Kako napreduje SNV-ov projekt "Od vrata do vrata"?
Projekt čiji je cilj pomoći ljudima kojima je nedostupan javni ili taksi-prijevoz do Gline ili Siska provodi se od 1. oktobra 2020. i za sada nema bitnijih promjena: u njega je uključeno osamdesetak korisnika starijih od 65 godina koje od ponedjeljka do petka prevozim od kuće do jednog od spomenutih središta. Dakle, svakoga radnog dana obavim između četiri i šest vožnji iz sela glinskoga kraja do grada te nazad, a neka su od Gline ili Siska udaljena i po tridesetak kilometara. Ljudi u ta središta odlaze uglavnom liječniku ili u nabavku, ali je najviše vožnji ipak vezano uz posjet glinskom Uredu za obnovu, to im je još najvažnije.
Svaki korisnik ima pravo na dvije-tri besplatne vožnje mjesečno, no izlazim ususret ako je nužna još koja, a tako obično biva kad je riječ o obnovi i svoj 'papirologiji' vezanoj uz nju. Svi moji korisnici su mahom korektni i fer po pitanju termina polaska i odlaska, a ako se slučajno dogodi da do dogovorenog povratka nisu uspjeli obaviti što su planirali, nije mi problem sačekati ih. Isto tako, i ja se njima javim ako mi između vožnji iskrsne nešto nepredviđeno, pa me pričekaju u kafiću ili na drugom zgodnom mjestu. Projekt nije ograničen trajanjem - u početku je bio financiran kroz EU-fondove, a od lani to u potpunosti čini SNV – pa vjerujem da će još dugo biti od pomoći ljudima iz glinske okolice ili drugih sredina u kojima se provodi.
Jesu li ljetošnje oluje i poplave utjecale na stanje prometnica kojima prevozite korisnike?
Neke dionice tih putova su u iznimno lošem stanju i teško prohodne i bez vremenskih utjecaja i prirodnih katastrofa, primjerice ona do Banskog Drenovca u kojem posjećujem jednog djeda i baku; štoviše, sami su u nekoliko navrata molili lokalno komunalno poduzeće da se popravi cesta i pokosi vegetacija koja je čini skroz nepreglednom, no u toj su se službi oglušili na te njihove opravdane zahtjeve. Jasno je da se po takvom neodržavanom brdovitom putu teško kreće i ljeti, pa kako onda ne bi po snijegu i teškoj bljuzgi, kad su ljudi posve odsječeni od civilizacije.
Budući da ste često na terenu, možete li nam iz takvog svog iskustva reći kako napreduje obnova po selima oko Gline?
Nisam pretjerano upućena u obnovu, ali slušam što o njoj govore ljudi koje prevozim: neki su podnijeli zahtjev za obnovu pa čekaju rješenje, a neki su se odlučili za samoobnovu nakon koje će im se refundirati sredstva uložena u materijal i radove. No takvih je zapravo malo, jer uglavnom nemaju dovoljno novca i prihoda da se uopće upuste u obnovu.
Provodi li SNV na glinskom području još kakve akcije?
Drugih projekata trenutačno nema, no zato su humanitarne akcije pod pokroviteljstvom SNV-a česte; nažalost, ne raspolažemo s puno novca, pa je takva pomoć uglavnom ograničena na one kojima je nužno potrebna. Što je još tužnije, takvih je prilično mnogo.
Nedavno vam je srpska zajednica iz mađarskog Pečuha već po drugi put dostavila pomoć prikupljenu u toj susjednoj zemlji: koliko vam znači ta suradnja?
Ljudima puno znače takve donacije, kao i pritom ostvarena komunikacija te prijateljska atmosfera koju njegujemo s najmanje par razgovora mjesečno. Aktualnom se donacijom sada u najvećoj mjeri pomoglo jednom ovdašnjem čovjeku koji je morao opremiti netom obnovljenu kuću. Zahvaljujući našim 'Mađarima', dobio je krevet, tepih, posteljinu i posuđe. Premda su sve stvari rabljene a ne nove, njemu stvarno puno znače. Osim toga, lani su djeca iz Dvora u pratnji dožupanice Mirjane Oluić posjetila ovu srpsku zajednicu, ali ovoga ljeta to zbog đačkih raspusta i drugih izvanškolskih obaveza nismo uspjeli ponoviti. Budući da je poziv naših prijatelja i domaćina i dalje otvoren, vjerujemo da ćemo dogodine s mališanima ponovno u Mađarsku.
