Iako se dotad pravomoćno okončane procese za korupcijske malverzacije iz 1990-ih moglo nabrojati na prste jedne ruke, Stjepan Mesić je dva mjeseca nakon reizbora na mjesto predsjednika Republike jednom od aktera iz tih afera omogućio da izađe na slobodu. Riječ je o Krunoslavu Marčinku, osuđenom zbog malverzacija s dionicama nekoć moćne Glumine banke, koju je vodio njegov otac, poznati bankar Marko Marčinko. Njih dvojica su, zajedno s bivšim direktorom Glumina leasinga Ivanom Prpićem, u srpnju 2003. osuđeni na ukupno 11 i pol godina jer su zaključivali ugovore o prodaji i kupnji dionica po različitim cijenama te tako priskrbili 14,7 milijuna kuna. Nakon Marčinkove molbe za pomilovanje, u kojoj je napisao da je u vrijeme afere imao svega 23 godine te da je u međuvremenu postao otac dvoje djece koja bi bila oštećena njegovim boravkom u zatvoru, Mesić mu je u ožujku 2005. trogodišnju zatvorsku kaznu zamijenio uvjetnom.

U veljači 2009. Mesić je pomilovao svog bivšeg stranačkog kolegu Marka Pušića, koji je nekadašnjem direktoru Croatia busa Leonu Suliću pomogao da se domogne vrijedne nekretnine

Uz Krunoslava Marčinka, koji je s tajkunom Miroslavom Kutlom te još pet osoba godinu dana uoči pomilovanja nepravomoćno proglašen krivim i za kaznena djela u slučaju Tisak, Mesić i njegovi nasljednici su aktom milosti nagradili niz drugih osoba osuđenih zbog gospodarskog kriminala. U veljači 2008. državni poglavar tako je pomilovao Zvonimira Markovića, nekadašnjeg predsjednika splitskog HDZ-a i hrvatskog veleposlanika u Srbiji, te Nikšu Giovanellija, bivšeg direktora Jadroplova. Njih dvojica pravomoćno su bila osuđena na dvije, odnosno godinu dana zatvora zbog toga što su 672.801 kunu Jadroplova, namijenjenu obnovi zgrade hrvatskog veleposlanstva u Beogradu, iskoristila za Markovićevu otplatu kredita za stan u Splitu koji mu je dalo Ministarstvo vanjskih poslova. U obrazloženju prvostupanjske presude Markoviću je kao olakšavajuća okolnost uzeto to što je "dugo godina radio za dobrobit države", a otegotna jer je kazneno djelo počinio kao "osoba koja kao predstavnik države mora imati najviše moralne i ljudske kvalitete". Odlukom o pomilovanju Markovićeva kazna zamijenjena je uvjetnom s rokom kušnje od jedne, a Giovanellijeva s rokom kušnje od dvije godine.

Iste godine Mesić je za tri mjeseca srezao kaznu Pavi Abramoviću, nekadašnjem članu Nadzornog odbora Požeške doline, osuđenom na devet mjeseci zatvora. Abramović je s još 12 bivših članova Uprave i Nadzornog odbora te tvrtke pravomoćno osuđen u srpnju 2007., u jednom od prvih sudskih postupaka vođenih zbog kriminalne pretvorbe. Proglašeni su krivima zbog zloporabe položaja i ovlasti radi stjecanja protupravne imovinske koristi i istog kaznenog djela u gospodarskom poslovanju izdavanjem i zamjenom dionica Požeške doline za njezine nekretnine, čime su tvrtku oštetili za oko 60 milijuna kuna.

Krajem 2008., povodom nadolazećih božićnih praznika, Mesić se smilovao i Milanu Ivanku, bivšem ravnatelju Županijske uprave za ceste (ŽUC) u Požegi, koji je s tajkunom Vladom Zecom i njegovom suprugom Đurđicom Kristić Zec osuđen u aferi Kamen Ingrad. Županijski sud u Požegi proglasio ih je krivima, tereteći ih da su malverzacijama Kamen Ingradu pribavili korist od oko 10 milijuna kako bi podmirili dospjele obveze društva i spriječili blokadu žiro-računa te građevinske firme u vlasništvu Vlade Zeca. Ivanko, koji je osuđen na godinu i osam mjeseci zatvora, isplaćivao je sredstva ŽUC-a u korist Kamen Ingrada bez evidentiranja izdanih mjenica i drugih preuzetih obveza u knjigama. Naposljetku je u zatvoru proveo deset mjeseci, a Mesić mu je preostali dio kazne zamijenio uvjetnom na pet godina. Pomilovanje je uskoro zatražio i Zec, koji je u istoj aferi osuđen na četiri i pol godine zatvora, no Mesić je odbio njegovu molbu.

