U Galeriji Nova ovaj tjedan otvarate izložbu ‘Borbe s papirom’ o povijesti piratstva. Na koji način su papir, ali i piratstvo povezano s njim i danas aktualni?
Proteklih petnaestak godina sa Science Hubom i drugim ‘knjižnicama iz sjene’ piratstvo je postalo prešućenom infrastrukturom znanosti i obrazovanja na globalnim ekonomskim (polu)periferijama poput Hrvatske. Samoorganizirano dijeljenje je izmaklo tlo pod nogama globalnom oligopolu znanstvenih izdavača koji izvlače ogroman profit iz besplatnog rada znanstvenika. Zbog ovakvih transformativnih učinaka piratstvo uzimamo kao fenomen digitalne kulture. Ipak, oni malo stariji sjetit će se u kojoj mjeri im je fotokopiranje teško dostupnih knjiga i članaka omogućilo da završe studije, djeluju kao znanstvenici i prenose znanje. Papir je, međutim, još uvijek aktualan. Na izložbi imamo primjer fotokopiraonice Rameshwari pri Delhi School of Economics koju su izdavači poput Cambridgea i Oxforda tužili za piratstvo. No indijski sud je presudio u korist fotokopiraonice jer je javno dobro da znanje bude dostupno siromašnom indijskom studentu. To je izuzetak u globalnoj regulaciji intelektualnog vlasništva. Stoga je u prelazu sa šapirografije, fotokopiranja i ilegalnih reprinta na digitalno dijeljenje, papir dobar lakmus promjene koja u globalnom ‘društvu znanja’ nije moguća bez ilegalnog dijeljenja znanja.
U međuvremenu ste u riječkom Exportdrvu otvorili izložbu ‘Piratska skrb: učiti iz neposluha’ koja propituje krizu skrbi, što vidimo na primjeru kriminalizacije solidarnosti prema izbjeglicama. Što učimo iz neposluha?
Briga, njega i pomoć koje nam pružaju prijatelji, obitelj i institucije omogućuju nam da individualno i kolektivno opstajemo. Politike štednje, konzervativne socijalne politike i kriminalizacija migracija uskraćuju tu vitalnu podršku mnogima. Prakse piratske skrbi spremne su je pružiti usprkos zabranama. Solidarnost inicijativa koje migrantima pokušavaju pomoći da prežive primjeri su neposluha protiv politike granica EU-a i prakse nasilnog vraćanja kakvu revno sprovodi Hrvatska. S ‘Piratskom skrbi’ uočili smo barem dvije pozicije praksi neposluha: one koje su se nesretnim spletom okolnosti našle na vjetrometini regulacija kojima društvo samo sebe ukida, pa će se tako liječnik koji liječi ili kapetanica koja baca pojas za spašavanje naći u situaciji u kojoj sami gube slobodu jer u društvu rade ono što se od društva očekuje. S druge strane, ista ta kriza skrbi pruža priliku da neposluh iz solidarnosti osvoji mjesto koje priječi da kapital slobodno cirkulira, a to je onda gotovo jedina pozicija, za nas koji nismo u moći, iz koje je moguće politički djelovati.
Na koji način piratski pokret danas odolijeva izazovima društva za koje je individualizam vrhunska vrijednost?
Individualizam, slično kao i mnoge druge vrijednosti, sistem pretvara u marketinšku podvalu ne bi li metrika, privatizacija i komodifikacija odradile posao sravnjenja svakoga tko stvara na kompetitivnog poduzetnika koji prodaje svoj proizvod. Metrika komercijalnog interneta žudi za osvajanjem što većeg udjela u oskudnom vremenu moguće pažnje koju je moguće skupiti od radoznalih očiju surfera. Sad već dobro znamo da ta tržišna niša funkcionira kao i pop-kultura i show business – to je kockarnica u kojoj, ako već nemaš vlasnički udio, želiš biti jedan od malobrojnih pobjednika koji uzima sve. Piratski pokret u takvoj kockarnici s vremena na vrijeme obraduje raju na jednorukim džekovima akcijom ‘A sad svaka ruka dobiva!’. U slučaju akademske produkcije znanja društvo jako gubi pretvaranjem znanstvenika u male poduzetnike koji se prodaju metrici mrežne ekonomije. Neefikasnost takvog sistema strši kao strašilo u doba pandemije. Srećom, Alexandra Elbakyan i njezin Science Hub u takvom sjebanom svijetu još uvijek drže bradu iznad vode.
