Ova godina uspješnog hrvatskog predsjedanja IHRA-om imala je golem utjecaj na samu Hrvatsku. Nikada nećemo biti ista zemlja članica kao što smo bili prije predsjedanja koje će imati trajan utjecaj na obrazovanje, sjećanje i istraživanje Holokausta. Počašćeni smo i ponizni što smo imali priliku voditi ovu organizaciju tijekom protekle godine – izjavila je veleposlanica Terezija Gras, hrvatska supredsjedateljica IHRA-e, Međunarodnog saveza sjećanja na Holokaust, na ceremoniji primopredaje predsjedanja Ujedinjenom Kraljevstvu.
I bi to jedina izjava povodom kraja jednogodišnjeg hrvatskog predsjedanja koja se može pronaći samo na službenim stranicama IHRA-e, bez slova na službenim stranicama hrvatskih institucija koje su direktno ili indirektno sudjelovale u predsjedanju, kao i bez ikakvog javnog odjeka po hrvatskim nacionalnim medijima, kao što je proteklo i prethodnih 365 dana. Nezapaženo je u hrvatskoj javnosti prošlo obraćanje Vesne Teršelič iz Dokumente 29. veljače, zadnjeg dana predsjedanja, na mjestu nekadašnje zagrebačke sinagoge gdje je otvorila brojna pitanja koje je iza sebe ostavilo, za domaću javnost, skoro pa tajno hrvatsko predsjedanje IHRA-om.
Teršelič je tražila od nadležnih odgovore: zašto je hrvatsko predsjedanje bilo netransparentno sa selektivnim pristupom kulturi sjećanja, zašto Ministarstvo vanjskih i europskih poslova nije objavilo dokument preporuka stručne skupine IHRA-e, zašto je jedina organizirana izložba fotografija o Lei Dojč bila postavljena samo na engleskom jeziku i namijenjena isključivo diplomatskom koru, što dokazuje, kako je navela, činjenica da na izložbu nisu pozvani hrvatski mediji i javnost, zašto mediji nisu bili pozvani na događanje organizirano 9. studenog, povodom obljetnice Kristalne noći, zašto su političke institucije intervenirale u sadržaj privremenih info ploča u Jasenovcu te kome smeta spomen genocida nad Srbima...
- Prosvjedujemo jer su propuštene brojne prilike za razgovor o kulturi sjećanja. Skrivanje rada na dijelu prošlosti kojeg se trebamo sramiti otežava proces humaniziranja odnosa prema žrtvama. Zbog zaglušujućeg muka institucija u velikoj mjeri je propuštena prilika za informiranje javnosti i javnu osudu ustaškog režima odgovornog za Holokaust, genocid nad Romima i genocid nad Srbima – poručila je Teršelič napominjući da odgovore od nadležnih na postavljena pitanja čeka tjednima te da Dokumenti preostaje još da odgovore zatraži putem Povjerenika za informiranje.
Početak Plenkovićeve vladavine obilježio je ustaški pozdrav "Za dom spremni" sa dvostrukim konotacijama u Jasenovcu, a zaključuje njegovo tzv. predizborno skretanje udesno. Hrvatsko predsjedanje IHRA-om jednostavno se nije uklopilo u to HDZ-ovo skretanje udesno, navodi Bauk
I Novosti su još od prosinca čekale odgovore na pitanja o sadržaju i porukama hrvatskog predsjedanja IHRA-om. Tek na ponovljeni upit stigao je šturi odgovor iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova u kojem potvrđuju da organizirani događaji nisu bili javni već "za ograničenu publiku", kao i da su plenumi IHRA-e zatvoreni, ne videći problem u nedostatku prostora za domaću javnost čiji dobar dio smatra ustaše "dobrim momcima". Ministarstvo navodi da su održane dvije znanstvene konferencije u suradnji sa Savezom Roma "Kali Sara" te da su sve tri radne definicije IHRA-e (o antisemitizmu, genocidu nad Romima i negiranju i iskrivljavanju istine o Holokaustu) usvojili Vlada, Hrvatski nogometni savez, Hrvatski olimpijski odbor, Paraolimpijski odbor te Sveučilišta u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Zadru, kao i da je izmijenjen Zakon o kršenju javnog reda i mira s ciljem sprječavanja rijetkih slučajeva antisemitizma čime su određene visoke novčane kazne za isticanje autoritarnih i totalitarnih simbola između 700 i 4.000 eura.
I dok su vladajući zadovoljni napisanim, protokolima i promocijom pred stranim diplomatima, državni praznik Dan antifašističke borbe protekao je bez državnog vrha, pročelja zgrada krase murali s ustaškim porukama, ustaški pozdrav još uvijek nije kazneno već samo prekršajno (ne)djelo, u državnoj režiji nije obnovljen nijedan antifašistički spomenik, pokrenuta značajnija akcija i inicijativa...
