Kako se ustvari upravlja stotinama milijuna kuna koje Grad Zagreb raspoređuje za potrebe mjesne samouprave? Ove joj je godine namijenjeno vrtoglavih 777 milijuna. U nekima od vrlo rijetkih novinarskih obrada te teme (a pravih investigativnih zahvata nema, pogotovo u onim medijima naklonjenijima gradonačelniku Milanu Bandiću), ističe se kako u tom upravljanju tek što nije ostvaren direktno-demokratski ideal da ‘sami građani detektiraju životne probleme u svojim sredinama koje žele riješiti’.
Iz perspektive vijećnika u jednom od 218 mjesnih odbora čini se da su građani ipak ponešto udaljeni od takve participacije. Jer niti bi Bandić i njegova uprava dopustili da odluke o raspolaganju novcem budu prepuštene izabranim predstavnicima građanstva u mjesnim odborima, niti bi vodstva stranaka zagrebačkog političkog establishmenta i vijećnici iz tih stranaka dopustili da se u njihove ingerencije petljaju oni kojima tu nije mjesto. I Bandiću i njegovoj najbližoj političkoj svojti: HDZ-u, SDP-u i HNS-u, koji nakon saborskog preskakanja iz tabora u tabor na mjesnim razinama figurira kao spona među njima, odgovara održavanje sustava ‘demokracije bez demosa’. Kada bi ljudima danas bilo dopušteno da sudjeluju u detektiranju životnih problema u svojim ‘mjesnim zajednicama’, rodila bi se opasnost da sutra isto traže i na gradskoj, pa nacionalnoj razini. A to bi poljuljalo stabilnost sistema vladavine političkih elita koji se u ovoj zemlji gradi zadnjih 28 godina.
Prema shvaćanju političkog establishmenta, na nama vijećnicima je da zaboravimo na stranačke, političke i vrijednosne razlike, da ‘budemo tim’ i da se bez zanovijetanja bavimo onim što je samo po sebi razumljivo
Zato se vijećnici u mojem mjesnom odboru ‘Pavao Šubić’ ne iscrpljuju razmišljanjem o mehanizmima upravljanja novcem. Grozničavo se trude ograničiti svoj interes na male i naizgled vrijednosno neproblematične stvari koje gradska birokracija od milja zove ‘malim komunalnim akcijama’ (MKA): rupa na asfaltu, lokva na asfaltu, malo blata na asfaltu, nestašno stablo u drvoredu koje je odlučilo svojim korijenom potkopati asfalt, izlizana zebra na asfaltu – svi ti ekscesi postaju predmet žustre intervencije, a sam asfalt uzdignut je na pijedestal nedodirljivog božanstva. Pitanja koja sam zadnjih mjeseci pokušavao nametnuti, a koja su se uglavnom odnosila na javnost rada, na rasvjetljavanje tko, gdje i na osnovu kojih propisa donosi odluke, doživljena su, u blažoj varijanti, kao nepotrebno gubljenje vremena. U malo žešćoj varijanti, doživljena su kao bavljenje ‘politikom’ i ‘ideologijom’, čemu na razini Mjesnog odbora ne može biti mjesta i što ustvari – kako mi je u par navrata direktno bilo rečeno – predstavlja namjernu opstrukciju njegova rada.
Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi ipak daje mjesnim odborima i neke druge, ‘političnije’ ovlasti, pored pukog bavljenja MKA-ovima. Mogu, recimo, radi odlučivanja o mjesnim pitanjima redovito sazivati zborove građana; godišnje prijedloge unapređenja kvalitete života mogu objaviti na internetskoj stranici i omogućiti susjedstvu da glasa o prioritetima ili da dopunjuje prijedloge. Takve zakonske mogućnosti demokratske animacije susjedstva redovito se ignoriraju, uz tvrdnju kako su građani definitivno ‘rekli svoje’ kada su na mjesnim izborima nekome delegirali svoje povjerenje. Ili uz lažnu tvrdnju da ‘u našem kvartu žive uglavnom stariji ljudi koji nemaju pristup internetu, pa ne bi mogli…’ Prema shvaćanju političkog establishmenta, na nama vijećnicima je da, nakon što smo dobili dovoljno glasova, na osnovu njih preuzeli sitne rukovodeće funkcije i osigurali pripadajuće sitne privilegije, zaboravimo na stranačke, političke i vrijednosne razlike, da ‘budemo tim’ i da se bez suvišnog zanovijetanja bavimo onim što je samo po sebi razumljivo.
