Virovitički kazališni susreti i ove su godine, trinaesti put zaredom, okupili teatre iz Hrvatske, Srbije, BiH i Slovenije s njihovim aktualnim komadima ili hit-predstavama. Iz Srbije su tu dva kazališna ansambla s trima predstavama: već tradicionalno u Virovitici gostuje Pozorište Timočke krajine, ovaj put s predstavom ‘Svašta’ Milana Gutovića, a prvi se put ovdašnjoj publici predstavilo Narodno pozorište iz Kikinde i to s ‘Kaubojima’, hrvatskog autora Saše Anočića i u režiji Kokana Mladenovića, te komadom za djecu ‘Slavuj i kineski car’ po djelu Hansa Christiana Andersena.
U Hrvatskoj ‘Kauboje’ već desetak godina izvodi zagrebački Teatar Exit: predstava je 2008. godine ovjenčana Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju režiju i predstavu u cjelini, a nagrađivana je i na Danima satire, Marulićevim danima, Festivalu glumca, Gavellinim večerima, a snimljen je i istoimeni igrani film. S takvim su ‘balastom’ prije tri godine ‘Kauboji’ postavljeni u Kikindi i tamošnje je Narodno pozorište jedini teatar u Srbiji koji je tu predstavu uprizorio.
- Mladenovićev ugled, ime, reputacija i karijera mogli su biti dovedeni u pitanje lošim projektom. Do toga nije došlo, a to znači da mi imamo kvalitet, a on sposobnost da prepozna sa kim će raditi - kaže upravnik Narodnog pozorišta Brane Marijanović. Postavljanje te predstave bio je posao koji je u svakom pogledu nadišao sve dotadašnje projekte kikindskog teatra. Angažirani suradnici među najboljima su u svom poslu u Srbiji: scenografkinja Marija Kalabić, kostimografkinja Tanja Radišić, skladateljica Irene Popović. U kikindskim ‘Kaubojima’ angažirana je i jedna od najboljih mladih kazališnih glumica Srbije, članica i prvakinja novosadskoga Mađarskoga narodnog pozorišta te dobitnica Sterijine nagrade Emina Elor.
- Kokan i ja smo više puta sarađivali pre ove predstave, pa me pozvao i u Kikindu. Takve pozive nikada ne odbijam, jer jako volim da učestvujem negde gde još ne poznajem glumačke energije i gledaoce. Ovo ja zovem ‘publikoljubivom predstavom’ i stvarno je uživanje igrati je: gde god idemo, prihvate je sa ljubavlju. Za razliku od zagrebačke, moja Marica ovde priča sve moguće jezike iz okoline, pa u predstavi govorim srpsko-mađarsko-slovačko-rumunski. Radili smo predstavu tako da ima naš vojvođanski kaput - rekla nam je Emina Elor.
Predstava s elementima mjuzikla bavi se kazalištem i prati sudbine 57 likova, koje tumači trinaest glumaca. Priča je to o grupi autsajdera, društvenih marginalaca i naturščika koji kroz rad u kazalištu pokušavaju stasati u bolje glumce i bolje ljude. Pod vještom palicom teško oboljelog redatelja, pripremaju svojevrsni vestern koji kod aktera na sceni izaziva smijeh, ali i suze.
- ‘Kauboji’ su jedna lepa ljudska pozorišna priča, ali i raskošna komedija. Beskrajno je teška, jer podrazumeva ne samo sposobnost glume nego i fizičku sposobnost izvođača, učenje koreografije, sviranja i pevanja - kaže Mladenović.Kikindski ‘Kauboji’ drastično se razlikuju od svoje zagrebačke inačice. Dok se režija Saše Anočića uvelike oslanja na žanr mjuzikla, koji će na završetku predstave odigrati već stasala glumačka ekipa, glavno polazište Mladenovićeve vizije čine procesi učenja glume i nastanka predstave u nemogućim uvjetima. Njegovi likovi nose odjeću s folklornim motivima vojvođanskog podneblja, a dolaze iz banatskih sela i kikindskih sokaka, gdje se odvija i radnja.
- Predstava govori mnogo o svetu iza kulisa i prikazuje šta su naše ljudske tuge, nesreće i to na zanimljiv način - objasnio je redatelj.
- Potrudili smo se da predstava bude pozitivni incident. Iako je danas mnogo mračnih stvari, sa ove predstave ljudi iziđu sa voljom za životom - kaže Dragan Ostojić, koji u kikindskoj predstavi igra redatelja.
Marko Gvero, u ‘Kaubojima’ Pančo, ističe da uspjeh predstave u Zagrebu i Kikindi leži u odličnom predlošku.
- Gde god smo gostovali, stvarno su nas fantastično primali, pa smo se malo i razmazili te uvek očekujemo dobar prijem publike. Ovo je naše prvo gostovanje u Hrvatskoj, pred ljudima koji su gledali ili čuli za Exitove ili filmske ‘Kauboje’, no publika je i u Vinkovcima i u Virovitici kraj predstave dočekala na nogama. Bilo je zadovoljstvo igrati pred punim dvoranama i ta gostovanja će nam ostati u lepom sećanju - kaže Gvero.
Predstavu ‘Slavuj i kineski car’ nismo, nažalost, odgledali do kraja, jer je nedugo nakon početka pozlilo glavnom glumcu: 56-godišnjem Draganu Ostojiću. Premda se Ostojić nakon ukazane pomoći poželio vratiti na pozornicu i predstavu odigrati do kraja, liječnici mu to nisu dopustili.
Stoga se nadamo da ćemo teatarsku adaptaciju dječje bajke koja je od premijere 2010. godine stalno na repertoaru kikindskog Narodnog pozorišta, prvonagrađenu i na međunarodnom Tiba festu u Beogradu, u Hrvatskoj pogledati prvom sljedećom prigodom. Ako radi ničeg drugog, a ono radi novouspostavljenog kazališnog prijateljstva Kikinde i riječi kojima ju je opisao redatelj Miodrag Dinulović: ‘Ako ova bajkovita komedija u svima nama oslobodi bar jedan delić najplemenitije dečje emocije iz kaveza, čije su rešetke sastavljene od primitivizma, predrasuda i nasilja, ovaj svet će za trenutak izgledati lepše.’
Malo, ali hrabro pozorište
- Za srpske je prilike Narodno pozorište Kikinda malo i nalazi se daleko u donjem delu profesionalnih pozorišta, ali uspevamo da našu misiju pozorišne umetnosti prenesemo i dočaramo ne samo publici u Kikindi nego i na brojnim gostovanjima. Od 26 zaposlenih, 13 je glumaca šta znači da je velik pritisak na neglumačkom ansamblu, ali borimo se koliko možemo i zahvalni smo da grad od 38 hiljada stanovnika ima pozorište. Možda bi se to moglo i drugačije postaviti - da grad bude zahvalan šta ima takvo pozorište. Poslednjih nekoliko godina imali smo dosta renomiranih nagrada, među njima i onu za najbolju predstavu u Vojvodini i to u konkurenciji sa velikim pozorištima iz Novog Sada, Subotice i Sombora - kaže Brane Marijanović.
