Za razliku od pretprošle godine, Sabor je prihvatio vaš izvještaj za 2017. Kako to komentirate s obzirom na to da su se građani nastavili suočavati s gotovo istim problemima kao i ranijih godina, odnosno gotovo se ništa nije promijenilo usprkos vašim preporukama?
Ima promjena koje pozdravljamo, ali one su segmentirane, pa uistinu nisu uklonile sustavne probleme. Recimo, zabranjeno je sklapanje ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju pružateljima socijalnih usluga, što je iznimno važan način zaštite od zlouporaba ovih ugovora na štetu starih osoba, ali još uvijek nije dovoljan. Najavljeno je uvođenje socijalne mirovine, a napokon je usvojen i Nacionalni plan za suzbijanje diskriminacije. Nije realno u razmaku od godinu-dvije očekivati drastične preokrete u sustavnim problemima na koje upozoravamo, jer naš su cilj društvene promjene za koje ipak treba više vremena.
U izvještaju je poseban fokus stavljen na činjenicu da čak petina građana živi u riziku od siromaštva. Koji su ostali problemi s kojima se suočavaju građani?
Siromaštvo je iznimno velik problem, jer je ono često i uzrok i/ili posljedica kršenja prava i diskriminacije. Osim toga, građanima nedostaje informacija o njihovim pravima, a nemaju im ni jednak pristup, bilo da se radi o zdravstvu, primjerice zbog dugih lista čekanja, ili otežanom pristupu pravosuđu, zbog gotovo urušenog sustava besplatne pravne pomoći. Godinama je izrazito prisutno i nepovjerenje prema institucijama, na svim razinama. Vidljiva je i netolerancija prema ‘različitima’, bilo da je riječ o npr. nacionalnoj pripadnosti ili drugačijim mišljenjima, zbog čega u javnoj sferi, a posebno na društvenim mrežama, nedostaje dijaloga. A bez dijaloga nema ni napretka.
S diskriminacijom se i dalje susreću pripadnici nacionalnih manjina. U kojim se to područjima najviše odražava?
Upozorili smo na, primjerice, zahtjeve za ograničavanjem njihovih prava, nedovoljnu zastupljenost u državnoj upravi i pravosuđu, potrebu unaprjeđenja obrazovanja na manjinskom jeziku i pismu, izraze netolerancije i mržnje. Kad govorimo o zločinu iz mržnje, kaznenom djelu motiviranom nacionalnim podrijetlom, spolnim opredjeljenjem i slično, Ministarstvo unutarnjih poslova ih je u 2017. godini evidentiralo 25, najčešće zbog nacionalne netrpeljivosti. No motiv mržnje se još uvijek dovoljno ne prepoznaje, pa procesuiranje često nije adekvatno ili čak izostaje, na što je ukazao i Europski sud za ljudska prava. Zato je iznimno važno raditi na edukaciji policije, državnog odvjetništva i sudaca o međunarodnim i europskim standardima povezanih sa zločinima iz mržnje.