Kolinda Grabar-Kitarović oslobodila je Danka Seitera, bivšeg člana Uprave Karlovačke banke zahvaljujući kojem je oprošten milijunski kredit njenom najvećem donatoru Nikoli Hanželu

Da Mesić zloupotrebljava institut pomilovanja, u medijima se tvrdilo kada je u veljači 2009. pomilovao svog bivšeg stranačkog kolegu iz HNS-a Marka Pušića, osuđenog na dvije godine zbog zlouporabe položaja i ovlasti u vrijeme kada je bio direktor tvrtke Drava. Pušić, koji je svojevremeno bio potpredsjednik zagrebačkog HNS-a i pomoćnik direktora zagrebačkog Autobusnog kolodvora, osuđen je jer je Leonu Suliću, bivšem direktoru Croatia busa, pomogao da se u glavnom gradu domogne nekretnine vrijedne 5,3 milijuna kuna. Mesić mu je kaznu zatvora zamijenio uvjetnom na pet godina zbog navodnog lošeg zdravstvenog stanja. Pritom je odbacio navode da ga je pomilovao zbog stranačke pripadnosti.

Iako Ivo Josipović slovi za predsjednika koji je bio pažljiviji prilikom dodjele akta milosti jer se na njegovoj listi pomilovanih nisu našli osuđeni za ratne zločine, ubojstva i teške zlouporabe droga, za svog je mandata ipak donio nekoliko spornih odluka. Trima od njih pomilovani su sudionici afera koje se vežu uz pokojnog osječkog tajkuna Antuna Novalića. U studenome 2010. i ožujku 2013. na slobodu je pustio Đuru Vukovića i Ivana Šilješa, direktore tvrtki u vlasništvu Novalića. Obojica su s još nekolicinom drugih članova uprava, nadzornih odbora ili zaposlenika Novalićevih tvrtki osuđena jer su od 1996. do 1999. pribavila protupravnu imovinsku korist dopunskim ulaganjima i kupoprodajom dionica Gradske banke. Tako su priskrbili 51 milijun kuna, a presudom iz 2007. utvrđeno je da je dio novca završio na računima Vukovića i Novalića. Zanimljivo je da je Josipović Vukovićevu dvogodišnju kaznu zatvora zamijenio uvjetnom u momentu dok mu se s još pet osoba sudilo zbog malverzacija dionicama tvrtke Kutjevački podrumi.

Odlukom iz lipnja 2014. Josipović je pomilovao Đuru Šimića, još jednog aktera iz afere Kutjevački podrumi. Taj dugogodišnji predsjednik Uprave Kutjeva d. d., također u nekadašnjem vlasništvu Antuna Novalića, osuđen je na dvije zatvorske kazne u ukupnom trajanju od tri godine i četiri mjeseca. Prvom presudom osuđen je zbog sklapanja štetnog ugovora s osječkom tvrtkom Slavonika 2001. o kupovini sustava za navodnjavanje vrijednog 12,4 milijuna kuna unatoč znanju da je on štetan za tvrtku, a u drugom zbog nezakonite prodaje dionica Kutjevačkih podruma, čime su Novalić i Šimić kutjevački kombinat oštetili za 42 milijuna kuna. Josipović mu je izrečenu kaznu srezao za jednu godinu. Istom odlukom za tri mjeseca umanjio je kaznu Goroslavu Kelleru, bivšem konzulu Hrvatske u Australiji, osuđenom na devet mjeseci zatvora zbog pronevjere i krivotvorenja službene isprave. Naime, odlazeći s funkcije 2008., Keller je iz konzulata otuđio namještaj u vrijednosti od 73.000 kuna i poslao ga brodom u Hrvatsku.

Na temelju Josipovićeve odluke iz ožujka 2014. pomilovani su odgovorni za isparavanje otrovnog plina iz Karlovačke pivovare zbog čega je 2007. preminuo umirovljenik Zdravko Martinović. Kažnjenima na tri godine zatvora, tehničkom direktoru Gaboru Ligetiju, glavnom inženjeru za fermentaciju Slavenu Siladiću i voditeljici Odjela sigurnosti na radu i zaštiti okoliša Zrinki Odrčić kazna je smanjena na dvije godine, a voditelju proizvodnje fermentacije Marinku Kovačeviću s 30 na 20 mjeseci zatvora. Ranije je također s tri na dvije godine kazna smanjena Mariji Tufeković, direktorici proizvodnje Karlovačke pivovare.

