U Hrvatskoj žive pripadnici 22 nacionalne manjine, a njih 19 provodi programe kulturne autonomije u oblasti izdavaštva koje sufinancira Savjet za nacionalne manjine. Riječ je o heterogenoj izdavačkoj sceni, no zajednička im je potreba da informiraju svoje zajednice o aktualnostima i aktivnostima te stvore pretpostavke za njihovu daljnju integraciju u društvo. O položaju medija nacionalnih manjina razgovarali smo s njihovim novinarkama i urednicama.

- Romi imaju časopis Phralipen koji izlazi kvartalno, istoimeni portal i svoj radio. Kako časopis nije mogao primiti sve sadržaje, morali smo pokrenuti portal, a imamo i radio koji mjesečno proizvodi četiri tematske emisije s područja kulture, obrazovanja i informativnog programa. Naše teme nisu samo romske. Manjinske teme su puno šire i tiču se ljudskih prava i rodne ravnopravnosti, dječjih prava i slično - rekla nam je urednica Maja Grubišić.

- Ljudi jako slabo poznaju Rome, između ostalog i zbog zatvorenosti njihovih naselja, zato i ne znaju o impresivnoj listi romskih znanstvenika, sportaša, kulturnjaka. Naš časopis izlazi na četiri jezika – hrvatskom, romskom, bajaškom i engleskom, po čemu smo jedinstveni u Evropi. Romska zajednica ima svoj stav o svemu što se događa - dodaje Grubišić.

Urednica Phralipena smatra i da je pogrešan koncept HRT-ovog multinacionalnog magazina Prizma jer se njime poručuje da je riječ o programu namijenjenom samo manjinama.

- Emisije trebaju biti namijenjene svim građanima baš zbog suživota i kulturne raznolikosti, a mediji, i elektronički i tiskani, prilika su da manjine pokažu pozitivne priče i dobre prakse. Ljudi to žele čitati, a ako se piše o nekoj zajednici, bitno je da se tu pitaju i ljudi iz nje - govori Grubišić.

- Makedonski glas jedini je makedonski časopis u Hrvatskoj. Izlazi šest puta godišnje u 800 primjeraka na 40 stranica u boji, a može se prelistati i na internetskoj stranici. List dostavljamo svim institucijama u Hrvatskoj u kojima ima interesa, od državnih ustanova do manjinskih vijeća, udruga i crkava, a mogu ga čitati svi - kaže Elizabeta Petrovska, zamjenica glavne urednice, koja je dodala da list naredne godine slavi 30 godina izlaženja.

- Sadržaj je na ćirilici i na makedonskom jer su nam bitni promocija jezika i očuvanje tradicije, a njegova funkcija je da zabilježi sve u vezi s Makedoncima u Hrvatskoj. Savjet za nacionalne manjine nas jako podržava, a donacije daju i pojedinci i firme, no od matične države na natječajima nikada nismo dobili pare uz objašnjenje da imaju druge prioritete. Ranije smo na lokalnim radio stanicama u Splitu i Zadru imali emisije, ali to je s vremenom zamrlo, iako nam je nužno. Asimilacija je velika, a naše udruge su sve starije, fale nam mladi koje ne zanima nostalgija. Svi traže pare, a kod nas su honorari jako mali. Urednica Milena Georgievska jedina je profesionalna novinarka, svi ostali smo amateri. No po nečemu smo posebni: ovo je čisto ženska redakcija i sve dopisnice su žene - zaključuje Petrovska.

I mađarska zajednica je specifična kada je riječ o medijima.

- Svi mediji imaju sjedište u medijskom centru u Bilju. Svi novinari moraju biti takoreći svestrani i sve znati jer ekipa od desetak ljudi uređuje tjednik Új magyar képes újság koji izlazi u 1.200 primjeraka, polusatnu TV emisiju Drávatáj koja se prikazuje jednom tjedno, dječji list Barkóca (Cicamaca) koji izlazi u 800 primjeraka šest puta godišnje, naučni časopis Rovátkák (Crtice) koji izlazi četiri puta godišnje, radio emisije na Radio Baranji, a godišnje izdajemo i više knjiga. Iako nam je sjedište u Bilju, rijetko smo tamo jer radimo po cijeloj Hrvatskoj, a prije nekoliko dana bili smo u Dubrovniku i tamo tražili mađarske relikvije - rekla nam je Mónika Molnár, jedna od autorica tjednika Új magyar képes újság i dodala da pripada ekipi svojevrsnih medijskih nindži jer imaju i prate društvene mreže.

- Većina nas vijesti i događaje prati na društvenim mrežama i to svim. Želimo biti u toku i privući pažnju mladih. Zato i radimo aktualne i zanimljive teme. A mladih ima jer nastavu mađarskog po modelu C uči preko 1.000 učenika, dok se nastava po modelu A održava u četiri osnovne i jednoj srednjoj školi. Imamo i vrtiće i Odsjek za mađarski jezik. U tome nam pomažu i dobri odnosi s Mađarskom, koja nam kao zajednici daje veliku podršku, kao i Hrvatska - zaključuje ona.

