Posebni američki izaslanik za klimu John Kerry narednog bi tjedna trebao otputovati u Kinu kako bi dvije najveće ekonomske supersile, ujedno i dva najveća proizvođača stakleničkih plinova, nastavile razgovore o tome kako spriječiti daljnju eskalaciju globalne krize izazvane klimatskim promjenama.
Stisak ruku Kerrya i kineskog pregovarača za pitanja klime Xie Zhenhua na Konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama održanoj 2021. u Glasgowu (Cop 21) pobudio je makar slabašne nade u usporavanje planetarne katastrofe. Međutim, nakon što je tadašnja predsjednica Zastupničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi u kolovozu 2022. posjetila Tajvan, Kina je suspendirala suradnju sa SAD-om i na ovom polju.
Ipak, početkom svibnja objavljeno je kako je Peking uputio Kerryu poziv na sastanak. Od njega se, doduše, ne očekuje puno – više je riječ o "vježbi iz izgradnje povjerenja", rekao je Reutersu Greenpeacov savjetnik za klimu Li Shuo. "Ne mislim da će ijedna strana moći navesti drugu da kaže više no što je voljna – politika to neće dozvoliti", dodao je.
Kao i u gotovo svim područjima, Kinu i Sjedinjene Države i po pitanju klime dijele znatne razlike. Washington tako inzistira da Peking reducira vlastite emisije metana, prije svega napredujući na putu napuštanja korištenja ugljena, s obzirom da kineski rudnici proizvode najviše metana na svijetu.
Kina, s druge strane, odbija sudjelovati u fondu kojim bi se siromašne zemlje globalnog juga obeštećivale za posljedica katastrofa uzrokovanih globalnim zagrijavanjem. Pozicija Pekinga je da je Narodna Republika još uvijek zemlja u razvoju, i da najveća odgovornost leži prije svega na zapadnim zemljama.
Xie je istovremeno ukazao da je Kina unilateralno pružila znatnu pomoć latinoameričkim i afričkim državama. Nije da dvije supersile ne rade ništa po ovom pitanju: američki Kongres je tako 2022. izglasao 370 milijardi dolara težak paket investicija fokusiran prije svega na zelenu energiju, dok je 2021. Kina izgradila čak 80 posto svih novih vjetroelektrana na moru podignutih te godine.
Navedeno po svemu sudeći neće ni približno biti dovoljno. Klimatski stručnjaci upozoravaju kako je cilj propisan 2015. Pariškim sporazumom – da se porast prosječne temperature dugoročno zadrži unutar granice od 1,5 stupnja Celzija iznad predindustrijskog nivoa – sve izglednije nedostižan.
Svjetska meteorološka organizacija tako s 66 posto vjerojatnosti predviđa da će ta temperatura biti premašena već prije 2027. godine. U dijelovima Sjeverne Amerike ovog su proljeća i ljeta zabilježene temperature čak deset stupnjeva iznad prosječnih, dok je u lipnju u indijskim saveznim državama Utar Pradeš i Bihar od posljedica toplotnog udara umrlo više od 170 ljudi, pri čemu su temperature premašivale 43 stupnja Celzija.
Čak i nešto više temperature zabilježene su na jugu Španjolske, a rekordi su zabilježeni i u Iranu te Vijetnamu. Zagrijava se i more, čija je globalna prosječna površinska temperatura u ožujku iznosila 21 stupanj. Posljedice su razorne za floru i faunu, pa more izbacuje na tisuće umrlih riba, dupina i drugih morskih sisavaca.
Što se ljudi tiče, logično je da će i u ovom slučaju najviše stradati najsiromašniji. U Africi živi petnaest posto svjetskog stanovništva, no proizvodi samo četiri posto ugljičnog dioksida odgovornog za zagrijavanje planeta, u usporedbi s 27 posto koliko proizvodi Kina, 17 posto Europska unija i 15 posto SAD.
Čak i u slučaju da se rast temperature zadrži unutar ne pretjerano dostižnih 1,5 Celzija, rast BDP-a afričkih zemalja mogao bi pasti za čak 64 posto, a prema nekim procjenama 86 milijuna Afrikanaca bit će prisiljeno napustiti svoje domove i migrirati unutar svojih zemalja. Brojni će krenuti i put razvijenog sjevera i zapada, gdje ih neće dočekati raširenih ruku.
