Lokalna baza za osvježavanje kulture (BLOK) kustoski je kolektiv koji se godinama, pored proizvodnje kulturnog i umjetničkog sadržaja, bavi i političkim aktivizmom u tom djelokrugu. Članice kolektiva Ana Kutleša i Dunja Kučinac u suradnji s pravnim stručnjakom Lukom Kurjanom posljednjih su mjeseci pokrenule peticiju i kampanju "Za poštenu plaću" i obavile golem posao na istraživanju, komunikaciji sa scenom, lobiranju, ali i izravnim pregovorima s Ministarstvom kulture i medija, sve kako bi poboljšale/i položaj (bolje plaće i radne uvjete) radnica i radnika u kulturi. Podsjetimo, kampanja je pokrenuta zbog specifične stavke Ministarstva kulture i medija koje putem svog Javnog poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi financira dio programa udruga u kulturi, ali istovremeno onemogućuje da se dodijeljenim sredstvima financiraju udjeli u plaćama zaposlenika udruga u kulturi. Za početak smo ih upitali da ukratko rezimiraju što se sve od srpnja u okviru ove kampanje uspjelo postići.

Podrška koju je pružilo preko 700 pojedinaca i 140 organizacija, ali i mediji koji su nas popratili, iznimno je važna, ali možemo pretpostaviti da bi bez pravnog aspekta ova kampanja naposljetku naišla na zatvorena vrata – ističe Ana Kutleša

- Kampanja je započela sredinom lipnja, kad smo počele kontaktirati udruge i saveze udruga. Odmah smo dobile pozitivne reakcije, što nas nije iznenadilo jer je riječ o problemu koji udruge u kulturi muči već godinama. Nezadovoljstvo tinja od uvođenja sporne odluke o nemogućnosti pravdanja plaće, ministarstvu su se slali brojni dopisi i apeli, ali nikad se nije išlo u sustavniju borbu. Stoga nam je kampanju bilo vrlo lako iskomunicirati sa scenom. Nažalost, kad govorimo o drugim državnim tijelima, poput Ureda za udruge RH, javna podrška je izostala. No zato je izrazito važan segment naše kampanje bila pravna akcija, koja je targetirala širok krug državnih institucija sa zahtjevom da komentiraju praksu ministarstva iz pravnog aspekta. Dok na sastanku s ministricom kulture nismo uspjeli naći zajednički jezik i jasno nam je poručeno da se naši zahtjevi smatraju neutemeljenima, dojma smo da su upiti koje su u Runjaninovoj zaprimili iz Ureda za udruge, Ministarstva pravosuđa, pa financija, pučkog pravobranitelja itd. bili mnogo učinkovitiji - za Novosti kaže Ana Kutleša.

Čini se da je ključan dio kampanje "Za poštenu plaću" bilo to što je ovog puta sačinjena iscrpna pravna analiza uvjeta Javnog poziva za predlaganje javnih potreba u kulturi.

- Podrška koju je pružilo preko 700 pojedinaca i 140 organizacija, ali i mediji koji su nas popratili, iznimno je važna, ali s obzirom na to da ministrica do sada nije pokazivala interes za glasove proizvođača, možemo pretpostaviti da bi bez pravnog aspekta ova kampanja naposljetku ipak naišla na zatvorena vrata. Je li taj pravni pritisak zaista bio presudan, to trenutno ne znamo jer nam ministarstvo još nije službeno odgovorilo ni na jedan dopis. U svakom slučaju, ta nam činjenica, kao i iznenađenje koje su predstavnici ministarstva izrazili zbog prisutnosti našeg odvjetnika Luke Kurjana na sastanku održanom u srpnju, govori da je pravni pritisak zatekao ministarstvo nespremnim. Luka se kao naš opunomoćenik obratio i nizu nadležnih institucija: Ministarstvu financija, Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, Ministarstvu pravosuđa, pučkoj pravobraniteljici, Uredu za udruge i Uredu za državnu reviziju. Vjerujemo da je alarmiranje tih institucija također bio dobar korak u ovom procesu - dodaje Kutleša.

Pravni stručnjak Luka Kurjan svjestan je kako je Ministarstvo kulture tekst pravne analize moglo ignorirati jer prave pravne sankcije zbog kršenja zakonskih i podzakonskih propisa od strane ministarstva nema. Pojasnio nam je zašto je tome tako.

Odlično je što smo uhvatili Ministarstvo kulture u kršenju zakonskih propisa zbog nejednake primjene Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge – kaže Luka Kurjan

- Naime, Ured za udruge koji koordinira odnose između mnistarstva i udruga nema na raspolaganju izricanje sankcija bilo koje vrste. Institucionalni pritisak od strane drugih državnih i sudskih tijela te sankcije od strane istih tijela možda su mogli uslijediti kroz koju godinu, i to iz razloga što je u ovakvim situacijama državno tijelo uvijek u povlaštenom položaju. Ne govorim o tome da bi ministarstvo imalo povlašteni tretman na sudu ili pred drugim tijelima, nego se radi o njihovim kapacitetima i financijskim mogućnostima te inertnosti koju mogu s lakoćom nametnuti u ovakvim situacijama - kaže nam Kurjan i dodaje da je jedina opcija koja im se otvorila na pravnom putu provedba državne revizije u Ministarstvu kulture, a koju provodi Ured za državnu reviziju, koji pak navedeno mora tek uvrstiti u godišnji izvještaj i donijeti odluku o provođenju revizije za 2022. godinu.

