Ni ove godine, na 22. obljetnicu Bljeska, vlasti nisu spomenule žrtve srpske nacionalnosti stradale u ovoj akciji na prostoru zapadne Slavonije: nitko nije spomenuo 283 poginulih i nestalih, niti službene brojke Uprave za nestale o ekshumiranim posmrtnim ostacima 146 osoba srpske nacionalnosti, od čega je identificirano njih 95. Ključno je što za ovu zvaničnu brojku stradalih još nitko nije odgovarao ni pred domaćim ni pred međunarodnim sudovima.
S druge strane, domaći sudovi su bili mnogo efikasniji u sudskom postupku za nadoknadu štete po tužbi sestara Radmile i Mirjane Vuković, iz čije je obitelji u Medarima stradalo sedmero članova, među kojima i troje djece. Radmila i Mirjana tada su bile srednjoškolke u Bosanskoj Gradišci, zahvaljujući čemu su ostale žive. Prvog svibnja 1995. Hrvatska vojska je ubila njihove roditelje, Milutina i Cvjetu, te mlađu sestru Draganu koja je imala sedam godina. U susjednoj kući ubijeni su im stric Ranko, njegova žena Anđelija i njihova djeca Goran (11) i Gordana (8) na spavanju. Priča se da su, navodno, usmrćeni bombom. Sud je odbio tužbu sestara Vuković uz obrazloženje da ubojstva nisu bila ratni zločin, već samo ‘ratna šteta’, za koju država ne odgovara. Zato su sestre Vuković dužne državi platiti sudske troškove u iznosu od 3.200 eura.
U akciji Bljesak za samo 31 sat preuzeta je kontrola nad oko 500 četvornih kilometara zapadne Slavonije, a tom prilikom su stradali i brojni civili. U Medarima je tako ubijeno 22, a u Paklenici 20 osoba srpske nacionalnosti. Smrt u Bljesku nije izbjeglo ni više od stotinu ljudi u zbjegu, koji su od avionskih bombi, raketa, topovskih granata i snajperskih metaka pokošeni na paklenoj cesti kroz Novu Varoš do mosta spasa na Savi. Ali to je za sve dosadašnje vladajuće strukture, bez obzira na njihovo političko opredjeljenje, tek slučajna i usputna šteta koja nije vrijedna ni spomena, a kamoli ratni zločin koji zaslužuje sudski epilog.