Da je želja da se mijenjamo i popravljamo izostala smatra Hrvoje Klasić, profesor povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.
- Percepcija IHRA-e u Hrvatskoj je vrlo niska. Građani Hrvatske, pa čak i zainteresirana javnost, srednjoškolski nastavnici, sveučilišni profesori, gotovo da ništa ne znaju o tome što se događalo za vrijeme predsjedanja. Drago mi je ako netko vidi pomake poslije hrvatskog presjedanja, ali ja bih rekao da su ti pomaci vidljivi zadnjih nekoliko godina najviše zahvaljujući pritisku hrvatskih medija i dijela intelektualaca. Kritiku bih uputio i IHRA-i jer mi se čini, možda ću zvučati naivno, da nije shvatila koja država predsjedava jer odnos prema Holokaustu sigurno nije jednak u Danskoj, Švedskoj, Finskoj i u Hrvatskoj, plus što ratna zbivanja iz Hrvatske 1941. – 1945. nisu ni približno slična onima u ostatku Europe i zbog toga je trebalo drugačije reagirati i na različite načine biti puno prisutniji u javnosti – smatra Hrvoje Klasić.
Hrvatsko presjedanje IHRA-om ocjenjuje kao propuštenu priliku za hrvatsko društvo kako bi se ono konačno suočilo sa činjenicom koju uspješno decenijama izbjegava i revitalizira – o Holokaustu u Hrvatskoj ne možemo govoriti bez govora o počinjenom ustaškom genocidu nad Srbima i Romima.
- Za bolje i zrelije hrvatsko društvo vrlo je bitno naglasiti da se u Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj nije dogodio samo Holokaust nego i genocid nad Srbima i Romima, i to ne smijemo izostaviti ili pratiti izolirano jedno od drugog. I jedan, i drugi, i treći genocid provodio je isti režim. Hrvatski specifikum je da nacisti nisu bili nositelji genocidnih radnji, posebno ne prema Srbima, čak ne ni prema Židovima, već su od samog početka to bile ustaše koje su genocide provodile doslovno samoinicijativno i vlastitim snagama. U većini ostalih europskih zemalja Holokaust su ipak najvećim dijelom provodili nacistička vlast i vojska Trećeg Rajha – objašnjava Klasić.
- Hrvatsko društvo puno će se lakše suočiti sa problemom istrebljenja Židova nego istrebljenja Srba. Puno je spremnije prihvatiti činjenice o Holokaustu, posebno kad se govori o odvoženju Židova u Aušvic i druge nacističke logore, nego činjenice o genocidu nad Srbima i nad Romima, ali i nad Židovima u samoj NDH. Podsjećam da je najveći dio židovske zajednice uništen na tlu NDH, ne u nacističkim koncentracijskim logorima. S obzirom na posebno problematičan odnos hrvatskog društva, politike i znanstvene zajednice prema genocidu nad Srbima, IHRA je u tom pogledu morala napraviti jasniju odrednicu. Svaki genocid u konačnici mora biti na jednak način osuđen. Postupanja i genocidi ustaškog režima nad Židovima, Srbima i Romima doista su najtamnija mrlja u hrvatskoj povijesti koju svaki Hrvat mora osuditi bez obzira na kojoj strani bili njegovi preci – jasan je Klasić i poručuje da bi "najveći doprinos hrvatskog presjedanja IHRA-om bio da se prihvatilo i shvatilo da je nemoguće govoriti o Holokaustu nad židovima bez govora o genocidu nad Srbima i Romima jer su svi protjerivani i ubijani od istog režima i iz istog razloga: jer se rasno, nacionalno, etnički, vjerski nisu uklapali u koncepcije čiste Hrvatske".
Zagrebački pravnik Erol Čehu, jedan od potpisnika Inicijative za promjenu ulica nazvanih po ustaškim dužnosnicima, smatra da pozitivna ocjena hrvatskog presjedanja IHRA-om pokazuje licemjernost hrvatske politike što je kako on kaže, porazno za sve žrtve Drugog svjetskog rata.
- Istovremeno s hrvatskim predsjedanjem u hrvatskom društvu prezentiraju se pojave veličanja ustaštva na pročeljima zgrada, ustaške poruke na utakmicama, u javnom prostoru, pojave koje ciljaju ne samo židovsku nego i srpsku i romsku zajednicu nad kojima je počinjen genocid u Drugom svjetskom ratu. Hrvatski društveni život nije očišćen od političkog kapitaliziranja veličanja ustaštva. Jasnije i transparentnije predsjedavanje Hrvatske IHRA-om moglo je vladajućoj političkoj opciji ugroziti desno biračko tijelo, što je nepoželjno u godini prije izbora. Neoustaštvo je i dalje obvezni dio predizbornog folklora i načina poentiranja u odnosu na određene skupine kojima se pokušava dodvoriti. Nažalost, od samostalnosti Hrvatske do danas postoji određeni prešutni dogovor svih političkih opcija da se ta pitanja ne diraju jer su potrebna u izbornim ciklusima za dodvoravanje hrvatskoj desnici. Ta skupina u Hrvatskoj koja otvoreno pokazuje simpatije prema ustaškom režimu nije marginalna – ističe Čehu.