- Odlična je stvar što smo uistinu uhvatili ministarstvo u kršenju zakonskih i podzakonskih propisa, zbog nejednake primjene Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge - ističe.

Opće je poznato, kaže Ana Kutleša, da civilni sektor preuzima na svoja leđa niz zadaća socijalne države i javnog sektora. Koliko kvalitetno udruge mogu pružati usluge koje su nekoć bile dio velikih državnih sustava, a da se same ne slome s obzirom na uvjete rada i projektno financiranje, pita se ona, pojašnjavajući kako su udruge u kulturi u specifičnom položaju.

- Naime, kultura i umjetnost se iz niza složenih razloga već desetljećima ne percipiraju kao integralni dio svakodnevnog života. Umjetničko stvaralaštvo smatra se privilegijom talentiranih, a zapravo je privilegija onih koji si mogu priuštiti satove poduke, materijale, instrumente, literaturu. Kultura se, ako nije svedena na prvoloptašku zabavu čisto komercijalne funkcije, obraća profesionalnoj publici, uskom krugu upućenih i višim slojevima, kojima su kazališta i galerije simbolički važni, mjesta za pokazivanje. I zato je, za razliku od udruga koje se bave primjerice socijalnim uslugama ili ljudskim pravima, udrugama u kulturi puno teže iskomunicirati zašto su potrebne, zadobiti širu podršku i stvoriti jači pritisak. No upravo je javno financiranje to koje omogućuje proizvodnju kulture koja ne podilazi tržištu i nije u funkciji reprodukcije vladajućih elita. Projekti u lokalnoj zajednici, besplatne edukacije za mlade ili za umirovljenike, nekomercijalni festivali – svi ti sadržaji mogu opstati jedino uz podršku iz državnog i lokalnih proračuna. No ako živite u zajednici gdje je takva kultura odavno izumrla, teško da ćete biti spremni za nju se boriti. Zato borba za kulturu kao javno dobro podrazumijeva mnogo rada na više fronti i na duge staze - govori Kutleša.

Budžet za javne potrebe u kulturi posljednjih je godina stagnirao i iznosi oko 120 milijuna kuna. Kutlešu pitamo koji bi iznos bio dostatan te kako bi se i s fokusom na što trebao rasporediti.

Dunja Kučinac i Ana Kutleša u Ministarstvu kulture i medija (Foto: Za poštenu plaću)

- Teško je govoriti o konkretnom iznosu a da se ne naprave istraživanja potreba, što bi uključivalo i mapiranje stanja infrastrukture, koja u mnogim slučajevima vapi za obnovom, a onda i radnim mjestima koja bi osigurala kontinuiranu i kvalitetnu proizvodnju sadržaja. Svjedoci smo naime da se često povlače velika sredstva Europske unije za građevinske radove i opremanja, no kada se vrata za javnost napokon otvore, ispostavi se da za dugoročna zaposlenja nema osiguranih sredstava. Slučaj je to primjerice s Dječjom kućom, nedavno obnovljenom i otvorenom u Rijeci u sklopu kompleksa bivše tvornice Rikard Benčić, čiji bi program trebali "kolažirati", da ne kažem krpati već preopterećeni radnici drugih kulturnih institucija. Takve su nelogičnosti i nerazmjeri česte pojave u hrvatskoj kulturi, a neko racionalnije planiranje, koje bi dovelo u ravnotežu radna mjesta, radne uvjete, fizičku infrastrukturu i sam sadržaj, vjerojatno bi zahtijevalo i preispitivanje nekih programa koji gutaju velika proračunska sredstva, a većini građana Hrvatske su nedostupni. Po nama, svakako bi fokus trebala biti široko dostupna kultura, čija publika se odgaja od malih nogu, i to kroz participaciju u samom umjetničkom stvaralaštvu, a koja promiče progresivne vrijednosti, uključivost, jednakost i solidarnost - zaključuje Kutleša.

BLOK je još početkom 2019. zajedno sa širim krugom umjetnika i radnica u kulturi formirao inicijativu "Dosta je rezova!" kako bi progovorili u obranu javno financirane kulture i javne kulturne infrastrukture te apelirali na Ministarstvo kulture da prestane proizvođače u polju kulture i medija gurati u sve prekarnije radne uvjete i socijalnu nesigurnost.

