Povodom obilježavanja Dana stradanja i junaštva židovskog naroda - Jom Hašoa, 27. aprila službeno je i svečano otkriven spomenik žrtvama Holokausta i ustaškog režima. Spomenik, koji se nalazi kod zagrebačkog Glavnog kolodvora odakle su 1942. kompozicije s preko 800 Židova krenule u sigurnu smrt u logor Aušvic, otkrili su gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević i Oleg Mandić, preživjeli zatočenik Aušvica.

- Povodom obilježavanja Jom Hašoa ovdje stojim ponizno s dubokim poštovanjem prema desecima tisuća Židova, Srba, Roma i svih drugih koji su mučki progonjeni i ubijani od strane nacista i ustaškog režima. Deseci tisuća zvuče kao brojevi, ali to su ljudi poput mene i vas. To su sudbine ljudi koji su mučki ubijeni. Stojim u nadi da će današnje otkrivanje žrtava Holokausta i ustaškog režima doprinijeti da pogreške iz prošlosti ne zaboravimo i da ih što manje ponavljamo u budućnosti. Obilježavaju se otpor i stradanja u nacističkoj Njemačkoj i zemljama saveznicama i mora se reći da je jedna od saveznica bila i tadašnja NDH uz izravno sudjelovanje ustaškog režima koji joj je bio na čelu - rekao je Tomašević, ističući da su koncentracioni logori u NDH osnivani po nacističkom uzoru i da su u njima sustavno zatvarani i likvidirani Židovi, Srbi i Romi te svi koji su se suprotstavili ustaškom režimu.

- Kao gradska uprava naslijedili smo spomenik koji nije bio dovršen zbog nemogućnosti dogovora o natpisu. Unatoč prijeporima, smatrali smo da je naša obaveza da spomenik sagrađen novcima Zagrepčana stavimo u funkciju. Zahvaljujući dogovoru s predstavnicima židovskih udruga, ali i svih naroda žrtava, natpis uz spomenik jasno odražava i zločinačku prirodu ustaškog režima. Inače bismo imali spomenik žrtvama Holokausta tamo negdje, kao da se to nas ne tiče - rekao je gradonačelnik, komentirajući raspravu oko naziva spomenika, te dodavši da se sjećanjem na stradanje Židova u Evropi ne zanemaruju žrtve ustaškog režima.

Iako ni jedan spomenik ne može izraziti Zlo koje se dogodilo, volio bih da ovaj spomenik pomogne da se u hrvatskom društvu, koje se u jednom dijelu i dalje nije pomirilo s neželjenom prošlošću, konačno suočimo s time, istaknuo je Tomašević

- Svaki spomenik treba nešto učiniti i za sadašnjost, ali i budućnost; mora biti upozorenje i opomena, ali i doprinijeti informiranju i obrazovanju mladih o tome što se dešavalo na ovom mjestu koje može postati trajno sjećanje na žrtve ustaškog režima i doprinijeti tolerantnoj budućnosti te biti zalog miru. Iako ni jedan spomenik ne može izraziti Zlo koje se dogodilo u gradu, državi i Evropi, volio bih da ovaj spomenik pomogne da se u hrvatskom društvu, koje se u jednom dijelu i dalje nije pomirilo s neželjenom prošlošću, konačno suočimo s time. Suočavanje s tamnim epizodama naše povijesti ne čini nas slabijima, nego jačima za život u sadašnjosti i budućnosti. U ovom gradu ima mjesta za sve i više nitko ne smije biti diskriminiran ni po kojoj osnovi - podvukao je Tomašević na kraju izlaganja.

