Bespoštedna sekularizacija i ateizacija, pobačaj, blaženi Alojzije Stepinac – glavna su to uporišta intervjua koji je nadbiskup zagrebački Dražen Kutleša dao Večernjem listu. No njegova najvažnija rečenica glasi: "Vodu se, poznato je, uvijek želi navući na svoj mlin." Nije Kutleša govorio o sebi i Crkvi, ali rečenica je dovoljno iskrena i valja zapamtiti tko ju je izrekao jer i to je aršin kojim će se mjeriti njegovo govorenje i djelovanje.

Što se tiče pobačaja, nije rekao ništa novo niti se od ikoga iz crkvene hijerarhije očekuje da na tu temu kaže išta novo. Novo bi moglo biti samo revolucionarno, podrška pravu na pobačaj, a ni za jednu crkvu, pa ni katoličku, to nije prihvatljivo, upravo suprotno. Govoreći o demografiji u Hrvata, Kutleša je kazao da je potrebno "naglasiti da su izumiranju hrvatskog naroda zasigurno na mnogo načina pridonijeli i zakoni koji pobačaj, ubojstvo ljudskog bića, čine lakše dostupnim i bržim".

Kada je riječ o pobačaju, Crkva ima problema s efikasnošću evangelizacije. Golema većina stanovnika Hrvatske su, barem statistički, katolici. Dakle, upravo su katolici i katolkinje ti koji su, statistički nesporno i neosporno, proteklih desetljeća, još od socijalističkog razdoblja, obavljali pobačaje. Zbog toga prigovor o broju pobačaja i njemu kao institutu na prvome mjestu treba biti upućen katolicima, a crkveni pastiri i nadpastiri se moraju zapitati zašto tako neuspješno evangeliziraju svoje stado.

Osvrnuo se Kutleša i na, kako reče, bespoštednu sekularizaciju i ateizaciju društva koja je uvelike zahvatila i hrvatski narod. Time je pokazao da u njemu ima predmodernih elemenata – sekularizacija je blagotvorna i za državu i crkvu, a kako se uz višedesetljetnu vjeronaučnu ofenzivu u obrazovanju širi ateizacija, pitanje je za nastavnike vjeronauka.

Tu je i pitanje kanonizacije Stepinca koje, čini se, trenutačno uopće nije na dnevnom redu Svete Stolice. Reče nadbiskup da raste pobožnost prema blaženiku "što nisu uspjela zaustaviti ni neshvatljiva protivljenja". Čija? Da se neshvatljivi protivnik ne zove, možda, Franjo?