Nedavni kibernetički napadi u Hrvatskoj, poput onoga na Klinički bolnički centar Zagreb, nisu bili cyberterorizam, izjavio je profesor studija sigurnosti na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakuluteta u Zagrebu Mirko Bilandžić u emisiji Vide TV Kontrapovijest s Hrvojem Klasićem, koju možete gledati na ovoj poveznici.
“Za znanost je prijeporno je li emipirijski, po kriterijima definicije terorizma, cyberterorizam uopće moguć", objasnio je svoj stav Bilandžić. “Sigurno znamo da ni u jednoj znanstvenoj bazi podataka nije zabilježen nijedan slučaj cyberterorizma", dodao je.
“Terorizam je prijetnja uporabom ili uporaba terora s ciljem ostvarenja političkih ciljeva. On je intencionalna proizvodnja straha s namjerom da se na društvo utječe jasnom porukom: ili ste za ciljeve terorista, ili ćete se suočiti s daljnjom difuzijom straha", iznio je Bilandžić definiciju terorizma, naglašavajući kako ni u znanosti nema konsenzusa oko definicije terorizma. “Specifično je da teror može postojati i neovisno o ciljevima, pa se u javnosti i takva vrsta nasilja stvrstava u terorizam, što je pogrešno", objasnio je.
Kada je riječ o nedavnim kibernetičkim napadima u Hrvatskoj, Bilandžić kaže kako je riječ o “cyberkriminalu s dimenzijama cyberterora", ali ne i o cyberterorizmu. “Napadači su tražili otkupninu. To nije terorizam", naglasio je. Općenito, zabilježeni su “različiti tipovi 'cyber udara' ili 'cyber ratovanja'". “Postoje i dimenzije cyberterora, ali empirijski je prijeporno je li moguć i cyberterorizam. Empirijski, djelovanje najbliže cyberterorizmu jest djelovanje skupine Anonymus u odnosu na rusku agresiju na Ukrajinu, ali ni takvo postupanje nema sva temeljna obilježja terorizma", objasnio je Mirko Bilandžić.
“Specifičnost je terorizma u tome što uvijek postoji dualistički pogled na iste događaje i binarni etički model interpretacije: za jedne su teroristi, za druge borci za slobodu. Empirijski, međutim, i teroristi mogu biti borci za slobodu, a borci za slobodu mogu se baviti terorizmom", kazao je Bilandžić predstavivši kratak povijesni pregled terorizma, od atentata Gavrila Principa na Austro-Ugarskog prijestolonasljednika Ferdinanda 1914., što je izazvalo Prvi svjetski rat, preko etnonacionalističkog i ideološkog terorizma u Europi šezdesetih, do islamističkog terorizma današnjice.
Bilandžić je kazao kako je u Hrvatskoj danas vrlo niska razina terorističke prijetnje, premda se ne može tvrditi da je nema. “Nema nijedne države koja može kazati da je izuzeta od terorističkih prijetnji. Put od opće opasnosti do izravne prijetnje u terorizmu se može prijeći u trenutku, a ne mora nikada – i to je jedna specifičnost terorizma", objasnio je i podsjetio na teroristički napad Danijela Bezuka na hrvatsku vladu u listopadu 2020. “Sreća da je ostalo na pojedinačnoj razini. Postoje strukturalni razlozi koji do toga dovode", dodao je.
Odgovorio je i na pitanje kako se boriti protiv terorizma. “Jednostavno: treba otkloniti uzroke njegova nastajanja. Ne postoji slučajni terorizam, slučajni teror i slučajni teroristi: svaki terorizam ima duboke strukturalne uzroke", kaže Bilandžić, ali odmah i navodi probleme: “Pitanje je možemo li otkloniti sve uzroke terorizma. Primjerice, imaju li Kurdi pravo na državu, nacija s 35 milijuna ljudi na kompaktnom području koja od 1923. čeka ispunjenje obećanja o državi? Ali nastanak te države značio bi promjenu granica bar četiri države na bliskom Istoku, a to je ozbiljna promjena", naveo je primjer Bilandžić. “I zato, ako se nećemo baviti uzrocima, rješavamo posljedice, a najefikasniji način sprečavanja udara jest znati tko ga, kada, gdje i zašto sprema. Obavještajne službe su prva linija obrane".