Shenida Bilalli glavna je urednica časopisa albanske manjine Iliria, koji na albanskom i hrvatskom izlazi četiri puta godišnje. Ranije je izlazio u 1.000, a sada u 500 primjeraka jer, kako kaže, nema sredstava.

- Iliria se distribuira u Hrvatskoj, Albaniji, Makedoniji i Kosovu, ali i svugdje gdje je albanska dijaspora. Manjinskim vijećima i udrugama šaljemo od 2-3 do 10 primjeraka, što im puno znači. Kako časopis rijetko izlazi, postoji portal koji prati aktualne događaje i odnose spomenute četiri zemlje i EU-a. Tu pomažemo i našim sunarodnjacima jer se politička atmosfera odražava na obične ljude koji imaju problema s vizama - govori Bilalli.

Pitali smo je kako se financiraju.

- Sudjelovali smo na natječajima Uprave za dijasporu, a iz Ministarstva kulture ponudili su pomoć. Kako se na Kosovu često mijenjaju ministri, sve ostaje na obećanjima. Jedina sredstva dobivamo od Savjeta za nacionalne manjine pa moram pohvaliti osmeročlanu ekipu, lektora i mlade novinare koji su ostali vjerni časopisu jer ne žele da se ugasi. Svi mi dobivamo honorare, ali imamo volju i da stvaramo autorske tekstove - objašnjava Bilalli.

Iako je ruska zajednica u Hrvatskoj malobrojna, izdaje više časopisa. Jedan od njih je dječji časopis Kolobok, nazvan po personificiranom kruhu iz jedne ruske bajke. On izlazi dva puta godišnje u 300 primjeraka i dijeli se u cijeloj Hrvatskoj, rekla nam urednica Tatjana Mikolaj, koja vodi i udrugu ruskog govornog područja Kalinka u Međimurju.

- Djeca generacijama uče ruski. Nastava se izvodi po modelu C u Splitu, Rijeci i Zagrebu. Na časovima je uvijek veselo, djeca vole učiti o ruskom jeziku i kulturi uz igru i bez stresa, a uz Ruse, ruski uče i Hrvati, Ukrajinci i Romi. Mislim da to neće omesti ni aktualna ratna situacija - smatra Mikolaj i dodaje da ruska zajednica izdaje i časopis Ruska riječ, koji se ranije zvao Ljetopis, a također ga financira Savjet.

Više časopisa izdaju i Slovenci i to zahvaljujući svojim kulturno-prosvjetnim društvima koje uz Savjet financira i Ured Vlade Republike Slovenije za Slovence u inozemstvu i svijetu. Časopisi izlaze kvartalno – Sopotja iz Rijeke ima nakladu od 1.500 primjeraka, Planika iz Splita 380 primjeraka, Novi odmev iz Zagreba 800, a Mavrica iz Pule 300. Uz njih izlaze i časopis Liburnijska priloga iz Lovrana s nakladom od 250 primjeraka i godišnji bilten Ajdov cvet iz Umaga. Svi oni prate rad slovenske zajednice u svojim sredinama, kulturno stvaralaštvo i vijesti iz Slovenije, uz aktualne komentare i rubrike stručne pomoći, kazala nam je urednica Novog odmeva Agata Klinar Medaković.

Mogli bismo ovdje ispričati još medijskih priča s obzirom na to da se na nedavno održanom okruglom stolu u Novinarskom domu u Zagrebu, u organizaciji Udruge SARUS i Zbora novinara medija nacionalnih manjina, okupio niz predstavnika manjinskih izdanja, uz zaključak da bi takvi skupovi trebali postati češći, a suradnja jača. Ili kako je rekla Katarina Todorcev Hlača, predsjednica SARUS-a i urednica Ruske riječi, svi rade novinarski posao s istim ciljem, dijele slične probleme i izazove, ali se većina dosad nije bolje upoznala.

- Želja nam je da razmotrimo različite mogućnosti suradnje i ojačamo rad Zbora koji djeluje pri HND-u, pa je događaj organiziran i povodom 20. obljetnice osnivanja Savjeta - rekla je Todorcev Hlača.

A rad nacionalnih manjina prati i portal www.nacionalnemanjine.hr čija urednica Slavica Šarović kaže da on širi prostor za vijesti o manjinama i njihovim istaknutim pojedincima.

- Vijesti o manjinama nastojimo skupiti na jedno mjesto i trenutno smo najjači "manjinski" portal, ali i serviseri drugih medija. Najveći broj vijesti odnosi se na Zagreb; željela sam oformiti četiri dopisništva, ali nemamo potporu. Registrirani smo kao udruga i portal je naš program. Kako nismo manjinski medij, ne možemo aplicirati za sredstva Savjeta. Doduše, jedne smo godine imali podršku od 3.000 kuna jer smo pratili najznačajnije događaje u Hrvatskoj koje financira Savjet - ističe Šarović.