Biologinji Valeriji Ramírez Castañedi materinji je jezik španjolski. Kada je počela raditi u znanstvenom sektoru, brzo je shvatila da je engleski jezik sveprisutan i da će joj studiozan rad ići sporo i teško. Ramírez Castañeda jedna je od brojnih znanstvenica koja ima taj problem, pa ga je počela i istraživati. Članica je međunarodna grupe od 11 autora koji su početkom jula u časopisu PLOS Biology objavili studiju koja prezentira kako sve nagrabuse znanstvenici kojima engleski nije materinji jezik.
Bilo da se radi o čitanju i učenju, objavljivanju radova ili posjećivanju konferencija, ti su znanstvenici i znanstvenice u lošijem položaju od izvornih govornika engleskog. U usporedbi s izvornim govornicima engleskog im je potrebno dvostruko više vremena za čitanje znanstvenih radova. Što se objava u tiskanim publikacijama tiče, pokazalo se da je 2,6 veća vjerojatnost da će njihovi radovi biti odbijeni i 12 puta veća vjerojatnost da će samo zbog jezičnih grešaka biti zatražena revizija rada. Gotovo polovica govornika kojima engleski nije izvorni jezik odlučila je ne sudjelovati na međunarodnim konferencijama, a jedna trećina odustala je od usmene prezentacije jer nisu bili sigurni u komunikacijske vještine na engleskom.
Osim što dodatan jezični rad nije honoriran, povećani napori posvećeni jezičnom snalaženju lako mogu dovesti do smanjenja mogućnosti napretka, a vremenom i do potpunog izgurivanja iz znanstvenog sektora. U istraživanju se navodi da je taj efekt izraženiji u siromašnijim zemljama - razina prihoda jezičnim dodaje i nove barijere. Primjerice, u Japanu je dosta uobičajeno da znanstvenici koriste profesionalne usluge za uređivanje radova na engleskom jer za to imaju sredstva, dok u Kolumbiji mnogi znanstvenici često si ne mogu priuštiti korištenje takvih usluga.
Koautori istraživanja Ramírez Castañeda i Tatsuyo Amano podcrtavaju da engleski nije materinji jezik za 95 posto svjetske populacije, a globalnih je izazova mnogo, od klimatske krize do siromaštva. Morali bi pokušati uključiti znanstvenike i znanstvenice diljem svijeta u rješavanje ovih problema, napominju istraživači. "Različiti smo mislioci na različitim jezicima, a to znači različite načine promatranja, znanja o prirodi i razumijevanja svijeta, što također znači i da donosimo različita rješenja. Očuvanje jezika i raznolikosti jezika važno je za očuvanje biološke raznolikosti", zaključuje Ramírez Castañeda.
Dodatni prilog o krivim Drinama znanstvenog sektora nedavno je objavljena knjiga "Pravičnost za žene u znanosti: uklanjanje sistemskih prepreka napretku" čiji su autori Cassidy R. Sugimoto i Vincent Larivière. Radi se o prvoj opsežnoj empirijskoj analizi rodnog jaza u znanosti, iz koje proizlazi da se ženama sustavno uskraćuju glavne valute znanstvenih zasluga: objavljivanje i citiranje. Nalazi istraživanja pokazuju da je malo vjerojatno da će žene dobiti vodeće pozicije u (sve učestalijim) grupnim istraživačkim pothvatima. Kada se takvi znanstveni radovi objave, muškarci su pozicionirani kao ključni suradnici, a žene potisnute na manje vidljive tehničke uloge. Iako je rodna neravnopravnost prisutna posvuda, postoje značajne razlike po zemljama.
Primjerice, kad je u pitanju udio autorica u objavljenim znanstvenim radovima Japan ima niže stope od Kine (17 posto naprema 26 posto), dok su Kina i Njemačka u istoj ravni. Pritom su sve tri zemlje niže od svjetskog prosjeka koji iznosi 31 posto. Istraživanje koje su napravili Sugimoto i Larivière ipak se čini dosta empirijski ograničeno, nedostaje mu kontekstualizacije, bavljenja temeljnim mehanizmima neravnopravnosti i uvezivanja društvenih silnica. Inače, o spomenutom istraživanju u široj je javnosti pisao časopis Nature. Osnovan je 1869. godine, a na glavno uredničko mjesto časopisa prva je žena stupila 2018. godine. O prvom istraživanju je, nakon objave u stručnom časopisu, pisao magazin Science. Osnovan je 1880., još nije dočekao glavnu urednicu svih svojih izdanja. Kao i 98 posto publikacija u znanosti, i Science i Nature izdaju se na engleskom.