To užurbano delanje bez suvišnih ‘zašto’ upozorava da se Bandićev politički stil poput amebe razmnožio po većini zagrebačkih kvartova i po gradskim ograncima različitih stranaka. A zahtjev za odstupanje od političkih i ideoloških razlika i za zbijanje glava oko onog zdravorazumski jasnog upozorava na metastazu populističkog stila Kolinde Grabar-Kitarović i njezina već pomalo opljesnivjelog ‘koncepta zajedništva’ uz ‘sinergiju rada’.
Užurbano delanje bez suvišnih ‘zašto’ upozorava da se Bandićev politički stil poput amebe razmnožio po većini zagrebačkih kvartova i po gradskim ograncima različitih stranaka
Po objavljivanju dvaju članaka iz ovoga serijala o iskustvima vijećnika u mjesnom odboru te nakon intervencije koju smo zatražili od povjerenice za informiranje Anamarije Muse, u Zagrebu su se počeli odvijati sitni, birokratski strogo kontrolirani pomaci. Opći akti svih mjesnih vijeća naglo su osvanuli na internetskim stranicama grada, gdje ih prethodnih osam godina nije bilo. Gradonačelnik Bandić je prilikom izglasavanja gradskog budžeta u Skupštini usvojio amandman Lijevog bloka kojim smo tražili pola milijuna kuna za potrebe usklađivanja rada mjesne samouprave sa Zakonom o pravu na pristup informacijama. Moj mjesni odbor preko noći je dobio poštanski sandučić, proradila je e-mail adresa, a na ulazu u zgradu njegova sjedišta u Šubićevoj 40 pojavila se službena tabla. Odbor je jednoglasno prihvatio moju inicijativu za dopunu svojih općih akata, kako bi oni stupali na snagu tek po objavljivanju na službenim internetskim stranicama, čime su Poslovnik Vijeća i Pravila MO-a konačno usklađeni sa zakonskim odredbama – sve uz tiho gunđanje predsjednice odbora u trećem mandatu, Amire Tabaković (SDP), koja se odbija pomiriti s činjenicom da je upravo ona prva u hijerarhiji odgovornosti za osmogodišnju izoliranost odbora od javnosti.
Ali vratimo se na početno pitanje: kako se ustvari upravlja sa 777 milijuna kuna koliko je Zagreb rasporedio mjesnoj samoupravi? Dok ne skrenem u novu digresiju, odmah ću priznati: ne znam. Ponudit ću tek niz kratkih prizora iz života vijećnika koji svi zajedno možda formiraju nekakav dojam o upravljanju kunama.
Prizor prvi: Zabrana istupanja
Članak ‘Mrduša u Donjem Gradu’ uzbibao je ustajale gradske vode više no što bi najveći optimist mogao poželjeti. Dana 17. studenog predsjednica mjesnog odbora pismeno mi je prenijela ‘informaciju’ koju je dobila od zamjenice pročelnice Gradskog ureda za mjesnu samoupravu Goranke Njegovan. Njih dvije tvrde da, kopipejstam: ‘vijećnik NE SMIJE na bilo koji način javno iznositi informacije sa naših sjednica bez odobrenja VMO’, te da ‘prema našem Poslovniku i Pravilima samo predsjednica može javno istupati ili član vijeća kojeg vijeće za to ovlasti’.
Isto mi je predsjednica MO-a ponovila i na sjednici održanoj 21. studenog. Prema tonskom zapisu: ‘Dakle, kao član Vijeća g. Gabrić nije bio ovlašten ovako istupati u sredstvima javnog priopćavanja. Uz to, ovako pisati o svom MO-u, s tako forsiranim njegovim stavovima, kosi se sve po zakonu i propisima. Opominjem vas, jer su meni rekli da vas opomenem.’ Ordinarna laž o zabrani iznošenja informacija otkriva, ipak, istinu o političkom sustavu u kojem bi dopročelnica Njegovan i predsjednica Tabaković najviše voljele živjeti.