- Sjećanje ne znači samo živjeti u prošlosti, nego iskustva iz prošlosti pokušati otrgnuti iz zaborava i učiniti ih zalogom bolje budućnosti. Kovčezi i lokomotiva prenose misli na transporte čija je destinacija bio Jasenovac, Stara Gradiška ili Aušvic irelevantna i sekundarna, kao završni dio jedne bolesne svirepe genocidne politike Trećeg Rajha koju su prigrlili mnogi kolaboracionistički režimi u Evropi, pa i onaj ustaški u NDH. Okolnost da su jedni okončali zaklani na Savskom nasipu kod Jasenovca, a drugi ugušeni Ciklonom B u Aušvicu, samo otkriva kolosalni razmjer počinjenih zločina. Na nama je da se ovakvim spomenicima upoznamo sa Zlom (s velikom Z) u najskrovitijem izdanju i da o tim iskustvima nađeno neku klicu dobrog na kojoj bi bilo poželjno graditi budućnost, rekao je Mandić.

Spomenik u Zagrebu (Foto: Nenad Jovanović)

Svoje dojmove s novinarima je podijelio i predsjednik Zoran Milanović.

Ovo je trenutak kad treba povući crtu i reći da je Zagreb dobio impozantan spomenik koji će tu stajati desetljećima, pa i stotinama godina kako bi obilježio tragediju iz kolovoza 1942, kaže Ivo Goldstein

- Prvobitni natpis na spomeniku bio je nepristojan jer na njemu trebalo pisati što stvarno ide uz njega. Ti ljudi su bili žrtve nacista i ustaškog režima koji je to veselo provodio - rekao je Milanović.

Ivo Goldstein ocijenio je da su prijepori oko natpisa riješeni kompromisom koji možda ne zadovoljava sve.

- Ovo je trenutak kad treba povući crtu i reći da je Zagreb dobio impozantan spomenik koji će tu stajati desetljećima, pa i stotinama godina kako bi obilježio tragediju iz kolovoza 1942. S ovog mjesta je deportirano između 800 i 1.000 zagrebačkih Židova u Aušvic odakle se nitko nije vratio. To je simboličko mjesto koje komemorira genocide i masovne zločine koji su se dogodili između 1941. i 1945. Važno je da se spomenik nalazi na mjestu gdje je stajala kompozicija kojom su ljudi otišli u nepovrat i da se na tri jezika – hrvatskom, engleskom i hebrejskom, svim putnicima i došljacima govoriti o dijelu povijesti Hrvatske i Zagreba otprije 80 godina - rekao je Goldstein.

Kako nam je rekla voditeljica Documente Vesna Teršelič, odluka o podizanju spomenika žrtvama Holokausta i ustaškog režima uslijedila je nakon duge rasprave.

- Mislim da je najvažnije istaknuti da je ustaški režim bio glavni počinitelj zločin. Nadam se da će uslijediti i dodatne mjere koje će ovom društvu olakšati pamćenje na Židove ubijene u Holokaustu, Srbe i Rome ubijene u genocidu, kao i sve koji su ubijeni kao antifašisti ili su ih ustaše tako vidjeli. Spomenik je važan korak, ali ostaju pitanja zabrane ustaškog znakovlja, obrazovanje o Holokaustu i Drugom svjetskom ratu, što uključuje i genocid nad Srbima i Romima te likvidacije stanovnika Zagreba koji su stradali u Dotrščini. Tamošnji spomen park, koji je lijepo uređen, ima malo posjetitelja, posebno učenika - rekla je i dodala da očekuje tematsku sjednicu Koordinacije za ljudska prava grada Zagreba na kojoj bi se razgovaralo o cijelom sklopu odnosa grada prema pamćenju Drugog svjetskog rata u Zagrebu i Hrvatskoj.

Otkrivanju spomenika prisustvovali su brojne ličnosti iz javnog života, od bivših hrvatskih predsjednika na čelu sa Zoranom Milanovićem, izaslanice Vlade ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek i izaslanika predsjednika Sabora Krešimira Katičića do predstavnika vjerskih zajednica koji su izmolili molitvu za mrtve, te nacionalnih manjina, diplomatskog kora i civilnog društva.