Peti po redu izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina, održani 5. maja, pokazali su da nedavno usvojeni izborni zakon, kojim se pokušalo uvesti ponešto reda, i dalje ne može dovesti glasače na birališta s obzirom na nečinjenje državnih i lokalnih organa s jedne i nekorektno izvještavanje medija s druge strane.

Na ovim izborima 255.000 pripadnika 20 manjina po peti put je biralo svoja vijeća i predstavnike, ali je odaziv bio znatno slabiji nego četiri godine ranije. Malo kiša, malo činjenica da su mladi, obrazovaniji i mobilniji ljudi otišli po Evropi i svijetu, kao i manjak interesa dijela manjina u pojedinim sredinama - kako za kandidiranje, tako i za glasanje - doveli su do toga da je do nedjelje poslijepodne glasalo tek 9.93 posto birača, a situacije se nije bogzna kako popravila ni do zatvaranja birališta.

Pripadnici manjina birali su 352 manjinska vijeća i 109 predstavnika, glasali su za vijeća u 19 županija i Gradu Zagrebu koji ima rang županije, te u 68 gradova i 108 općina, dok su predstavnike birali u 19 županija, Zagrebu, 34 grada i jednoj općini. Članove vijeća biralo je 14 manjina, a predstavnike njih 20. Ukupno je bilo 6700 kandidata.

Vijeća su se birala u gradovima i općinama gdje pripadnici neke manjine imaju najmanje 1,5 posto udjela u ukupnom stanovništvu, odnosno preko 200 pripadnika na lokalnom nivou, a preko 500 u županiji.

Podsjetimo, županijska manjinska vijeća imaju 25 članova, gradska 15, a općinska deset, s tim da ih se mora izabrati najmanje šest kako bi se vijeće konstituiralo.

U jedinicama gdje nije bilo dovoljno pripadnika neka manjine da bi se formirala vijeća, ali ih ima najmanje sto, birali su se manjinski predstavnici.

Kao što je spomenuto, odaziv je bio slab. Ipak, neke manjine zabilježile su nešto veći procent izlaznosti: recimo, pripadnici poljske manjine imali su izlaznost od 33,3 posto, ali je od njih 123, glasalo ukupno 41 biračica i birača. Veće procente bilježile su i češka manjina kod biranja predstavnika po gradovima (21,4 posto) ili mađarska i romska kod biranja vijeća po općinama (35,1, odnosno 33,2 posto).

Srbi se nisu pretrgli oko izlaska na glasanje, što zbog (ne)interesa, što zbog stigmatiziranja kojem su podvrgnuti i shodno tome izbjegavanju ‘outanja’ tamo gdje nije nužno, ali i zbog činjenice da je broj biračkih mjesta bio malen, a po ruralnim područjima neki su morali putovati i 40 kilometara da glasaju. Rijetke su općine, poput Sunje na Baniji, koje su neka od biračkih mjesta umjesto u općinska središta postavile u naseljima gdje živi veći broj Srba.

Zato i ne čudi da je odaziv na glasanje za županijskim vijećima bio 7,61 posto, odnosno da je od 160.211 birača glasalo njih 12.188. Za vijeća u gradovima glasalo je 6,6 posto ili 5.394 od ukupno 81.265 birača, dok je u općinama od ukupno 43.887 na glasanje izišlo 6228 birača ili 14,2 posto. Na nivou županija za predstavnike je glasalo šest od 280 upisanih birača (2,24 posto), dok je u gradovima od 832 upisana birača glasalo 49 birača ili 5,9 posto.

Nigdje nisu zabilježeni incidenti, ako zanemarimo bijes na društvenim mrežama.

Unutar srpske zajednice najveći broj listi imalo je Srpsko narodno vijeće – nacionalna koordinacija Srba iz Hrvatske. Na izbore su izišli u svim županijama, osim u Istarskoj, dok za Krapinsko-zagorsku nije bilo kandidata. Druge liste činile su grupe birača ili Srpskog kulturno prosvjetnog društva Prosvjeta iz Virovitice koja su se pokazale kao neuspješne, osvojivši većinu u tek nekoliko gradova i općina za razliku od četiri godine ranije kad su imale većinu u vijećima četiri županije uz nekoliko čvrstih uporišta po gradovima i općinama.

