‘Na riječici Glini izgradjeno je novo općinsko kupalište koje je lijepo uredjeno, pa će gradjanstvu pružiti lijepu priliku za nesmetano kupanje i šport na vodi’, piše petrinjski list ‘Sloga’ od 16. srpnja 1933. Bila je to samo najava jednog važnog društvenog događaja, koji će se odigrati sedam dana kasnije: ‘Danas u nedjelju 23. VII. obaviti će se svečano otvorenje novog sagrađenog kupališta na riječici Glini. Kupalište je vrlo lijepo uređeno te služi na čast Glini, koja sada ima kupalište, kakovo nemaju i mnogo veća mjesta’, piše petrinjska ‘Sloga’ od 23. srpnja 1933.
Ovaj članak također nam otkriva da je značajne zasluge za izgradnju novog općinskog kupališta na rijeci Glini imalo ‘novo općinsko zastupstvo na čelu sa načelnikom g. Svetozarom Davidovićem. Kako je g. Davidović poznat kao zgodan i suvremen čovjek širokih pogleda sigurno je da će pod njegovom upravom urediti se mnoga komunalna pitanja u Glini na opće zadovoljstvo. Novo zastupstvo je također dobro odabrano od vrlo uglednih i razboritih građana’, zaključuje petrinjska ‘Sloga’.
Tek 1988. godine otpočeli su radovi na ponovnom uređenju kupališta, uništenog tokom Drugog svjetskog rata, ali ih je prekinuo još jedan rat
Da je novo kupalište u Glini privuklo pažnju šire javnosti potvrđuje i drugi petrinjski list, ‘Jedinstvo’, koje javlja: ‘Kupalište u Glini izgrađeno je od tvrdog materijala, vrlo solidno a i vrlo lijepo. To je sada atrakcija Gline. Ovo kupalište je izgradila općina u sporazumu sa Sokolskim društvom’, piše u članku od 5. kolovoza 1933.
Sačuvane fotografije iz tog vremena otkrivaju da je kupalište imalo veći broj kabina za presvlačenje, koje su se mogle iznajmljivati tokom ljetne sezone ili preko dana. Zbog strme riječne obale, izgrađene su stepenice koje su vodile kupače do vode, kao i splavi, koja je preko ljeta bila postavljena na rijeci Glini. Splav je bila veličine oko 10x10 metara i u sredini je imala bazen za kupanje djece i neplivača. Za plivače je napravljena skakaonica, dok je uz samu rijeku uređena 1 metar široka i 25 metara duga staza, gdje je postavljeno nekoliko klupa. Općinsko kupalište tako postaje važno mjesto susreta, rekreacije i razonode glinskih građana te provođenja slobodnog vremena na svježem zraku i uz čistu rijeku, koja se nalazi gotovo u samom središtu grada. Ulogu kupališta u društvenom životu Gline potvrđuje i petrinjski list ‘Banovac’, koji javlja: ‘Sezona kupanja na općinskom kupalištu na Glini završena je. Broj posjetioca blizu je 5.000’, piše u članku od 18. rujna 1938.
Daljnji razvoj kupališta prekinula su tragična zbivanja u Glini u proljeće i ljeto 1941., kada su uništeni ljudski životi mnogih glinskih građana. Nedugo zatim uništeno je i općinsko kupalište, što potvrđuju nedavno otkrivene zračne snimke Gline od 25. kolovoza 1944., koje nam omogućuju odličan uvid u prostorne dimenzije i točan položaj ovog nekad popularnog kupališta.
Novi ‘Regulacioni plan Gline’ iz 1955. i ‘Urbanistički plan Gline’ iz 1963. spominju da na rijeci Glini postoji improvizirano kupalište, međutim, ne nude nikakva rješenja, niti prijedloge za njegovo uređenje. Nagovještaj promjena bio je opširan članak ‘Uredit će se gradsko kupalište’ objavljen u sisačkom listu ‘Jedinstvo’ od 25. lipnja 1966. U njemu piše kako ‘u ovim ljetnim danima Glinjani gotovo i nemaju pogodno mjesto za kupanje. Stoga će se uskoro početi s uređenjem starog kupališta oko kojeg je već podignut novi park. Izgradit će se oko 30 kabina, a bit će tu i bife, dok je predviđeno nabaviti i više čamaca koje će kupači moći koristiti. Radove će izvoditi glinska Komunalna ustanova’, piše ‘Jedinstvo’. Međutim, od najavljenih radova se odustalo, a razlozi za takvu odluku nisu poznati.
