Ovo je veliko, komentiraju zadnjih dana u Sarajevu zatvorsku kaznu za premijera Federacije BiH Fadila Novalića, izvlačeći iz sebe zadnje atome nade da zemlja ima šanse.
Nakon što je BiH prošla sve krugove pakla - pa izmučena dočekala i pandemiju COVID-a - otkriće medija da je Novalić za Federaciju BiH za 5,3 milijuna eura nabavio neupotrebljive kineske respiratore, a u zemlju ih uvezao trgovac malinama, pratio je reski zvuk pištaljke kojom je sudac svirao kraj utakmice.
Nema dalje, a bogami ni dublje.
Međutim, Tužiteljstvo BiH odmah je podiglo optužnicu protiv svih uključenih i Novalić je dvije i po godine kasnije na Sudu Bosne i Hercegovine nepravomoćno proglašen krivim za zloupotrebu položaja, primanje mita za trgovinu utjecajem, pranje novca i krivotvorenje službene isprave, pa skromno kažnjen s četiri godine zatvora.
Ponovimo; četiri godine za kriminalnu nabavu aparata koji dijele život od smrti, za cijelu FBiH, sve njezine kantone i sve umiruće od COVID-a.
Na pet godina zatvora osuđen je i Fikret Hodžić, vlasnik nekadašnje tvrtke za trgovinu malinama “Srebrna malina”, kao i bivši direktor Federalne uprave civilne zaštite Fahrudin Solak, koji je dobio još više, šest godina.
Ministrica financija FBiH Jelka Milićević, također obuhvaćena optužnicom, oslobođena je optužbe za nesavjestan rad u službi.
Dakle, presudilo se po članku krivičnog zakona “što gluplji i nevažniji, to gore”, pa je ispalo da je premijer FBiH u nabavci sumnjivih respiratora manje kriv od malinara od kojeg je FBiH, po nalogu premijera, kupila sumnjive kineske respiratore.
Slična zanimljiva konstrukcija pomogla je ministrici financija da postane sasvim nevina, posebno u odnosu na tadašnjeg federalnog direktora civilne zaštite.
Ostalo je neriješeno pitanje zašto je cijeli taj slučaj tretiran kao puka politička korupcija, a ne malo maštovitije, npr. kao teroristički čin protiv stanovništva Federacije?
Za skoro siguran slučaj da se zaboravilo: istraga je pokazala da je nabava sofisticirane medicinske opreme počela porukom “Selam gospodine Novaliću, Fikret Hodžić je. Asim mi je rekao da Vam se javim u vezi respiratora, pa kada budete imali minutu, javite se”.
Dakle, kad se za FBiH u teškoj zdravstvenoj krizi htjelo dilati respiratore, za taj posao ne samo da nije trebalo nikakvo znanje, ni institucionalna i stručna procedura, nego ni molim, pa čak ni više od minute razgovora s premijerom.
Dovoljan je bio jaran iz SDA.
Ime člana stranke Asima Sarajlića spomenuto je i otkriveno, piše Žurnal, na sudskom ročištu 27. lipnja, kada je pročitana poruka koju je proslijedio Hodžiću.
Poruka je preciznija od sudske presude u ovom predmetu i glasi: “Fadil je sve usr’o i on je najodgovorniji.”
Nakon prvog Hodžićevog kontakta s premijerom, pokazalo se u postupku, na privatni Novalićev e-mail iz “Srebrne maline” stiže ponuda za respiratore, koju premijer prosljeđuje na mail svog Ureda.
Nakon toga, komunikaciju o nabavci respiratora navodno preuzima Novalićeva sekretarica Bahra Džaka, koja je također svjedočila i doprinijela utvrđivanju činjenice da je nabavku respiratora dogovarao uzak krug ljudi oko premijera i da pritom nisu kontaktirali nijednog relevantnog stručnjaka.
Umjesto toga, Džaka je navodno samoinicijativno obavještavala Klinički Univerzitetski centar Sarajevo (KUCS) i ponude slala prijateljici anesteziologinji u Travniku.
Specifikacije respiratora su je zanimale, kako prenosi isti medij, da bi “o materiji bolje upoznala premijera”.
Premijerova sekretarica, dakle, testira respiratore.
Žurnal dalje izvještava da se upravo iz njezinog svjedočenja doznalo da su postojala dva pisma namjere za nabavku aparata, čime priča ulazi u fazu delirija.
Prvo pismo uputio je Hodžić za nabavku 100 respiratora HC VE 003 2, dok je drugo ponuda za ACM 812 A, a poslao ju je tadašnji vanjski savjetnik premijera za odnose sa javnošću Zoran Blagojević.
Iako “Srebrna malina” nije bila registrirana za promet medicinskom opremom, imala je privilegiran položaj u odnosu na druge ponuđače, a dozvolu je dobila retroaktivno, kad je 80 kineskih ACM 812 A respiratora napokon stiglo na sarajevski aerodrom.
Nakon ovoga, u medijima su se sučeljavali stavovi stručnjaka o upotrebljivosti aparata, no za Tužiteljstvo je službeno svjedočio Leandro Pecchia, savjetnik ministarstva zdravstva Italije za procjenu medicinske tehnologije i kazao da je kupljena oprema, bez nekog preuveličavanja, smeće.
Nitko ne zna gdje je sve završila; siguran je samo KUCS, odakle je 17 anesteziologa 2021. godine anonimno poslalo poruku da se najteži COVID pacijenti liječe na neadekvatnoj opremi i da strahuju da je to uzrok visoke stope smrtnosti.
Sve da je i mišljenje Pecchie osporeno, teeneteovska kronologija ne može biti rječitija u tome da su Novalić&co na najprizemniji način koristili političku silu da bi profitirali na nečemu što čini razliku između života i smrti, pa nabavili nešto što u najboljoj varijanti ne čini nikakvu razliku, a u najgoroj ubija ljude.
Veliko je ovo što je ipak kažnjen, kažu - ponovimo - ovih dana u Sarajevu, pa makar i na četiri godine, makar nepravomoćno, makar on i dalje sjedio na čelu Vlade i donosio odluke o mirovinama dok sudac izriče zatvorsku kaznu.
Sve od rata, BIH je jadna, raskomadana, rastrgana između tri etničke skupine, dva entiteta, milijun kantona, nacionalizama, zakona i ministara po tužnoj glavi normalnog stanovnika te zemlje.
U zdravstvu im je dugo glavna SDA-ova Sebija Izetbegović, direktorica KUCS-a, kojoj je Senat Univerziteta u Sarajevu nedavno oduzeo nezakonito stečen magisterij i nastavlja kopati dalje, po ostalim akademskim fazama i zvanjima.
Izetbegović i dalje vodi Univerzitetski centar u glavnom gradu Federacije, iako se godinama zna da onkološki i drugi pacijenti često moraju sami nabavljati lijekove, a sigurno se znalo i za magisterij.
Bolnica nema novca za liječenje, ali ima kineske prenosive respiratore ACM 812 A iz malinarskog trgovačkog društva.
Trpeći sve to i mnogo više, malo oslijepiš za realnost, pa ti se učini divno to što je Novalić dobio četiri godine za 5,3 milijuna bačenih eura, a minus 400 za tko zna koliko ljudskih života i za to što je i dalje na čelu Vlade.
