Karolina Więckiewicz, pravnica, feministkinja i aktivistkinja za seksualna i reproduktivna prava žena iz Poljske, sudjelovala je ranije danas na konferenciji za medije na kojoj je CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje upoznao javnost s argumentacijom koju će podnijeti Ustavnom sudu. Podsjetimo, Ustavni sud je nedavno započeo proceduru procjene ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, poznatijeg kao Zakon o pobačaju, i to na temelju zahtjeva koji je podnesen još 1991. godine. U podnesku CESI-ja se razmatra interpretacija prava na život u međunarodnom pravu, nakon čega slijedi analiza standarda zaštite reproduktivnih prava koje su uspostavili odbori utemeljeni glavnim konvencijama UN-a za zaštitu ljudskih prava, Europskog suda za ljudska prava i Europske komisije za ljudska prava. U podnesku se daje i osvrt na recentne trendove u komparativnom zakonodavstvu i ustavnosudskoj praksi po pitanju regulacije pobačaja i zaštite prenatalnog života s naglaskom na europska rješenja, a zaključno se ističe da bi ukidanje Zakona imalo negativne posljedice na zdravlje i živote žena. Tim povodom razgovarali smo s Karolinom Więckiewicz, koja za ‘Novosti’ govori o predaji podneska, aktualnoj situaciji u Poljskoj i Hrvatskoj te očekivanoj odluci Ustavnog suda.
Kolike sličnosti uočavate u pokušajima ograničavanja prava na pristup pobačaju u Poljskoj i Hrvatskoj?
Situacija u Poljskoj je drugačija jer je u toj državi pobačaj na zahtjev zabranjen prije gotovo 24 godine. No bez obzira na tu formalnu razliku, i u Hrvatskoj postoje prakse koje ograničavaju pristup legalnom pobačaju. Zbog sve češćeg korištenja priziva savjesti postoje bolnice u kojima se uopće ne vrši taj zahvat. Naime, ovo pravo liječnika se sve više zloupotrebljava i koristi kao oružje kontrole i vladavine nad ženama. Priziv savjesti počeo se koristiti kao vid ograničavanja pristupa pobačaju što je rezultat politike države, aktivnosti grupa koje se zalažu za ukidanje pobačaja i Katoličke crkve koja, zahvaljujući Vatikanskim ugovorima, odnosno vjeronauku u školama, ima veliki utjecaj u Hrvatskoj i Poljskoj.
Za razliku od Poljske, gdje pobornici i pobornice prava na pobačaj ne uživaju veliku podršku u javnosti, u Hrvatskoj 85 posto društva trenutno podržava to pravo. Međutim, to se uskoro može promijeniti zbog aktivnosti organizacije koje se protive tome pravu. Takve organizacije, koje su aktivne u Poljskoj, sada su sve glasnije i u Hrvatskoj. Iako su još uvijek u manjini, one su dobro organizirane i financirane. I jako su odlučne.
Nakon Crnog ponedjeljka, prosvjeda koji je prošlog mjeseca održan u znak protivljenja potpunoj zabrani pobačaja, u Poljskoj se nastavljaju akcije kojima je cilj ograničavanje prava žena na tjelesnu autonomiju.
Legalan pobačaj, koji bi po zakonu trebao bi biti dostupan u slučajevima u kojima je ugroženo zdravlje ili život trudne žene, kada je fetus teško i nepovratno malformiran i kada je trudnoća posljedica kaznenog djela, u stvarnosti nije dostupan. Očekivano, nova konzervativna Vlada ne radi ništa da se to stanje poboljša. Naprotiv, možemo očekivati da će biti još gore, jer Vlada planira promijeniti postojeći zakona na način da se zabrani pobačaja i u slučajevima malformacije fetusa. Osim toga, u Ministarstvu zdravstva radi se na amandmanu Zakona o pristupu hitnoj kontracepciji kojemu je cilj da pilula ne bude dostupna bez recepta unatoč suprotnoj odluci Europske komisije iz 2015. godine. U Ministarstvu obrazovanja je pak zaposlena osoba koja otvoreno priznaje da se protivi kontracepciji i seksualnoj edukaciji u školama i koja će vjerojatno imati utjecaj na daljnje kreiranje restriktivnih politika. U međuvremenu je i parlament izglasao zakon prema kojem žene koje odluče da neće napraviti pobačaj u slučaju malformacije fetusa ili silovanja ostvaraju pravo na jednokratnu ‘financijsku pomoć’ u iznosu od 1000 eura. Sve to jasno ukazuje u kojem smjeru ide aktualna Vlada.
