U okviru projekta ‘Umjetnost djeluje! Kultura otpora i oslobođenja u Europi’ obilježen je Dan pobjede i oslobođenja Europe od fašizma. U sklopu tog projekta napravili ste instalaciju ‘Žene u partizanima i otporu danas’. U radu kažete da borba žena nije gotova?
Projekt je realizirao Klub mladih Muzeja suvremene umjetnosti, a ja sam bila mentorica. Razmišljali smo o tome koje teme su nam značajne danas i odlučili smo se posvetiti borbi za prava žena te prosvjedima koji se unazad nekoliko godina dešavaju i kod nas - od prava na pobačaj, borbe za reproduktivna prava, prava za istospolne brakove i prava na slobodu izbora svakog čovjeka. Naš rad zapravo je sačinjen od parola ispisanih na transparentima koje su ljudi nosili na prosvjedima.
U istom radu ističete i da smrdi na fašizam. Na što konkretno mislite?
Odlučili smo doslovno prepisati parole s transparenata, pa su zato i direktne. Mislim da općenito ograničavanje slobode pojedinca te donošenje odluka u ime nekog drugog, pogotovo kada se to tiče osobnog života ili izbora, nije opravdano.
Za vrijeme nedavnog zagrebačkog potresa u potpunosti su vam uništeni dom i atelje. Prijatelji su za vas pokrenuli crowdfunding kampanju koja, čini se, dosta dobro napreduje. Mislite li da takve ekstremne situacije utječu na porast solidarnosti?
Situacija je bila dosta traumatična i definitivno će trebati vremena da se svi skupa oporavimo, dok ja osobno malo po malo pokušavam pobijediti strah od odlaska u centar i kretanja po gradu u kojem sam rođena. Prijatelji su uvijek tu kad ih trebaš i ponekad te i sama njihova namjera vrati u život. Gomila ljudi koje osobno niti ne poznajem odazvala se na inicijativu za prikupljanje pomoći, a mnogi od njih su me i osobno kontaktirali. Lijepo je osjećati takvo zajedništvo i znati da te je potpuni neznanac spreman zaštiti od nedaće. Koliko god ovakve situacije bile teške, one nekako iz ljudi uvijek izvuku ili najgore ili najbolje. Sretna sam da sam okružena najboljima, odnosno pozitivnim duhom, pa sam spremna ići dalje.