Prizor drugi: ‘Uvid’ u tonski zapis
Primijetivši da službeni zapisnici naših sjednica ponešto odudaraju od njihova sadržaja, što ide dotle da neki zaključci budu naknadno izmijenjeni, a neki posve ispadaju iz zapisnika, dana 17. studenoga zatražio sam od predsjednice tonske snimke treće, četvrte i pete sjednice. Nakon sat vremena stiže ona ‘informacija’ dopročelnice Njegovan, čiji preostali dio također kopipejstam: ‘Vijećnik ima pravo na UVID tonskog zapisa naših sjednica. Vijećnik samo po odobrenju vijeća može dobiti (o svom trošku) snimljeni materijal.’ Naravno, vijeće mi nije odobrilo da snimim ‘materijal’.
Potom predsjednica Tabaković kontaktira povjerenicu za informiranje, tražeći od nje naknadnu potvrdu odluke da nemam pravo na to što tražim, ali od nje doznaje upravo suprotno. Stvar je stala na tome da čekamo na uspostavu gradske službe informiranja za mjesnu samoupravu, pa kad služba jednog dana bude uspostavljena, pozabavit će se mojim vijećničkim zahtjevom.
Olakotna okolnost ipak se sastoji u tome što mi je na šestoj sjednici, nakon duljeg pregovaranja, omogućeno da ih ubuduće tonski snimam.
Prizor treći: Mrduša o ‘Mrduši’
Na čak tri od ukupno osam održanih sjednica mojega MO-a ‘Mrduša’ je bila predmet opsežnih razmatranja. Ustvari, taj članak, objavljen na portalu Novosti, bio je najrazmatranija od svih tema o kojima je u ovom mandatu raspravljao MO ‘Pavao Šubić’. Usprkos različitim apsurdima što sam ih iznio u članku, svima je najviše izbo oči podatak o vijećničkim honorarima koji sam objavio u bruto-iznosu.
Za sjednicu održanu 21. studenoga, predsjednica Tabaković pripremila je detaljnu analizu ‘Mrduše’ i u cijelosti ju pročitala, demantirajući svaku rečenicu posebno, što je trajalo nešto preko 20 minuta. Analiza je priložena službenom zapisniku te sjednice, a potom smo je, kao kuriozitet bez premca, objavili na Facebook-stranici ‘Donji Grad je naš!’.
Na sjednici održanoj 14. prosinca gostovao je predsjednik Gradske četvrti Donji Grad Petar Paradžik (SDP), pa je i on iskoristio priliku da se osvrne na članak. Što je rekao, slijedi u Prizoru četvrtom:
Prizor četvrti: Predsjednik Donjeg Grada o ‘Mrduši u Donjem Gradu’
’Gospodin Paradžik osvrnuo se na tekst gospodina Gabrića, ‘Mrduša u Donjem gradu’ i smatra kako u tekstu ima puno vrlo dobrih prijedloga, no isto tako i malicioznih redaka. Moli gospodina Gabrića da ispravi navod o visini naknade predsjednice MO, koji je samo jedan od netočnih. Smatra da gospodin Gabrić nije bio dobro informiran. Gospodin Gabrić odgovara da sjednica VMO nije mjesto gdje bi se raspravljalo o novinskim člancima pa tako ni o njegovom te poziva sve zainteresirane da ga u privatno vrijeme slobodno pitaju, a on će im rado odgovoriti.’ (Citat iz službenog zapisnika sjednice, pod točkom četiri ‘Razgovor s predsjednikom Vijeća gradske četvrti Donji Grad’.) U zapisniku je samo ovo napisano pod točkom četiri, što bi neupućenog čitatelja moglo navesti na pomisao da nam je predsjednik Paradžik došao u posjete isključivo s namjerom da iznese svoje mišljenje o ‘Mrduši’ i o iznesenom podatku o naknadi predsjednice.
Prizor peti: Predsjednik Donjeg Grada o drugim stvarima
Budimo korektni i kažimo da je predsjednik ipak govorio i o drugim stvarima. Njegove izjave nisu ušle u zapisnik, ali su ostale na tonskoj snimci. Slijedi nekoliko indikativnih naglasaka:
* O točki dnevnog reda Zaključak o izmjeni financijskog plana Mjesnog odbora ‘Pavao Šubić’: ‘To nije prijedlog zaključka, nego zaključak. Nema ničeg naopakog tu, ja ne znam o čemu bi se tu uopće lamentiralo, je li? To je zaključak o kojem samo treba da kažete ‘dobro, prihvaćamo, vidjeli smo ga i usvajamo ga’. Možete ga i ne usvojit, neće se ništa s time promijenit.’
