Iako postoji već 18 godina, Memorijalni centar Srebrenica – Potočari mogao bi 10. jul 2021. pamtiti kao datum novog rođendana. Tog dana i zvanično je završena prva, ujedno dosad najveća faza projekta Muzeja sjećanja na žrtve genocida. Uz pomoć turske Agencije za saradnju i koordinaciju (TIKA) rekonstruiran je krov Memorijalnog centra, nekadašnje fabrike akumulatora, i to površine 16.000 četvornih metara. Krov nad glavom omogućuje očuvanje prostora unutar zidova autentičnim, onakvim kakav je bio u julu 1995., kada se u fabrici i oko nje smjestilo oko 25.000 civila u potrazi za spasom. Tokom predstavljanja onoga što je urađeno sa krovom, direktor Memorijalnog centra Emir Suljagić podsjetio je prisutne da je prošle godine u oktobru pod tada još uvijek oštećenim krovom postavljena izložba čuvenog sarajevskog slikara Safeta Zeca. U slučaju da se nešto desilo slikama, Memorijalni centar bi imao dužnost da isplati 200.000 evra. To se, srećom, nije desilo, ali kako se budućnost Memorijalnog centra vezuje i uz stvaranje Muzeja sjećanja na žrtve genocida, što uključuje stalne i povremene izložbe, siguran krov je garant i za otklanjanje mogućnosti štete od vremenskih nepogoda.
Druga faza projekta uključuje idejno rješenje kako bi trebalo da izgleda Muzej sjećanja na žrtve genocida, što uključuje fotografije, usmena svjedočenja i izložene lične stvari žrtava. Sve to bi trebalo da pojasni kontekst kako je došlo do počinjenja genocida u Srebrenici, ali i ukaže na druge zločine u Bosni i Hercegovini koji ne nose žig genocida, barem po presudama u Haagu. Predviđeno je da Muzej bude dovršen tokom 2022., a u njegovom sklopu bi trebalo da bude i prostor za istraživače i učenje – već je ove godine u Memorijalnom centru u sklopu ljetne škole boravila grupa mladih iz nekadašnjih jugoslovenskih republika. Osim toga, postavljeno je pet izložbi: "Srebrenica: Naša priča", prikaz sveobuhvatnog istraživanja, intervjua i pregleda oralne historije – sjećanja na opsadu i genocid u Srebrenici, zatim izložba Jelene Jaćimović "ArchiWar: Priče i sećanja o genocidu u Srebrenici", potom "Ožiljci" Paula Lowea te izložbe "Duh doma" i "Gradim kuću sjećanja". One bi, uz oralnu historiju, trebalo da budu i dio stalne postavke budućeg Muzeja genocida.
