića i Miloševića na kolac. "Koga briga što ti želiš. I tebi i Plenkoviću će koža na štap-kolac", glasi njegova rečenica. "Vrba", sažeto je Mario Perić predložio drvo s kojeg bi se, po njemu, trebalo klatariti obješeno Miloševićevo tijelo.
U posve logičnom raspletu rasprave, Sanjin Piškić obratio se Markušu nacističkom pitalicom: "Damir Markuš, šta se čeka? Ako ti ne možeš skupiti ljude, ne znam tko može, takva ti je sudbina. Srbe na vrbe. Za dom spremni, 1987."
Istoga dana Markuš je objavio drugu poruku upućenu Miloševiću i posredno predstavnicima Vlade koja završava još jednom prijetnjom: "Pumpate atmosferu, pumpate, igrate se, glumite delije. Znamo kako su delije prošle. Čudim se ipak nekima, jer znaju kad nam pukne film... Jer ovo je, zapamtite, Hrvatska", napisao je. "Fitilj samo što nije dogorio", odgovorio je Ivan Kuntić. "Samo kad plane tu smo pa nek trga milicija da vidimo kako bu to završilo", dodao je Anđelko Bertić. Marija Bojčić izrazila je punu podršku da im "što prije pukne film". "Inače ćemo postati manjina u vlastitoj državi", poručila je.
"Kurvinog sina u 'vodorativu', i to pod hitno skupa sa Plenkovićem", napisao je Ratimir Haller. Pod "vodorativom" Ratimir je mislio na tijela Miloševića i Plenkovića u horizontalnom položaju, koja bi po njegovoj zamisli tako završila nakon "hitne" likvidacije. Ispod istog posta Snježana Mikelić prigovorila je Plenkoviću da "koalira s neprijateljima", a pseudonim Stari Momak da treba "istjerat stoku četničku iz lijepe naše". "Bravo Damire, sve je istina", poručio je Markušu Željko Miličić pa dodao da će "gamad provocirati dok god ne budemo svi složni". "Zato trebamo svi biti složni kao i 1991. i to riješit", zaključio je Miličić.
Povodom najave SNV-a da će komemorirati smrt 13 srpskih rezervista koje je na karlovačkom mostu likvidirao Mihajlo Hrastov, Markuš je 16. rujna poručio da dolaze i oni, hrvatski branitelji. "Zamaskirati se i čekati", stavio je Davor Brezović fotografiju snajperista s puškom. "To je to, jedan po jedan metak i svi će pasti", opisao je Ivan Sučić poželjni scenarij masovne likvidacije posjetitelja komemoracije. Dan poslije Markuš je ponovno pozvao sve zainteresirane da dođu na prosvjed. "To su četnici, mamu im jebem četničku", napisao je Milan Sovulj. "SNV opet pod krovnim pokroviteljstvom HDZ-a komemorira srpske agresorske vojnike koji su dobili što su tražili", poručio je Davor Lisac.
Odmah nakon njega Josip Filipović pohvalio je momke što uopće mogu podnositi takve provokacije. "To je fakat za uzet šmajser", napisao je Filipović, predloživši za članove SNV-a sličnu metodu kojom se Hrastov koristio prilikom likvidacije razoružanih redarstvenika. Sljedeći dan, 18. rujna, Markuš je opet oglasio poziv na dolazak branitelja i najavio da će "lijepo pozdraviti sve koji će pokušati zapaliti lampione za ubijene četnike na tom mostu". "Ponesi 'garonju' (strojnicu, op. a.). Kao heroj Hrastov. Za dom spremni!" predložio mu je Marijan Hodalj.
Deset dana poslije, 28. rujna, Markuš je izrazio negodovanje izjavama koje su povodom masakra srpski civila u selu Varivode dali Milorad Pupovac i premijer Andrej Plenković. "Plenkovića treba objesiti na trgu i sve njegove jude HDZ-ove. On je za ovo sve što se događa odgovora s Pupovcem (...) Treba nešto poduzeti i skinuti s vlasti, ovo je strašno što se događa svaki dan. Smradovi", komentirala je Slavica Pajan.
Četiri dana uoči krvavog događaja na Markovu trgu, 8. listopada 2020., Markuš je prenio informaciju o tome da su Srbi premlatili Hrvata u Vukovaru. Poručio je potom da su devedesetih dobili što su tražili i da je sada "vrijeme i u Hrvatskoj napraviti reda". "Želi li to netko reprizu?" pitao je retorički. "Nisam siguran da će repriza biti kao '91, nekako me više vuče na '95, samo krvavije", odgovorio je Robert Veltruski. "Ja sam ustaša, jebem im mater četničku treba sve u Dunav", dodao je Vlado Majer. Željko Vučić je pak konstatirao da je "gamad" trebalo 1995. "spremiti u vrećama". Mirko Vladimir zatražio je "imena i prezimena" vukovarskih napadača, uz dodatak da treba "potamaniti stoku bezobraznu". "Ovaj puta bez zarobljavanja i svjedoka", zaključio je raspravu Anđelko Jakob.
Istoga dana Markuš je objavio video iz "Bujice" o istom vukovarskom događaju. Svega četiri dana uoči Bezukovog čina ispod njegove sarkastične čestitke koaliciji SDSS-a i HDZ-a te konstatacije "evo što proizlazi iz toga" uslijedila je bujica poziva na fizički i oružani obračun. "Treba uzeti stvari u svoje ruke i za sve vijeke vjekova riješiti takve slučajeve da se nikada više ne dogode", napisao je Branko Lovrić. "Trebalo je riješiti 1995. godine, pobiti govna srpsk" ponovno se javio Željko Vučić. "Treba se dignut na noge opet i riješiti to zauvijek i Pupovca i Stanimirovića i svu ekipu da ih ne ostane ni 0,01%. Kad traže nered i onda im se obije o glavu, onda viču nismo mi, nismo mi...", dodao je Mirko Vladimir.
Pored desetaka drugih sličnih poziva na nasilje prema Srbima u Hrvatskoj, najzloslutnije je zazvučala poruka Damira Cvetnića Brdovčaka. "Dok dijete ne nabavi gun pa rokne dva-tri, bit će – jebote, ustaša poludio. A treba tako, prije neće biti mir", zaprijetio je Cvetnić. Nekoliko dana poslije to se doista i dogodilo. "Dijete" je "nabavilo gun", došlo pred Vladu i pokušalo za početak "roknuti dva-tri" hrvatska policajca, nakon čega si je oduzelo život.
Poslije svega navedenog, što je samo selektirani djelić Markuševog mrežnog inkubatora mržnje, nameće se logično pitanje: kad su već s posebnom pažnjom istraživali potencijalnu povezanost Bezuka i Markuša, zašto je izostao oveći naramak kaznenih i prekršajnih prijava zbog navedenih prijetnji likvidacijama i enormnih količina govora mržnje? Je li Bezuk imao pomagače, za ovu je priču sasvim sporedan detalj. Ovdje se radi o kršenju niza zakona koje neosporno vodi ka društvenoj radikalizaciji desničara, pojmu koji je daleko od medicinskog kartona jednog napadača. Na djelu je, naime, opasna društvena dijagnoza koju su MUP, DORH i SOA opet zaobišli.