Sudjelovali ste u brojnim akcijama protiv uvođenja potpune zabrane pobačaja u Poljskoj. Što za vas znači odnedavna prisutnost Ordo Iurisa, organizacije koja je predvodila inicijativu protiv ženskog prava na slobodan izbor pobačaja, u Hrvatskoj?
Ordo Iuris je udruga koja je, prema mom mišljenju, jako opasna jer koristi jezik ljudskih prava kao oružje u borbi protiv tih istih prava. Njihova kampanja sastoji se od manipulacija i, otvoreno ću to kazati, laganja. Njihova strategija je opasna jer su feminističke udruge ranije dobivale upozorenja da takozvani obični građani ne razumiju ljudskopravaški izričaj. A sada se taj isti izričaj koristi protiv nas: govori se o diskriminaciji fetusa, njegovom pravu na život, čak i o tome da zabranu pobačaja treba smatrati zaštitom prava žena. Takve stvari me užasavaju.
Ordo Iuris je u Poljskoj uspio izgraditi snažne veze s konzervativnim političarima i to u periodu kada se trenutno vladajuća stranka Pravo i pravda nalazila u opoziciji. Iako je prijedlog potpune zabrane pobačaja u Poljskoj na kraju odbijen, na što su utjecale i masovne demonstracije, ovaj pokret je i dalje opasan, dijelom i zbog njihove povezanosti s Katoličkom crkvom. Sve to ukazuje na nužnost okupljanja onih koji razmišljaju drugačije. Vrijeme je da se u Hrvatskoj osnuje organizacija koja će djelovati kao svojevrsni pravni think-tank, odnosno, koja će istinski promovirati zaštitu ljudskih prava.
Udruga U ime obitelji nedavno je Ustavnom sudu predala podnesak kojim tvrdi da je Zakon o pobačaju neustavan. S druge strane CESI u svom podnesku tvrdi upravo suprotno. Možete li nam objasniti temeljene razlike tih dokumenata?
U ime obitelji u svom podnesku navodi ‘argumente’ prema kojima se pravom na pobačaj krši ustavna odredba koja jamči pravo na život. Osnova ove manipulativne argumentacije je da fetus ima pravo na život zajamčen Ustavom i međunarodnim ugovorima. U našoj argumentaciji dokazujemo suprotno. Naime, pravom na pobačaj ne krši se pravo na život budući da se ono odnosi samo na rođene osobe. Dodatne restrikcije kakve predlažu članovi U ime obitelji nisu u skladu s cijelim sustavom zaštite prava žena (na život i zdravlje, slobodno odlučivanje o vlastitim tijelu i privatnom životu, slobodu od mučenja te neljudskog postupanja).
U našem podnesku navodimo da u međunarodnom sustavu zaštite ljudskih prava ne postoje nikakve odredbe, odluke, preporuke ili komentari koje se mogu tumačiti na način da se pravom na pobačaj krše ljudska prava. Upravo suprotno, postojeća praksa jasno pokazuje da je pravo na pobačaj dio ljudskih prava žene. Države u kojima postoji restriktivan zakon ili prakse koje ograničavaju pristup pobačaju su konzistentno kritizirane od strane međunarodne zajednice. Nikada nijedna država nije bila kritizirana zbog preliberalnog zakona o pobačaju!
Uostalom, ustavnosudska praksa zemalja iz naše regije pokazuje da pobačaj na zahtjev smije biti legalan i dostupan čak i u slučaju kada se Ustavom propisuje pravo na život. Tako je, na primjer, Ustavni sud Slovačke protumačio je da je zaštita života fetusa povezana sa cijelim sustavom zaštite prava trudne žene, koji obuhvaća radnička, zdravstvena, socijalna i druga prava.
Imate veliko iskustvo u radu s organizacijama koje se bave seksualnim i reproduktivnim pravima žena, a po struci ste pravnica. Kakvu odluku očekujete od Ustavnog suda RH?
Kako sam već napomenula, u hrvatskom, kao ni u međunarodnom pravnom sustavu ne postoji nikakva osnova prema kojoj bi se Zakon o pobačaju mogao tumačiti kao neustavan. Zato od Ustavnog suda očekujem da aktualni Zakon proglasi ustavnim. Također, očekujem da Sud održi savjetodavnu javnu raspravu, koja je u skladu sa Zakonom o Ustavnom sudu.