O ishodu smo razgovarali s regionalnim koordinatorima SNV-a. Dejan Mihajlović, iz Karlovačke županije, naglasio je da su osvojili sve mandate u Vijeću županije i vijećima svih gradova i općina, osim Plaškog gdje imaju dva od deset mandata.

U Virovitičko-podravskoj županiji SNV je osvojio sve, osim Vijeća grada Virovitice, gdje nemaju mandate i općine Lukač u kojoj nisu imali listu, rekao nam je Igor Pavković.

- Naš uspjeh je što smo osvojili općinu Suhopolje, gdje je razlika između najslabijeg našeg i najboljeg drugog kandidata preko 200 glasova – kazao je.

SNV je osvojio i uvjerljivu većinu (21:4) u VSNM-u Sisačko-moslavačke županije, ali je izgubio u Glini, gdje konkurentska lista ima svih 15 mandata, kao i u općinama Sunja, Dubica i Majur, gdje je odnos 8:2, rekao nam je koordinator Nikola Arbutina. S druge strane, SNV je osvojio sve vijećničke mandate u Petrinji, koja je dugo slovila kao ‘utvrda opozicije’.

U Primorsko-goranskoj županiji i gradu Rijeci pobijedile su liste SNV-a. U županiji s potpunom većinom, a u gradu s rezultatom 11:4.

- Pobijedili smo u Vrbovskom, a u Viškovu lista grupe birača ima samo jedan mandat, rekao je koordinator Zoran Stanković.

- U Zadarskoj županiji liste SNV-a imaju sva vijeća, osim onog u Benkovcu, u čijem je Vijeću tek jedan s liste SNV-a - rekao nam je dugogodišnji aktivist Veselko Ćakić, ističući da je sada situacija konsolidirana.

- Odaziv je mali, dijelom i zato što je za većinu vijeća bila tek naša lista, pa su ljudi te izbore shvatili ležerno. Mi ih nismo forsirali da iziđu kako bi mogli izaći na izbore 26. maja - rekao je Ćakić, ističući da će sada i manjinska vijeća i SNV moći raditi bez latentnih sukoba.

- Ali to znači i odgovornost jer sada nikog ne možemo prozivati ako ne budemo dovoljno i kvalitetno radili – upozorio je Ćakić.

U Vukovarsko-srijemskoj županiji SNV ima sve mandate u županijskom, tri gradska i 12 opštinskih veća, rekao nam je koordinator Srđan Jeremić, a slične odgovore dali su i drugi županijski koordinatori.

Darko Karanović iz Bjelovarsko-bilogorske županije, u kojoj će se 18. maja ponoviti izbori kaže:

- Na listi za Općinsko vijeće Velikog Grđevca imali smo samo šest imena, ali dvojica od njih nisu dobila ni jedan glas, pa se izbori moraju ponoviti da i oni budu izabrani. Zbog toga ćemo mobilizirati aktiviste i birače da ponovljeni izbori budu uspješniji, rekao je Karanović.

Osim u Velikom Grđevcu, izbori će se ponoviti i za srpska vijeća u Jakšiću i Čaglinu u Požeško-slavonskoj županiji, romska vijeća u općinama Cestica i Petrijanec u Varaždinskoj županiji, kao i albanskim vijećima u Omišlju u Primorsko-goranskoj i Vrsaru u Istarskoj županiji.

Da se vratimo na nebrigu države koja je, kako je mediji hvale, izdvojila deset miliona kuna, ali od toga ništa nije išlo za informiranje, pa čak niti na besplatno obraćanje i pozive na državnim TV i radio stanicama. Nije bilo ni spotova, jer nije bilo para, a o premalom broju biračkih mjesta, i do deset puta manjem u odnosu na neke druge izbore, o nemogućnosti da se glasa bilo gdje osim u mjestu prebivališta, sastavu biračkih odbora od kojih neki nisu bili dovoljno educirani ili o činjenici da listići nisu bili dvojezični, već se govorilo.

Očito nedovoljno, jer bi mnoge stvari do narednih manjinskih izbora trebalo poboljšati. A trebalo bi poboljšati i izvještavanje medija koji su prije izbora prenosili samo najave Hine, a s intenzivnijim izvještavanjem krenuli tek nakon zatvaranja birališta, iako zakon na ovim izborima ne predviđa medijsku tišinu.