#ThisIsACoup. ‘Ovo je državni udar’. To je jutros bio najcitiraniji hashtag na Twitteru, nakon što su politički predstavnici Europske unije i Grčke postigli dogovor koji će biti temelj za novi, treći paket financijske pomoći. Naime, grčka vlada je pristala na mjere štednje i financijski nadzor koji po razmjerima i posljedicama pojedini analitičari, ali i mediji poput Financial Timesa, nazivaju najžešćim u povijesti Europske unije.
Nakon 17 sati pregovora s europskim kolegama, grčki je premijer Aleksis Cipras pristao na politike koje su samo tjedan dana ranije odlučno odbacili građani zemlje kojom rukovodi, uslijed njegovog otvorenog agitiranja da upravo to i učine. Premda zasad nisu objavljeni detalji pregovora, Cipras je prema prvim izvješćima pristao na mjere koje su još gore od ponude zbog koje je raspisao referendum. Tome su prethodili višesatni pregovori Ciprasa s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel i francuskim predsjednikom Françoisom Hollandeom, koje je novinar Ian Traynor, pozivajući se na neimenovane europske dužnosnike, opisao kao ‘mentalni waterboarding’ grčkog premijera, dok je Der Spiegel nazvao sadržaj prihvaćenog sporazuma na kojem je inzistirala njemačka premijerka ‘katalogom užasa’.
Tako su šestomjesečni pregovori, koje je u intervjuu za The Statesman bivši ministar financija Janis Varufakis nazvao ‘namještaljkom’ Troike, završeni predajom fiskalnog suvereniteta Grčke i pripremom terena za veliku privatizaciju u ovoj državi.
U zamjenu za trogodišnji paket pomoći od 86 milijardi eura, Cipras je, između ostalog, pristao na hitno donošenje zakona kojim će se omogućiti daljnje reforme poreznog i mirovinskog sustava, liberalizirati tržište rada, što znači da će, kako su to u The Guardianu objasnili, čak i sektori proizvodnje mlijeka ili pekarske djelatnosti biti deregulirani.
Grčka se obvezala da će do srijede donijeti zakone koji omogućavaju ove mjere, kao i daljnje uštede u slučaju probijanja praga zadane potrošnje. Grčki premijer računa na podršku opozicije, prvenstveno s desnog političkog spektra, budući da bi po svemu sudeći novi dogovor mogao izazvati daljnje raskole unutar Syrizinih frakcija, pa tako i posljedični pad vlade. Na portalu Iskra, koji često odražava stajališta Syrizinih tvrdolinijaša iz Lijeve platforme, objavljen je tekst u kojem se ističe kako dogovor produžuje ‘nadzor Troike nad Grčkom’ i ‘osigurava daljnje socijalno porobljavanje te kolonijalni status ove zemlje unutar EU’. U tome kontekstu pojedini analitičari spominju nekoliko scenarija, među kojima i prijevremene izbore, ili uspostavu vlade nacionalnog jedinstva, što bi vjerojatno podrazumijevalo i Ciprasovo ‘razračunavanje’ s pojedincima koji pružaju otpor neoliberalnim mjerama na čijem je protivljenju njegova vlada došla na izvršnu vlast.
Na Syrizine unutarnje sukobe mogla bi posebno utjecati činjenica da je jedan od ključnih dugoročnih dijelova dogovora uspostavljanje fonda preko kojeg je planirana privatizacija u protuvrijednosti od 50 milijardi eura. Polovica će ići na rekapitalizaciju grčkog bankarskog sektora, dok će ostatak poslužiti za otplatu dijela dugova i ulaganje u ovu zemlju. Grčka strana uspjela se izboriti za to da ovaj fond bude u Grčkoj, a ne u Luksemburgu, kako je predlagala njemačka strana, koja je željela da svih 50 milijardi ode na dugove. No, pravila igre oko fonda i izvjesnu potpunu prodaju grčkih banaka strancima će postavljati kreditori poznati kao Troika, čije je tutorstvo Cipras odlučno odbacio u predizbornoj kampanji, da bi se pola godine poslije toga ispostavilo da je jedino uspio odbaciti njihov naziv: umjesto s Troikom, pregovore je vodio s ‘institucijama’.
