Mnogi Kordunaši koji su u svoj rodni kraj, u Utinju, došli kako bi prisustvovali velikom crkvenom prazniku i mjesnoj slavi Velikoj Gospojini, ove godine nisu imali sreće. Kada su se počeli okupljati u većem broju, zapuhao je orkanski vjetar koji je odnio nekoliko šatora, smračilo se kao da je noć, nestalo je struje, oštećena je muzička oprema sastava koji je tek počeo zabavljati goste, naglo je zahladnjelo i počela je padati jaka kiša nošena vjetrom.
Dvadesetak muškaraca držalo je metalnu konstrukciju velikog šatora koji je mogao nekoga ozlijediti. Tako je zapravo narodni zbor propao, jer je dosta ljudi otišlo kući već iza 18 sati. Ljudi su pričali da ovakvo nevrijeme ne pamte, te kako kiša nije padala kada je trebala, pa je urod kukuruza, krompira, graha i ostalih poljoprivrednih proizvoda i više nego prepolovljen. Večernje bogosluženje u mjesnoj crkvi je predvodio karlovački paroh Goran Slavnić.
I ovog puta su došli Kordunaši sa doslovno svih strana svijeta. Milan Lončar, nekadašnji šef željezničke stanice u Utinji i na Vojnić kolodvoru, doputovao je iz Australije. On ljeto provodi u Utinji, a zimi je na ‘šestom kontinentu’. Mile Peleš živi u Italiji još od prije rata, ali u Utinji je redovito na Gospojinu. Simo Ivošević došao je iz Beograda sa mlađim sinom Željkom također u posjetu svom rodnom kraju i ženinoj rodbini.
Simo, kao i ostali sagovornici, kaže da u Utinju mora doći, jer ovdje za jedno popodne ili za par dana vidi više ljudi i prijatelja te sazna više informacija nego za cijelog života u Beogradu. Sreli smo, također, Anđelka Mrkalja i njegovog sina Aleksandra iz Toronta u Kanadi. Anđelko je inače iz obližnjeg Sjeničaka, aktivan je u srpskoj zajednici u Kanadi i bio je jedan od inicijatora prikupljanja novaca za obnovu crkve Svete Petke u Sjeničaku, koja je 2015. godine obnovljena izvana. Inače, ovaj praznik Velike Gospojine obilježen je brojnim bogosluženjima i svetim liturgijama u svim parohijama Gornjokarlovačke eparhije.
