LAJKANJE; ponešto recentniji pojam, u našem slučaju vezan uz razdoblje kasne tranzicije, to jest epohu koja je neizostavno obilježena društvenom, ekonomskom, političkom i kulturalnom važnošću novih medija – odnosno internetsko-digitalnih platformi u vidu društvenih mreža i s njima povezanog korporativnog, biznis svijeta današnjice – kao i s relativno novim oblicima kreiranja i reprodukcije subjektiviteta, primjerice u vidu tzv. selfija.
Lajkanje i lajkove nije lako prevesti na hrvatski jezik. Eventualno nezgrapno deskriptivno prevođenje – na primjer sintagma ‘iskaz ili gesta sviđanja’ – oduzelo bi lajkovima i praksi lajkanja svu onu teško izrecivu, ali sveprisutnu, ideološku dimenziju moći koju ovakve imenice i glagoli konstantno predmnijevaju našoj aktualnoj zbilji, a koja jezično-terminološki počiva na intenzivnoj cirkulaciji i upotrebi tuđica engleskog porijekla u javnom i medijskom diskursu te je nerazdvojivo povezana s tipom globalne kulturalne i gospodarske hegemonije 21. stoljeća.
Lajkanjem nečijih statusa, profila, fotografija i videosnimaka na internetu, mi zapravo kreditiramo važnost, simbolički status i prepoznatljivost onih koji se nalaze iza takvih uradaka. Lajkanje i količina prikupljenih lajkova do te su mjere penetrirali u sfere oblikovanja naših socijalnih svjetova da danas predstavljaju iznimno važan mehanizam prilikom rangiranja nečije društvene važnosti, relevantnosti, ali i poslovnih prilika. Lajkanje i lajkovi simboliziraju i produciraju nove forme predstava o individualnosti i identitetu u suvremenom kapitalističkom svijetu, umreženom pojedincu koji vjeruje u svoju posebnost, originalnost i unikatnost te potvrdu o tome neprestano traži od drugih.
Važno je ne zapasti tek u identitetsko-osobnu, propsihološku perspektivu percepcije i analize ovog fenomena te uključiti i ekonomsko-političku stranu priče o lajkovima. Na principima ‘lajk klika’ danas počivaju cijele digitalno-novomedijske ekonomije i moderne kapitalističke industrije, u novim okolnostima perpetuiraju se stari procesi radne eksploatacije i klasnih izrabljivanja globalnih razmjera. Pritom konkretno mislimo na stotine tisuća svojevrsnih virtualnih sweat shopova organiziranih na modelima ‘polja lajkova’ i pokrenutih poslovnim mešetarenjima zapadnih megakorporacija u sferama digitalne ekonomije, koje targetiraju mnogoljudne države tzv. trećeg svijeta poput Indije, Kine ili Indonezije, jer iste nude nepregledno brojnu jeftinu radnu snagu obučenu za te djelatnosti, ali imaju i kompradorske elite na vlasti spremne na svaki način ‘posredovati’ u takvim aranžmanima.
