Što vas je privuklo Političkoj akademiji SNV-a?
Smatram da je Akademija izuzetno pozitivna jer mladima omogućuje da unaprijede i obogate svoje znanje te im, što je još važnije, daje priliku da upoznaju mlađe aktiviste srpske zajednice iz drugih dijelova Hrvatske, kako bi mogli razmjenjivati iskustva, stavove i viđenja prošlosti, ali i budućnosti. Predavači su bili odlični, a sva predavanja afirmativna i poticajna za razmišljanje. Dakle, to je dobra praksa koju treba nastaviti i u Akademiju uključiti i mlade iz urbanih sredina, čime bi se utjecalo i na vidljiv proces njihove asimilacije. Iskustva s Akademije dobro će mi doći i u radu, s obzirom na to da sam bio član Predsjedništva VSNM-a Primorsko-goranske županije u prošlom sazivu, a sada sam se izborio za vijećnički mandat i u županijskom i u gradskom, vrbovskom ogranku tog manjinskog tijela. Osim toga, aktivan sam u udrugama mladih i SKD-u Prosvjeta, a inače sam profesor u jednoj riječkoj osnovnoj školi.
Kako komentirate nedavne manjinske izbore?
Uvijek sam težio afirmativnom pristupu svakom problemu: naši su ljudski potencijali takvi da nemamo luksuz da se na bilo koji način dijelimo, pa svi koji žele predstavljati srpsku zajednicu moraju pronaći zajednički jezik. Nemamo nikakvih šansi ako dopuštamo podjele, pa se nadam da ih u budućnosti uopće neće biti, nego da ćemo zajednički rješavati probleme naših sugrađana i sunarodnika.
Koliko vlasti Županije, Vrbovskog i Rijeke izlaze ususret primorsko-goranskoj srpskoj zajednici?
Kad govorimo o Županiji, Vrbovskom i Moravicama, čovjek ima osjećaj da u njima živi slobodno, za razliku od nekih drugih sredina. Nažalost, prava iz Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama često se ostavljaju postrance radi nekih drugih interesa. Moramo nastojati postići kvalitetu života u svojim sredinama, čuvati svoj identitet i kulturu te nastaviti raditi na egzistencijalnim pitanjima, poput zapošljavanja, turističkog razvoja, obnove željeznice, šuma i šumarstva, itd.
Kako bi se moglo povećati broj učenika koji nastavu srpskog jezika, pisma i kulture pohađaju po tzv. modelu C?
Tu mora doći do bolje suradnje između predstavnika zajednice i lokalne samouprave; primjerice, djeca u Vrbovskom pohađaju nastavni model C, pa i ona koja nisu srpske nacionalnosti uče ćirilicu. Pravoslavni sveštenik koji predaje vjeronauku i njegov katolički kolega organizuju zajedničke ekskurzije u manastire i samostane, a troškove tih izleta snose i biskupija i eparhija. To su pozitivni primjeri. U Rijeci pak ne postoji nastava po modelu C osim u jednoj školi. U onoj u kojoj radim sedmero učenika od njih 17 je srpske nacionalnosti, a nitko ne pohađa ni vjeronauk ni nastavu srpskog po modelu C. Ljude moramo više ohrabrivati na to, jer su u gradu podložniji asimilaciji zahvaljujući i svom konformizmu i potrebi za preživljavanjem: bilo kakvo isticanje svoje nacionalnosti za njih predstavlja izlazak iz zone komfora. Moramo ih podržati u činjenici da time što će se izjasniti kao Srbi neće biti zakinuti u pravima u kojima uživaju kao svi slobodni građani.
Predsjednik ste mjesnog odbora Moravica: kakvi problemi muče to mjesto?
To su ponajprije problemi zajednički za sve koji ondje žive, koje ne možemo dijeliti po nacionalnostima. Neke od njih dijelimo sa svim stanovnicima Gorskog kotara, kraja nerazvijenog posebno uslijed depopulacije i odlaska mladih radi manjka radnih mjesta, što je ovdje najveći problem. Ponešto ide nabolje, ali i dalje treba poticati ljude da se bave poduzetništvom i što bolje koriste ovdašnje potencijale. Time bi se goranskoj srpskoj zajednici pomoglo da zadrži svoju kulturu i identitet. No svi moramo biti aktivni da bismo imali kvalitetan život. Mladi bi trebali shvatiti da svojim znanjima i vještinama mogu formirati svijet kakav žele. I sam sam znao razmišljati o odlasku, ali sam se, bar zasad, odlučio aktivirati na afirmiranju pozitivnih vrijednosti ovdje te u radu s mladima, počevši od mjesne zajednice. Samo tako ćemo nabolje promijeniti svoju okolinu i vratiti dug društvu u kojem živimo.