- Inicijativu je putem peticije tada podržalo preko tisuću ljudi, na prosvjedu ispred ministarstva bilo nas je par stotina, bili smo prisutni u puno medija. Iako ministarstvo nije pokazalo nikakav sluh za naše zahtjeve i nije uvažilo niti jedan od naših zahtjeva, ohrabrili smo se da se nastavimo organizirati. Zajedno s nizom organizacija i pojedinaca nastavile smo djelovati kroz Platformu za radne uvjete u kulturi "Za K.R.U.H.". Ta je platforma u posljednjih godinu i pol dana napravila velik broj javnih istupa i uputila konkretne zahtjeve ministarstvu za pomoć sektoru u pandemijskoj krizi, objavila čitav niz osvrta na aktualne kulturne politike, izradila analize nekoliko izvora javnih financiranja na nacionalnoj i lokalnoj razini, obavila istraživanje radnih uvjeta u sektoru kroz intervjue s umjetnicima i kulturnim radnicima te kroz javnu kampanju nastojala ohrabriti širu scenu da progovori o svom položaju i ustane za svoja prava. Sada smo se fokusirali na izradu alata kojima se želimo zaštiti od eksploatacije, rada bez ugovora, neplaćenog i potplaćenog rada. Razvijamo fair pay protokol i cjenike minimalnih nadnica za discipline i poslove za koje takvi cjenici još ne postoje - navodi Dunja Kučinac.

Ističe kako takvim kampanjama žele osnažiti i ohrabriti sebe i svoje kolege da se ne ustručavaju pregovarati oko svojih radnih uvjeta, tražiti ugovore i poštene plaće, ali i stvoriti pritisak na javne financijere da povećaju budžete i implementiraju standarde poštene naknade u mehanizam financiranja. Odnosno, da se okrenu praksama koje će, uvjerena je, omogućiti dostojanstvene radne uvjete na programima koji se javno financiraju.

Luka Kurjan (Foto: Slaven Vujović)

Ministarstvo je nedavno raspisalo Poziv za programe javnih potreba u kulturi RH za 2022. godinu. Dunju Kučinac pitamo u kojoj mjeri je on ispunio njihova očekivanja i zahtjeve.

- Prihvaćen je samo dio jednog od naša dva zahtjeva: za šest područja – inovativne umjetničke i kulturne prakse, dramska i plesna umjetnost te izvedbene umjetnosti, vizualne umjetnosti, glazba i glazbeno-scenska umjetnost, kulturno-umjetnički amaterizam, književne manifestacije i nastupi na sajmovima knjiga – omogućeno je da se pod prihvatljive troškove uvrsti udio u plaći zaposlenika u udruzi. Riječ je o postotku manjem od traženog, 20 umjesto 25 posto, a u nekim područjima plaće se i dalje ne priznaju kao prihvatljiv trošak. Također, troškovi hladnog pogona i dalje nisu prihvatljivi, što je iznimno problematično jer su održavanje prostora ili web-stranice ili pak knjigovodstvo preduvjet održavanja bilo kojeg programa i aktivnosti. Što se tiče povećanja ukupnih sredstava za javne potrebe u kulturi, morat ćemo pričekati rezultate natječaja da vidimo hoće li biti prijeko potrebnog pomaka nabolje. Ne želimo da se izboreni udjeli u plaći negativno odraze kroz rezanje honorara umjetnika i drugih suradnika. Zbog iznimno malih potpora za programe, svi troškovi rada već su ionako srozani na najniže moguće grane. Potpore moraju rasti i omogućiti da se programi proizvedu u normalnim uvjetima i da svi koji rade na njima budu pošteno plaćeni za svoj rad. Zbog toga se nikako ne smije stati na ovoj maloj pobjedi, odnosno pomaku nabolje - ističe Dunja Kučinac.

Luka Kurjan je, tvrdi, zadovoljan postignutim, no očekuje da ministarstvo uz djelatnosti kojima je ovim natječajem dopustilo kao prihvatljiv trošak prijavu 20 posto plaće, to dopusti i ostalim djelatnostima koje to još ne mogu.

- Imam dojam da je ministarstvo učinilo ustupak onim udrugama koje su se žalile te strateški ocijenilo da ipak ne mora primjenjivati uredbu jednako za sve - kaže Kurjan.

Za kraj razgovora članice BLOK-a upitali smo jesu li ih i na koji način u njihovim nastojanjima osnažile i dale im poticaj borbe nekih umjetničko-kulturnih kolektiva iz regije.

- Naravno, i u drugim zemljama se odvijaju slične borbe. U BLOK-u i inicijativi "Za K.R.U.H." nastojimo se povezati s njima pa smo tako u lipnju sudjelovale na radnom sastanku u Beogradu u organizaciji Udruženja likovnih umjetnika Srbije, a odmah je uslijedio Kongres kulturnih radnica i umjetnika u BLOK-ovoj organizaciji ovdje u Zagrebu. Svugdje se vode inspirativne borbe i mnogo možemo naučiti jedni od drugih. Spomenuti ULUS je recimo u Srbiji uspio uvesti reda u vezi plaćanja zdravstvenog i mirovinskog osiguranja samostalnih umjetnika, tako da se sada više ne može dogoditi da kao samostalna umjetnica postanete majka i shvatite da ste napravili dug u zdravstvenim ustanovama jer vam vaša lokalna samouprava godinama nije uplaćivala doprinose - govori Ana Kutleša.