Ništa se značajnije nije promijenilo ni narednih godina, o čemu govori članak ‘I ovo ljeto bez kupališta’ objavljen u ‘Jedinstvu’ od 13. kolovoza 1970. Uz kritički intonirani tekst, objavljena je fotografija kupališta, a ispod nje zanimljivi potpis, koji glasi: ‘Pogled na dio ‘Kabina’ (tako Glinjani zovu kupalište), mjesta gdje najveći broj Glinjana dolazi na kupanje. Kako se vidi na slici, ‘Kabine’ su obrasle i ni po čemu se ne razlikuju od ostalih divljih plaža duž obale’. Dvije godine kasnije, ‘Jedinstvo’ ponovo apelira da ‘Glina treba uređeno gradsko kupalište jer je sve bliže broju od 4.000 stanovnika, s mnogo radničke i školske omladine’. Iako je iz članka jasno da za temeljitije uređenje gradskog kupališta trebaju znatna sredstva, predloženo je da bi ‘akcijom omladine, na primjer, i uz minimalna sredstva kupalište moglo imati bolji izgled i biti udobnije kupačima’, piše ‘Jedinstvo’ od 25. kolovoza 1972.
Pa ipak, prava prekretnica u prostornom razvitku grada bila je ‘Odluka o regulaciji rijeke Gline’, koju je donijela Skupština općine Glina 21. lipnja 1973. Nakon što je uz pomoć Republičkog fonda voda izrađena projektna dokumentacija, u srpnju 1975. otpočeli su radovi na regulaciji rijeke Gline i njenog korita, od mosta do nogometnog igrališta, u dužini od 1.200 metara. Regulacijom i izgradnjom nasipa zaštitila bi se Glina od poplava, kao i veliki kompleksi obradivih površina na drugoj obali koji su često izloženi plavljenju. Ovim velikim i značajnim poduhvatom usputno bi se riješili i neki drugi problemi, postigla veća čistoća na tom dijelu te zaštitilo novo gradsko kupalište i novo nogometno igralište, koje je također bilo u sklopu ovog ambicioznog projekta.
Do kolovoza 1978. završeni su radovi na regulaciji rijeke Gline, uz koju je izgrađen novi sportsko-rekreacioni centar. Međutim, zbog nedostatka sredstava nije izgrađeno novo gradsko kupalište, kako su mnogi očekivali. Tako će proći još punih devet godina, sve do rujna 1987., kada se na stranicama sisačkog ‘Jedinstva’ pojavila vijest da je upravo tih dana Mjesna zajednica Glina prihvatila ponudu Radne organizacije Projekt iz Zagreba za novo idejno rješenje budućeg gradskog kupališta. U članku ‘Već sad o Kupalištu’ od 17. rujna 1987. piše: ‘Kako već duže vremena postoji potreba da se na rijeci Glini izgradi jedno pristojno kupalište, predviđeno je da se izgradi brana koja bi nizak vodostaj Gline kod SRC Banija podigla za oko jedan metar. Radovi bi počeli početkom sljedeće građevinske sezone u petom mjesecu’, javlja ‘Jedinstvo’, i dodaje: ‘Financiranje ove akcije preuzeli su MZ Glina i SIZ fizičke kulture, a postoji mogućnost da se ovaj projekt unese u novi samodoprinos koji stupa na snagu početkom iduće godine.’
Tako je i bilo, što potvrđuje vanredno izdanje ‘Glinskog vjesnika’ od 13. lipnja 1988., a povodom trećeg uzastopnog samodoprinosa građana Gline. Tim samodoprinosom, koji je bio usklađen sa ‘Srednjoročnim planom razvoja općine Glina 1988.–1991.’, Glinjani su trebali dati svoj glas za: 1. izgradnju jaslica i vrtića; 2. proširenje osnovne škole; 3. izgradnju društvenog doma; 4. izgradnju komunalne infrastrukture gradskih mjesnih zajednica; i 5. uređenje gradskog kupališta u okviru Sportsko-rekreacijskog centra Banija.
Uz ovu točku nalazilo se i sljedeće objašnjenje: ‘U okviru uređenja gradskog kupališta predviđeno je opločavanje obala, izgradnja brane za podizanje nivoa vode te izgradnja svlačionica, tuševa i uređenje okoliša. Objekat će sa SRC Banija činiti jedinstvenu cjelinu, oazu odmora i rekreacije’, piše ‘Glinski vjesnik’, koji ujedno poziva građane Gline da izađu na birališta i gradski referendum, koji je zakazan za 17. lipanj 1988. Referendum je uspio, pa su naredne godine otpočeli radovi na uređenju kupališta (napravljeno je opločavanje obale), ali na tome se i stalo, jer su završetak radova prekinuli tragični i traumatični događaji u Glini 1990-ih.
U razdoblju nakon 1995., nove gradske vlasti donijele su više razvojnih planova, pa tako i najnoviji pod nazivom ‘Strateški plan gospodarskog razvoja Grada Gline, 2016.–2023.’ Premda je riječ o važnom razvojnom dokumentu u kojem se mnogo piše o zdravoj sredini i kvalitetnom življenju svih generacija, u njemu nema ni riječi o gradskom kupalištu. To je činjenica koja sigurno nešto govori o onima koji su izradili taj dokument, kao i onima koji su ga usvojili. No, to je također činjenica koja ide u prilog jednoj raširenoj tezi, koja glasi: iako ima status grada, današnjoj Glini već dulji niz godina nedostaju neka važna gradska i građanska obilježja.