Međunarodni monetarni fond, Europska središnja banka i Europska komisija, koji se kriju iza ovog eufemizma, zatražili su od Atene i da ‘depolitizira’ javnu službu. O razmjerima svojevrsne kapitulacije grčke strane u pregovorima ponajbolje svjedoči činjenica da bi Ciprasova vlada mogla poništiti odluke koje su donijeli nakon preuzimanja vlasti, a koji su okarakterizirani kao početak otpora brutalnim mjerama štednje u ovoj državi i Europi. To bi, teoretski, moglo značiti i otpuštanje nekoliko stotina čistačica koje je Syriza vratila na radna mjesta.
Ekonomist Paul Krugman nazvao je ovaj dogovor ‘grotesknom izdajom svega što bi europski projekt trebao predstavljati’. Prema njegovom mišljenju, ‘grubi zahtjevi kreditora prešli su u čistu osvetoljubljivost koja će rezultirati potpunim uništenjem nacionalnog suvereniteta, bez ikakvog olakšanja’.
Marc Ostwald iz brokerske i investicijske kuće ADM Investor Services napisao je kako je sada razvidno da su kreditori iz eurozone željeli ‘uništiti grčku ekonomiju’, ističući kako je ovo dokaz da je ‘demokracija u eurozoni mrtva’. ‘Svakako se može reći da je sadržaj najnovijeg dogovora gori od sporazuma u Versaillesu 1919. godine’, poručio je Ostwald, referirajući se na sporazum koji je zbog dugova gospodarski uništio Weimarsku Njemačku, i uspostavio temelje za Drugi svjetski rat.
Upitana da komentira ovu analogiju, njemačka kancelarka Angela Merkel kazala je kako nikada ne radi povijesne usporedbe, dodajući kako, osim količine novaca koje će im Troika proslijediti, novi grčki program nije ‘ništa posebno’ usporedi li se s mjerama štednje u Španjolskoj i Portugalu. Dodala je pritom da im je ponašanje grčke vlade vratilo povjerenje i da joj je drago što Grci žele ostati dio ‘europske obitelji’. O ‘tipičnom sporazumu’ govorio je i šef Europske komisije Jean-Claude Juncker, kazavši kako ne misli da je grčki narod ponižen ili da je ostatak Europe izgubio obraz.
Upravo zbog ovakve retorike rukovodstva EU-a Guardianova kolumnistkinja Suzanne Moore napisala je kako infantilizirajući Grčku Njemačka nalikuje na dijete koje misli da ga, ako sklopi oči, nitko neće vidjeti. ‘Svijet, međutim, gleda što rade Grčkoj u ime euro stabilnosti; vidimo naciju koju lišavaju dostojanstva, suverenosti i budućnosti. Euro obitelj razotkrivena je kao zelenaški konglomerat kojega nije briga za demokraciju. Ovo je familija zlostavljača’, istaknula je.
Jutrošnji dogovor nije uključio pitanje ukidanja dijela grčkog duga, što predlažu i analitičari MMF-a, premda bi se razgovori o toj temi mogli otvoriti u budućnosti, a što su navodno Ciprasu obećali predstavnici najjačih europskih ekonomija. Zbog toga su razočaranje izrazile organizacije koje se zalažu za ukidanje dugova, ističući kako je umjesto hitnog oprosta, Troika drastično povećala ukupnu količinu grčkih dugova. Tim Jones, ekonomist u organizaciji Jubilee Debt Campaign, poručio je da će zbog toga ovakav sporazum produžiti petogodišnju dužničku krizu u Grčkoj na najmanje još jedno desetljeće.