Kako su Novosti već pisale, Zakonom o pomilovanju, predsjednici Republike ovlašteni su i za davanje prijevremene rehabilitacije, čime je osuđenicima omogućeno stjecanje potvrde o nekažnjavanju. Tu mogućnost Josipović je iskoristio 10. studenoga 2014., kada je njegovom odlukom iz kaznene evidencije izbrisan podatak da je Splićanin Ozren Ordulj bio osuđen na tri godine jer je 2008. zajedno s mlađim bratom iznudio pola milijuna kuna od četvorice maloljetnika te pritom počinio i kaznena djela protupravnog oduzimanja slobode. U momentu dodjele rehabilitacije, Ordulju se sudilo zbog izazivanja prometne nesreće u kojoj je poginuo biciklist Ivica Radeljić, dvostruki prvak Hrvatske u maratonu i brdskom trčanju. Činjenica da se vodio kao nekažnjavana osoba Ordulju je u tom slučaju uzeta kao – olakotna okolnost.

Za razliku od svojih prethodnika, Kolinda Grabar-Kitarović je udijelila manji broj pomilovanja. Potpisala je svega 67 od ukupno 4207 odluka koje su hrvatski predsjednici donijeli u 30 godina. Razlog tome je što se u prvoj godini mandata gotovo prestala koristiti tom ustavnom ovlašću nakon što je početkom 2016. udijelila tri sporna pomilovanja i potom raspustila svoju Komisiju na čelu s Davorom Derenčinovićem, predstojnikom Katedre za kazneno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta kojeg je Plenkovićeva vlada nedavno predložila za jednog od kandidata RH za suca pri Europskom sudu za ljudska prava.

Pomilovani donator HDZ-a – Leon Sulić (Foto: Marko Lukunić/PIXSELL)

Jednom od odluka kojom je predsjednica izazvala skandal pomilovan je višestruko osuđivani tajkun i donator HDZ-a Leon Sulić. On je 2007. osuđen na pet godina zatvora zbog gospodarskog kriminala u tvrtki Croatia bus. Kako stoji u pravomoćnoj presudi, tu je tvrtku, na čijem čelu se nalazio do početka 2000-ih, oštetio za 15,5 milijuna. Među ostalim, osuđen je jer se preko spomenutog Marka Pušića, kojeg je pomilovao Mesić, 1998. domogao vrijedne nekretnine. U trenutku izricanja prvostupanjske presude Sulić je bio u bijegu, tvrdeći da se na taj čin odlučio jer je "imao dva moždana udara zbog kojih ne bi podnio pritvor", a u zemlju se vratio tek dvije godine kasnije, nakon odluke Vrhovnog suda.

Tokom boravka u zatvoru sudilo mu se i za aferu kojom je Croatia bus oštetio za dodatnih 589.000 kuna. Presudom, kojom mu je izrečena još jedna kazna u trajanju od godinu i deset mjeseci, utvrđeno je da je 2000. godine, dok je bio na funkcijama predsjednika Nadzornog odbora Transcroatije i direktora Croatia busa, sebi pribavio stan u Zagrebu. Prema istoj presudi, Sulić je iznos vrijednosti stana bio dužan vratiti Croatia busu. "Prigodom prijedloga odluke o pomilovanju osuđenika Leona Sulića primarno je uzeto u obzir njegovo iznimno teško zdravstveno stanje zbog kojeg postoji potreba svakodnevnog liječenja kao i znatan protek vremena od počinjenja kaznenog djela. Osim toga, želimo naglasiti kako se u slučaju Sulića akt pomilovanja isključivo i jedino odnosi na izrečenu kaznu zatvora za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju te ni u kom slučaju ne podrazumijeva oprost tj. oslobođenje od potraživanja i naknade štete na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenoj tvrtki Croatia bus d.d.", priopćili su iz Ureda predsjednice nakon što ga je Kolinda Grabar-Kitarović oslobodila od izvršenja neizdržanog dijela te kazne.

U istom navratu, također zbog "narušenog zdravlja", Grabar-Kitarović pomilovala je Danka Seitera, bivšeg člana Uprave Karlovačke banke osuđenog na godinu dana zatvora zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, tako što mu je neodsluženi dio kazne zamijenila uvjetnom osudom. Seiter je s Mijom Bursićem, Sandom Cvitešić i Ivanom Butkovićem, bivšim čelnicima Karlovačke banke, 2009. proglašen krivim jer su oprostili milijunski kredit Nikoli Hanželu, karlovačkom poduzetniku i najvećem donatoru Kolinde Grabar-Kitarović, koji je za njenu prvu predsjedničku kampanju uplatio 197.500 kuna. Seiteru, Bursiću i Cvitešić još se uvijek sudi zbog pogodovanja poduzeću Zagrebdrvo Zdravka Pašalića, brata Ivića Pašalića. Optužnicom im se na teret stavlja da su poduzeću Pašalića starijeg oprostili kreditni dug u iznosu od 13,4 milijuna kuna. Tokom posljednjeg ročišta u tom slučaju, održanom prošlog tjedna, Seiter je na bizaran način pobjegao iz sudnice, a nakon uhićenja mu je određen istražni pritvor.

