Kuća ljudskih prava Zagreb objavila je izvještaj Ljudska prava u Hrvatskoj: pregled stanja za 2018. godinu koji je nastao na temelju cjelogodišnjeg praćenja i provedenih intervjua s više od 50 organizacija civilnog društva i članova akademske zajednice.
Izvještaj pokazuje da je trend snažne društvene polarizacije na konzervativne i liberalne vrijednosti nastavljen i u 2018. Na društvenu polarizaciju dodatno su utjecale dvije narodne referendumske inicijative, stanje u medijima i pritisci kojima su novinari izloženi zbog sudskih postupaka te dodatno urušavanje javne funkcije HRT-a. Na udaru negativnih društvenih tendencija u 2018. godini su se našli prava na reproduktivno i seksualno zdravlje žena, prava LGBTIQ+ osoba i prava nacionalnih manjina.
‘Usprkos donošenju Zakona o zaštiti zviždača, ni u 2018. godini ljudska prava nisu bila visoko na listi prioriteta Vlade i Hrvatskog sabora. Nakon višegodišnjih kašnjenja, Hrvatska je i dalje bez temeljnih javnih politika zaštite i promocije ljudskih prava, poput Nacionalnog plana zaštite i promocije ljudskih prava, Nacionalne politike ravnopravnosti spolova. Hrvatska je propustila ratificirati važne međunarodne konvencije poput Europske socijalne povelje i UN-ove Konvencije o sprječavanju prisilnih nestanaka’, navodi se u izvještaju.
Iako je u 2018. godini usvojeno niz mjera koje imaju za cilj unaprijediti ekonomsku situaciju građana i zemlje, velike nejednakosti postoje između urbanih i ruralnih područja u kojima se bilježe veće stope nezaposlenosti i siromaštva. Oko 20 posto građana živi u riziku od siromaštva. Nejednakosti između urbanih i ruralnih područja najviše pogađaju ugrožene i marginalizirane društvene skupine. Pristup socijalnim uslugama, tržištu rada, zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju otežan je osobama s invaliditetom, ženama, djeci i mladima.
U dijelu koji se tiče prava nacionalnih manjina ističe se kako lani nije zabilježen značajan napredak u provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, posebno u dijelu prava na prednost u zapošljavanju pod jednakim uvjetima i uporabu jezika i pisma.
‘Također nije bilo značajnog napretka u ostvarivanju prava pripadnika nacionalnih manjina na prednost pri zapošljavanju u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima i upravnim tijelima jedinica samouprave te ne postoji adekvatan mehanizam praćenja ostvarivanja ovog prava’, navodi se u izvještaju, koji se zatim osvrće na građansku inicijativu Narod odlučuje koja je referendumom tražila smanjivanje broja saborskih zastupnika nacionalnih manjina i njihovo izuzimanje od glasovanja o povjerenju Vladi i državnom proračunu.
‘Unatoč neuspjehu inicijative, zabrinjava činjenica da bi se oduzimanjem prava odlučivanja zastupnicima nacionalnih manjina o nekim od pitanja iz nadležnosti Hrvatskog sabora oduzelo i pravo jednoj skupini građana Hrvatske na ravnopravnu participaciju u predstavničkom i zakonodavnom tijelu. Time bi se derogirala stečena prava predstavnika nacionalnih manjina te bi ih se odvojilo u zasebnu skupinu u različitoj i nepovoljnoj poziciji u odnosu na preostale parlamentarne zastupnike’, poručuju iz Kuće ljudskih prava.
U dijelu izvještaja koji se odnosi na srpsku manjinu ističe se da lani ‘nije riješeno ni jedno od manjinskih pitanja koje se odnosi na srpsku nacionalnu manjinu, uključujući registraciju manjinskih škola, olakšanje povratka izbjeglica, povratak imovine, procesuiranje ratnih zločina nad srpskim civilima i dr’.
Kao jedan od većih problema ističe se govor mržnje, odnosno diskriminatorni govor i historijski revizionizam koji su prisutni u medijima, na društvenim mrežama te u javnom prostoru i javnim nastupima. ‘Zabilježen je napad na saborske zastupnike srpske nacionalne manjine, Milorada Pupovca i Borisa Miloševića u centru Zagreba. Također, osobito zabrinjavaju izjave i postupci koji imaju obilježja etničke netrpeljivost od strane javnih osoba te izostanak javne osude i sankcija takvog postupanja’, zaključuje se u izvještaju Kuće ljudskih prava.