* O ulozi mjesnih odbora u sastavljanju plana komunalnih akcija. (Kratko objašnjenje: platforma 1POSTOZAGRAD predložila je našem mjesnom odboru sadnju drvoreda na jugoistočnom dijelu Martićeve ulice, što je predsjednica MO-a proslijedila Gradskoj četvrti preskočivši raspravu na Vijeću. Predsjednica Tabaković, prema tonskom zapisu: ‘Mada, sumnjam ja da će njima proć ta MKA, jer znate gdje oni to hoće? Šta sad mi imamo glasat o tome hoćemo im dat podršku ili ne?’ Izložio sam stav da je Mjesni odbor ipak trebao raspraviti i svojim glasom osnažiti tu inicijativu.)
Po objavljivanju članaka iz serijala o iskustvima vijećnika u mjesnom odboru te nakon intervencije koju smo zatražili od povjerenice za informiranje, počeli su se odvijati sitni pomaci
Petar Paradžik: ‘Vijeće gradske četvrti ima peteročlano povjerenstvo za MKA. Predložili vi to kao građanin, ili neka udruga, ili mjesni odbor, sve mi to pregledamo, proroštamo, i ono što smatramo da jeste prioritet, usvojit ćemo kao prioritet. Čini mi se zapravo samo da vam je krivo što niste imali mogućnost kao član VMO-a usvojit nešto što je vaš prijatelj predložio.’
* O mjesnom odboru kao timu i poziciji građana: ‘Građani su sastavili VMO, građani hoće da za njih radite i bome ćete to raditi. Građani su izabrali vijećnike, a ne ljude s lista. Vas pet ste tim, a niste si međusobno opozicija. Vi ste dužni naći zajednički jezik za raditi dobro za građane. Ne trebate se stavljati u opoziciju bez posebne potrebe za tim.’
Prizor šesti: Izvještaj VMO-a ‘Pavao Šubić’ o radu u 2017. i Program rada VMO-a ‘Pavao Šubić’ za 2018. godinu
Oba dokumenta osvanula su na dnevnom redu sjednice održane 18. siječnja. Oba se u zaglavlju pozivaju na pogrešne odredbe Statuta Grada Zagreba i poslovnika našega MO-a. Predložio sam zato skidanje Izvještaja i Programa s dnevnog reda, što je, na moje iznenađenje, jednoglasno prihvaćeno. U raspravi se pokazalo nejasnim tko je uopće predložio Izvještaj i Program. Pretpostavio sam da bi predlagateljica trebala biti predsjednica Vijeća, jer oba završavaju njezinim potpisom.
Predsjednica Tabaković, prema tonskom zapisu: ‘To nisam ja pisala, nama je to poslano i rečeno da je to obrazac koji mi svi mjesni odbori moramo ispuniti. Ja nisam ni jednog trenutka imala potrebu provjeravati nadležni ured koji je to poslao. Osim što sam u izvještaju navela ono što smo mi radili u zadnjih šest mjeseci, drugo ništa nisam napisala.’
Predstavnik administrativne službe Gradske četvrti rekao je da je pogreška na njihovu uredu, ali se drugi dan pismeno demantirao, jer da te prijedloge ni oni nisu sastavili.
Kako ni u jednom propisu nisam naišao na obavezu usvajanja narativnog izvještaja o radu i narativnog programa rada, niti na podatak o tijelu nadležnom za predlaganje tih dokumenata, dana 24. siječnja pismeno sam zatražio od pročelnice Gradskog ureda Renate Šimon objašnjenje tko ih uopće predlaže i na osnovu koje odredbe. Gđa. pročelnica opredijelila se za strategiju sfinge: njezin odgovor do danas nisam dobio.
Odredba gradskog Statuta koja je pogrešno navedena kao uporište u zaglavlju predloženog narativnog izvještaja i narativnog programa, odnosi se ustvari na prihvaćanje financijskog izvještaja i financijskog plana. Dokumenti koje smo dobili na usvajanje nisu bili financijski; a financijski izvještaj i financijski plan dosad nismo primili. Pa da se sad vratimo na početno pitanje…
* Autor je član Nove ljevice i vijećnik u zagrebačkom Mjesnom odboru Pavao Šubić iz redova koalicije Nova ljevica - Orah - Radnička fronta - Za grad - Zagreb je naš!