Bez skandala nije prošla ni odluka bivše predsjednice kojom je pomilovan Vanja Goldberger, nekadašnji savjetnik u uredu Vladimira Šeksa, koji je u to vrijeme bio savjetnik predsjednice za ustavna i pravna pitanja. Goldberger je osuđen na dvije i pol godine zatvora zbog zlouporabe opojnih droga, nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari, a Grabar-Kitarović mu je neizdržani dio kazne zamijenila uvjetnom osudom s rokom kušnje od tri godine. "Zbog toga što je Goldberger bio prijatelj mojeg pokojnog sina kao i moj odličan suradnik, smatrao sam da je ljudski da mu pomognem. Iz emocionalnih razloga razgovarao sam s nekoliko članova Komisije, uključujući i predsjednika Derenčinovića, i zamolio sam ih da razmotre Goldbergerov slučaj a o tome nisam obavijestio predsjednicu. Apsolutno sam siguran da bi Goldberger, koji je teško bolestan, bio pomilovan i da nisam kontaktirao nikoga iz Komisije, ali, eto, jesam. Stoga za to preuzimam moralnu odgovornost", priznao je Šeks nakon što ga je smijenila Grabar-Kitarović.

Nakon raspuštanja Komisije, bivša predsjednica je u nekoliko navrata udijelila pomilovanja na vlastitu ruku, a u javnosti je najviše odjeknula odluka kojom je 2019., pred kraj svog mandata, na slobodu pustila Huanita Luksetića, osuđenog na dvije godine zatvora zbog uzgoja kanabisa za medicinske potrebe. Slučajno ili ne, baš u tom periodu Ministarstvo pravosuđa predstavilo je prijedlog novog Zakona o pomilovanju kojim bi se predsjednicima donekle ograničilo pravo na dodjelu milosrđa. Njime je propisana obaveza formiranja povjerenstva, sastavljenog od ministra pravosuđa, dva pravna stručnjaka te po jednog liječnika, psihologa, defektologa i socijalnog pedagoga, zaduženog za donošenje mišljenja o molbama zatvorenika. Tek kada dobije prijedlog povjerenstva, državni poglavar mogao bi donijeti konačnu odluku o pomilovanju. Iako je krajem iste godine prošao prvo saborsko čitanje, novi zakon još uvijek nije stupio na snagu. Ako se Zoran Milanović bude držao svojih predizbornih obećanja, u kojima je tvrdio da nikoga neće pomilovati, on mu ionako neće trebati.

 

Rehabilitirani Penava senior

Kako smo pisali u prvom nastavku ovog feljtona, na sjednici Komisije za pomilovanja održanoj 8. rujna 1994. predsjedniku Franji Tuđmanu predloženo je da pomiluje Antu Penavu, oca aktualnog vukovarskog gradonačelnika, osuđenog na sedam mjeseci zbog zlouporabe položaja i ovlasti. Tuđman je to uskoro učinio te Penavu, koji je kao ekonomist radio u kombinatu Borovo, oslobodio od neizdržanog dijela kazne. Uz odluku o pomilovanju, koja je sačuvana u Hrvatskom državnom arhivu, nije priloženo mišljenje o Penavinoj molbi, pa smo od Ministarstva pravosuđa i uprave, zaduženog za prikupljanje i obradu molbi zatvorenika, zatražili da nam dostavi mišljenje i obavijest o njegovom pomilovanju. Nakon "provedenog testa razmjernosti i javnog interesa" te pozvavši se na Zakon o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji, kojim je među ostalim propisano da pravne posljedice zbog počinjenog kaznenog djela prestaju najkasnije deset godina nakon izdržane, oproštene ili zastarjele kazne zatvora, Ministarstvo je odbilo zahtjev Novosti. "Rehabilitirana osoba ima pravo nijekati prijašnju osuđivanost i zbog toga ne smije biti pozvana na odgovornost, niti imati bilo kakve pravne posljedice te uživa ista prava i slobode kao neosuđivane osobe. Davanje podataka o rehabilitiranim osobama trećim osobama bilo bi svjesno kršenje zakonskih odredbi i temelj za pokretanje tužbi protiv Ministarstva pravosuđa i uprave i Republike Hrvatske", stoji u odgovoru Ministarstva.

 

(Kraj)