Pomno planiran SNV-ov projekt "Od vrata do vrata" već se mjesec dana provodi na Baniji, u Lici i Dalmaciji. Jednostavan naziv, lišen metaforičnosti i simbolike, upućuje o čemu je riječ: terenski suradnici krovne organizacije srpske zajednice prevoze bez ikakve naknade vremešne povratnike mahom slabijega socijalnog statusa do najbliže gradske sredine. A kad ondje obave ono što su trebali – posjet liječniku ili banci, kupnju u dućanu ili ljekarni - vraćaju ih onamo odakle su krenuli, odnosno njihovim uglavnom udaljenim kućama i domovima.

Za prijevoz korisnika projekta na području Gline zadužena je Ljuba Vrga, agilna SNV-ovka koju mnogi od njih već vrlo dobro poznaju i kojoj ne treba nikakva navigacija da zabačenim i loše održavanim putovima stigne do bilo kojeg banijskog sela i zaselka. S njom smo proveli jedan radni dan na terenu, taj put u Banskom Drenovcu, seocetu koje rijetko bilježe i najpreciznije zemljopisne karte. Zaustavljamo se pred vratima 74-godišnje Ane i 77-godišnjeg Milana Livuna, koji su još u nevjerici da ih je njihov besplatni 'taksi' čekao na dogovorenom mjestu sve dok u Glini nisu obavili ono što su naumili. Nisu nam stoga krili svoje zadovoljstvo.

Ovdje je taksi-usluga skupa i slabo dostupna, a seljani koji imaju auto rijetko u Glinu odlaze ujutro. Sada se sve promijenilo, jer nam naša Ljuba Vrga već u zoru trubi pred vratima, kaže Ana Livun

- Ovo je jedna sasvim drugačija priča: podigla sam potrebne lijekove, obišla dućane, kupila namirnice i druge potrepštine, pa platila sve režije, a sve u istom navratu! Čovjek se na dobro odmah privikne, zaboravi učas sve one dane kada radi besparice ili iz drugih razloga nije mogao do grada. Ovdje je taksi-usluga skupa i slabo dostupna, a oni seljani koji imaju auto rijetko u Glinu odlaze ujutro, idu tek kad namire stoku i obave ostale radove na imanju. Tada meni već bude kasno da obavim što moram, jer se banke i druge ustanove već zatvaraju, a i doktorima smjena istječe. Sada se sve promijenilo, jer nam naša Ljuba već u zoru trubi pred vratima – kaže nam Ana.

Bračni par Livun ima tri kćeri: Ružu koja živi u Smederevu, Dragu u Italiji i Radu iz okolice Novog Sada. Njih dvoje samuju još od povratka na Baniju prije dvadeset godina. Oluja ih je od zavičaja bila otpuhala sve do smederevskoga kraja, u kojem su od nadničarenja preživljavali pune četiri godine. Ana se još i nećkala oko povratka, no Milan je bio odlučan u namjeri da se vrate, pa je supruzi jednog dana rekao da što prije spakira svoje stvari.

- Nikako nisam mogao ostati ondje, iako je zemlja dobra, a i ljudi nisu loši. No nema meni do moje Banije, morao sam natrag u ova brda i šumetine. Ovo je moja država, u njoj su pokopani moj čukunđed Petar, prađed Stevan, đed Petar, otac Stojan, a i mene će ovdje zakopati. Nitko od njih, kao ni ja prije te nesretne Oluje, nije uopće bio u Srbiji, pa kako da onda ja tamo kosti ostavljam? Prije rata sam pune 22 godine radio u petrinjskom Slavijatransu, no po povratku su mi priznali samo 15 godina, a ukrali su mi i one tri ratne godine, ni sam ne znam zašto – prepričava nam Milan Livun ukratko putanju svog života.

Udaljavamo se od Banskog Drenovca tek kilometar-dva, do zaselka zvanog Davorije u kojem žive 82-godišnja Evica i njezin, četiri godine stariji suprug Branko Štula; Ljuba Vrga uzet će od njih podatke potrebne da ih se uključi u program "Od vrata do vrata". Čuvši o čemu je riječ, nisu krili svoje zadovoljstvo.

Branko i Evica Štula

- Ne mogu vjerovati da postoji rješenje problema koji nas muči desetljećima, svaki put kad moramo do grada. Taksi do Gline i natrag je skup, oko 120 kuna, pa rijetko i teško uspijevamo obaviti kupnju, otići do liječnika, apoteke i banke. Hvala Bogu da smo sada i to dočekali – kaže nam Evica.

Branko je u sisačkoj Željezari radio punih 35 godina i kroz to bi vrijeme u cik zore tri kilometra pješačio do vlaka koji bi ga dovozio do Capraga, a potom još koji kilometar na noge, do tvornice; po mraku bi odlazio na posao i po mraku se vraćao, a za svu tu muku sada, u poznoj dobi, prima mršavih 2.500 kuna mirovine.

- Zdravlje mi više nije najbolje, supruga već hoda na štakama, pa me ovo što čujem, da ćemo se besplatno voziti doktoru i po lijekove, stvarno raduje! Molim vas stoga da preko novina zahvalite svima koji su sudjelovali u organizaciji i realizaciji ove nama toliko važne ideje, koja će usrećiti puno Banijaca – izražava Štula svoje zadovoljstvo i zahvalnost.

Prema riječima Ljube Vrge, projekt koji se u glinskom kraju provodi već mjesec dana u potpunosti je zaživio: do sada se više od 40 stanovnika zabačenih banijskih sela i zaselaka prevezlo besplatno do doktora, dućana, apoteke, banke i svih drugih odredišta koja omogućuju kakvu-takvu kvalitetu života.

Glas o toj mogućnosti brzo se pronio Banijom: parafraziramo li čuvenog astronauta Neila Armstronga, projekt "Od vrata do vrata" mali je korak za čovječanstvo, ali velik za sve one vremešne povratnike u zabačenim selima koji od mršavih prihoda teško uspijevaju izdvojiti više od stotinu kuna za svaki prijevoz do doktora, dućana ili banke u najbližem gradskom središtu.

Po svemu sudeći, vrijedna inicijativa SNV-a pun je pogodak - dotakla je običnog čovjeka, danas vremešnog i osiromašenog a nekad davno zadovoljnog i zaposlenog građanina ove zemlje, čiji birokratsko-administrativni aparat teško bilježi i primjećuje stvarne životne probleme ljudi, unatoč svim svojim brojnim i tehnološki naprednim "gedžetima".