- Na zapadu je obrazovanje o Holokaustu je dio školskih kurikuluma. U Hrvatskoj se o ustavnim vrednotama govori na razini seoskog vašara, koliko će tko dobiti za što. Ta pitanja odnosa prema ustaškom režimu trebala bi biti jasna, nedvosmislena, iznad politike, s postavljenim nacionalnim konsenzusom. Bez apsolutne i nedvosmislene osude necivilizacijskog ustaškog djelovanja hrvatski antifašizam se nije izgradio kao univerzalna vrijednost. Pitanje nedvosmislene osude ustaškog režima ekvivalent je pitanju hrvatskog ulaska u EU – smatra Čehu.
Da je hrvatsko predsjedanje IHRA-om bilo sasvim neiskreno ističe Gordan Bosanac iz platforme Možemo! i dugogodišnji aktivist civilnog društva.
- Predsjedanje se preuzelo kako bi se zadovoljila ušminkana slika namijenjena međunarodnim krugovima. Strogo se kontroliralo kako će se pojedine aktivnosti provoditi s obvezom da oni ne budu namijenjeni i otvoreni za domaću publiku kako se slučajno ne bi propitivalo što to i zašto Hrvatska radi. Predsjedanje nije iskorišteno da se uistinu naprave strukturne promjene u suočavanju s prošlošću i hrvatskom ulogom u Drugom svjetskom ratu posebno s obzirom na činjenicu da i dalje glorificiramo tamnu stranu naše povijesti. Frapantno je kako su zaobiđeni resursi civilnog društva koji su decenijama aktivni u procesima suočavanja sa prošlošću i pitanja Holokausta – govori Bosanac ističući da je Grad Zagreb u protekloj godini revitalizirao Spomen područje Dotrščina kao i nastavio rad na kulturi sjećanja i obilježavanja antifašističke borbe.
- HDZ ima problem s temama iz Drugog svjetskog rata. Naš premijer se voli hvaliti međunarodnim uspjesima, ali ovo mu je nekako predsjedanje bilo puno, puno manje prioritetno, da ne kažem nebitno. Plenkovićeva Vlada je još jednom potvrdila da je nedorasla u otvaranju procesa suočavanja s našim civilizacijskim promašajima i jednostavno pušta da revizionistički pogledi i slavljenje NDH i dalje živi i da se širi dajući im određenu vrstu legitimiteta. Predsjedanje se uopće nije osjetilo ni na području školstva niti se ta činjenica iskoristila bar da veći broj škola posjeti Spomen područje Jasenovac. Iako Ministarstvo obrazovanja odobrava i financira posjete Jasenovcu, izuzetno male brojke školskih posjeta potvrđuju koliko je Jasenovac nepoželjna destinacija i koliko su socijalne barijere puno jače od bilo kakvih financijskih poticaja ministarstva – napominje Bosanac.
Saborski zastupnik SDP-a Arsen Bauk ističe da je hrvatsko predsjedanje IHRA-om samo još jedno u nizu dosljednog provođenja šutnje o stvarima za koje Vlada ocijeni da bi im mogla naštetiti u dnevnoj politici i na predstojećim izborima.
- Kako drugačije objasniti tu samozatajnu šutnju kad znamo da se ova Vlada znala pohvaliti i sa mnogo manje bitnim svojim postignućima a ovaj "uspjeh" predsjedanja IHRA-om su prešutjeli, navodi Bauk.
- Samo oni vještiji u guglanju mogli su saznati za to velebno hrvatsko predsjedanje jer je to bilo dosta konspirativno. No za razliku od Vlade, mi na jugu posebno brojimo "uspjehe" te vrste u poplavi murala na kojima je vojnik sa šljemom kojeg su jedino nosile nacističke i ustaške postrojbe u Drugom svjetskom ratu. Očito da ni ti koji su oslikavali taj mural nisu čuli za to "uspješno" hrvatsko predsjedanje IHRA-om niti što ono znači. Početak Plenkovićeve vladavine obilježio je ustaški pozdrav "Za dom spremni" sa dvostrukim konotacijama u Jasenovcu, a zaključuje njegovo tzv. predizborno skretanje udesno. Hrvatsko predsjedanje IHRA-om jednostavno se nije uklopilo u to HDZ-ovo skretanje udesno. Za vladajuće sve što ima veze s Drugim svjetskim ratom je politika dvostrukih konotacija za dvostruku publiku. Za domaću javnost revizionizam i neoustaštvo na dnevnom nivou, a za diplomatski kor i stranu publiku predsjedavanje IHRA-om – zaključuje Bauk.
